Home » Mirjana Karanović o Sarajevu čiji je počasni građanin: Mislim da taj grad ima ogromnu životnu energiju
KULTURA I UMJETNOST

Mirjana Karanović o Sarajevu čiji je počasni građanin: Mislim da taj grad ima ogromnu životnu energiju

O Sarajevu je uvijek govorila u superlativu, radovala se njegovim uspjesima, plakala nad nepravdama koje su mu se dešavale, dizala riječ u njegovu odbranu i onda kada su mnogi šutjeli… onako kako to rade iskreni, pravi prijatelji.

Poznata srbijanska glumica Mirjana Karanović i Sarajevo prijateljstvuju već skoro četiri decenije, a to prijateljstvo, nedavno je krunisano posebnim priznanjem. Karanović je na Dan Grada Sarajeva, 6. aprila, postala njegova Počasna građanka. Sarajevo i njegovi stanovnici, barem malo, odužili su joj se za ljubav koju im je godinama pružala. A koja je bolja zahvala nego proglasiti je jednom od njih – ponosnom Sarajkom!

Zapravo, kako je kazala u intervjuu za Faktor, ona se odavno osjeća građankom Sarajeva, samo je to sada zvanično.

Prošlo je desetak dana otkako ste postali Počasna građanka Sarajeva. Na dodjeli je bilo suza radosnica, održali ste jako emotivan govor. Jeste li uspjeli složiti utiske i kako se sada osjećate?

– Dobro se osjećam. Nekako, sad je to – to. Prošlo je to neko uzbuđenje, ali, jako sam sretna zbog toga što, za mene to nije nikakva nagrada. To je sada za mene prosto nešto više od toga. Ne mogu to da tretiram kao neku nagradu kao one što sam dobijala za glumu, za režiju. To je više od toga. Nemam nekih tačnih riječi šta je to ustvari.

Možemo ovako zaključiti: dugogodišnja ljubav i prijateljstvovanje sa Sarajevo sada je prešlo na veći nivo?

– Pa, mogli bi. Ne možete da dobijete od prijatelja nagradu za taj odnos. Stvarno sam to mislila kada sam rekla “mi smo već dugo u ljubavi, a sad smo ozvaničili našu vezu”. U tom smislu osjećam stvarno da je sad to zvanična stvar.

Jeste li ikada očekivali ili priželjkivali da bi se nešto ovako moglo desiti?

– Znate šta, radi se o tome da sam nekako uvijek znala da je, pored Beograda, to moj grad. Tu se dobro osjećam, tu imam najviše prijatelja. Nije da sam to očekivala, da sam navijala. Zapravo nisam znala da to postoji – priznanje Počasni građanin, nisam uopće ni razmišljala o tome. Zato me toliko iznenadilo i obradovalo.

Možete li se prisjetiti kada ste prvi put došli u Sarajevo, i je li to bila ljubav na prvi pogled?

– To je bilo jako davno, još osamdesetih godina. To je još bilo kada sam došla da snimam “Oca na službenom putu”, i poslije toga radila sam neke predstave u Narodnom pozorištu. Snimala sam još neke filmove. Ustvari, prije “Oca” snimala sam jedan film “Dvije polovine srca”. Tu sam i prijatelje imala i neke ljubavi i neke momke sa kojima sam bila, tako da to nije bila samo profesionalna priča. Ja sam se i družila i zaljubljivala u ljude iz Sarajeva. I naravno ono što je isto tako užasno važno, te 80-te godine, mislim prosto su bile prostor svega i u nekom tom kulturnom smislu. Trougao Beograd- Zagreb -Sarajevo svi su imali svoju osobenost, Sarajevo tim svojim humorom i muzikom koja je bila posebna. Nisi mogao to da mimoiđeš. To je opstalo i do dana današnjeg.

Baš sam to željela da Vas pitam. Sve prijestolnice u našem regionu jedinstvene su na svoj način, no po čemu se Sarajevo i dalje izdvaja u toj grupi veličanstvenih?

– Tu postoji neka spontanost u ljudima. Postoji neka beskrajna humanost koju sam doživjela i ta životna energija. Mislim da taj grad ima ogromnu životnu energiju, ne samo za preživljavanje nego i za život. Govorim o običnim ljudima, naravno.

Otkrijte nam koja su Vaša omiljena mjesta u bh. prijestolnici. Gdje pijete kafu, gdje jedete?

– Moje najomiljenije mjesto u Sarajevu je Delikatesna radnja pored Akademije scenskih umjetnosti. Tu često pijem kafu, i najviše volim da jedem u restoranima “Tavola” i u “Četiri sobe gospođe Safije”.

Pomenuli ste “Oca na službenom putu”, a obzirom da je Kamerni teatar 55 najavio pozorišnu verziju kultnog filma, koju bi režirao Kokan Mladenović, moram Vas pitati, da li biste, ukoliko poziv stigne, igrali i u predstavi?

-Nemam ja šta da igram u “Ocu na službenom putu”. Tu treba da igra mlađa glumica, od 20 do 26 godina. Ja sam prestara za tu ulogu.

Ali pozorišna rješenja danas sve podržavaju…

– Nemojte, molim vas. Ne mogu ja to da igram. Nemojte insistirati.

Uredu, ali, moram primijetiti da izgledate sjajno. Blistate. Kako održavate ljepotu, koja je Vaša tajna? Upratila sam na Instagramu da ste redovni u teretani…

– Nemam nikakvu tajnu. Vježbam, hodam, zdravo se hranim i sve ostalo što može da mi pomogne da budem zdrava. Idem redovno kod doktora, na preglede, pazim se.

Radite li nove projekte o kojim biste nam mogli govoriti?

– Spremam svoj film koji ću snimati iduće godine. To je u procesu razvoja scenarija. Uradila sam neke projekte u pozorištu, jednu predstavu u Bitef teatru u režiji Andraša Urbana, i jednu u produkciji Hartefakta, zove se “Balava”. To su mladi autori i ženska ekipa je i u jednoj i u drugoj predstavi.

Kada ćemo Vas ponovo vidjeti u Sarajevu?

– Dolazim uskoro. Igramo “Helvera” 3. ili 4. maja.

Predstava je nedavno obilježila veliki jubilej. Pa dozvolite mi da Vam za kraj našeg razgovora poželim još puno sličnih projekata, i mnogo uloga, jer ste inspiracija mlađim kolegama i publici koja Vas vjerno prati od uloge do uloge.

– Da, “Helver” se pokazala jako uspješnom predstavom. To me jako raduje. I hvala na željama koje ste mi uputili.