– Idući cestom iz Sarajeva prema zapadu u mjestu Plandištu kod Blažuja, na širko razlivenoj rijeci, lijevo od sadašnjeg puta, vidi se stari kameni most. Vrlo je nizak, utonuo u pejzaž, na
sedam lukova, sa blagim usponom prema sredini. Oko mosta nema naselja, a može se reći da ga ni u ranijim periodima u neposrednoj blizini nije bilo, što znači da je most građen, prvenstveno, na međugradskoj komunikaciji. Za period turske vladavine to je komunikacija od Carigrada preko Sarajeva za sjeverozapadnu Bosnu i Hercegovinu
(put se nešto dalje i razdvaja na ova dva osnovna kraka).
Danas ovaj most nema svog određenog imena i o njemu se obično govori kao o mostu u Plandištu, mostu kod Blažuja, mostu u Polju… U starim dokumentima, također, ne nosi poseban
naziv, a označava se kao >Bosna başikuprisi<<(tj. most kod izvora Bosne).
Ne zna se kada je ovaj most sagrađen, ali je sigurno da je postojao približno u današnjem obliku, 1550. godine, jer je te godine ovuda prošao Katarin Zeno, prenoćio u >Blazuda«
(Blažuj), pa sutradan krenuo prema Sarajevu. Na tom putu je prešao preko rijeke Bosne, pa konstatuje da je i zemlja po njoj prozvana. Rijeka je u podnožjugore kojoj on ne zna imena, »pa je odmah velika, preko nje vodi kameni most sa sedam lukova, s kojega se vidi kako iz gore ključa«.
Mandić ovaj most datira u srednji vijek, dopuštajući mogućnost da bude i stariji, konstatuje sličnost po konstrukciji sa mostićem na Tilavi, s tim što je znatno duži, jer je i rijeka Bosna šira. >Oba pak mosta pokazuju jasno pravac srednjovjekovnog puta, kojim su dolazili putnici sa zapada u Vrhbosnu da odatle produže putovanje prema istoku«.
Ako uzmemo u obzir Mandićevu pretpostavku, moramo je dopuniti utoliko što ćemo se podsjetiti da se još u antičko vrijeme trasa puta nalazila na približno istom mjestu, te da je, s obzirom na značaj naselja Aquae S…, na mjestu današnje Ilidže i tu negdje preko rijeke Bosne morao biti prelaz, vjerovatno most. Do danas se sačuvao kod pojedinih autora za ovaj most naziv rimski most, što je, prvenstveno, bazirano na uzidanim detaljima sa rimskih građevina koji su nađeni na mostu.
Svakako da je rimskih građevina u okolini bilo dosta, ali su njihovi elementi mogli biti uzidani u most tek u periodu kad su te građevine prestale služiti svo joj svrsi, moguće u srednjem vijeku, ili
još mnogo kasnije.
Ovakav most, razumljivo, morao je više puta biti opravljan, pa ako čak usvojimo i pretpostavku da se nalazi na temeljima rimskog ili pak srednjovjekovnog mosta, ipak je on svojim najvećim dijelom građevina turskog perioda. Pretpostavljamo da je on već u prvoj polovini XVI vijeka temeljito obnovljen, ukoliko nije tada iz temelja i sagrađen.
Razlog ovakvoj pretpostavci leži u činjenici da Kuripešić u svom iscrpnom putopisu iz 1530. godine ne spominje ovaj most (dapače, može se zaključiti da ga faktično nije bilo), dok ga, kao što smo vidjeli, K. Zeno čak dosta detaljno opisuje.
Ko je bio taj obnovitelj, ako ne i utemeljitelj mosta, ne zna se. Nešto bliže Sarajevu na rijeci Željeznici sagradio je most, u približno isto vrijeme,
veliki vezir Rustem-paša Hrvat, pa nije isključeno da se on pobrinuo i o ovom mostu. Također se može pretpostaviti da su obnovitelji mosta Semiz Ali-paša ili Gazi Ali-paša, o kome će još biti govora.
Most je, uglavnom, do danas sačuvao svoj oblik, koji je dobio u XVI vijeku.
Karakteriše ga stilska arhaičnost, koja govori o dobrim majstorima kamenarima, ali ne toliko o poznavanju stilskih oblika onovremene turske arhitektonske škole. To nam daje povoda da zaključujemo da je on djelo dobrih domaćih majstora, možda školovanih na mediteransko-hercegovačkoj tradiciji i donekle upoznatih, i to prilično površno, sa turskim arhitektonskim
stilom i detaljima. Most je sazidan u klesanom kamenu i krečnom malteru na sedam polukružnih lukova. Lukovi su od površine čeonog zida diskretno uvučeni, te tako nastaje plitka plastika.
Čeoni zidovi su od dosta dobro
obrađenih kvadera krečnjaka. Ritam lukova od krajeva prema sredini raste, kako po rasponu, tako i po visini, stvarajući na taj način karakterističnu, prema sredini uzdignutu i prelomljenu niveletu mosta. Na visini kolovoza, koji je ranije bio od kaldrme, a u posljednje vrijeme od granitne kocke, čeoni zidovi završavaju jednostavno profiliranim vijencem, na koji se nastavlja korkaluk od dosta grubo obrađenih kamenih ploča.
Stubovi koji nose lukove i svodove gotovo su potpuno utonuli u vodu i u arhitektonskoj formi ne dolaze do izražaja – na ovom mjestu rijeka Bosna je široko razlivena, a obale niske i ravne,
pa je trebalo savladati rijeku sasvim niskom mostovskom konstrukcijom.
Dužina mosta iznosi oko 40 m, širina sa korkalukom 4,55 m, širina lukova kreće se od 3-5 m, a visina na najvišem mjestu oko 4,5 m.
Danas je ovaj most izvan upotrebe. Godine 1952. pri rekonstrukciji puta konstatovano je da most svojom širinom ni približno ne zadovoljava, pa je u želji da se očuva njegovo autentično
stanje, stavljen van upotrebe, a nešto nizvodno sagrađen je novi, betonski most koji udovoljava savremenim prometnim zahtjevima.
O opravkama ovog mosta sačuvano je relativno dosta podataka. Najinteresantniji podaci potječu iz 1762. godine, kada su zainteresirani građani Sarajeva zatražili od bosanskog vezira da se most
opravi, jer je oštećen i slabo upotrebljiv. Kadić donosi, prije svega, arzuhal od 28. V 1762. godine sljedećeg sadržaja:
>Ovom sudu pristupili su ulema, age i esnafske ćehaje i izjavili da je most na glavnom putu za Mostar i Travnik kod Blažuja na rijeci Bosni oštećen, pa predstavlja za prolaznike veliku poteškoću,
a osobito za one siromašnije koji u grad nose poljoprivredne proizvode i druge stvari. Stanovnici okolnih sela obavezuju se da će dati pomoć u radnoj snazi i most dovesti u prvobitno stanje.
Ovaj arzuhal podnosi se vašoj preuzvišenosti (bosanskom veziru) da bi izvoljeli odobriti potrebne radove i sredstva za opravku. 5. zilkade 1175. (28. V 1762). Sarajevski kadija Muhamed«.
Na ovaj arzuhal, svega tri dana kasnije, uslijedila je bujruldija bosanskog valije od 31. V 1762. godine: »Sarajevskom munli (vrhovnom kadiji) i muteselimu (gradonačelniku):
Potrebno je da vi sa predstavnicima okolnih džemata i sela izađete u vezi s podnesenim arzuhalom na lice mjesta i pregledate most kod Blažuja, kojem je potrebna opravka i vraćanje u ranije
stanje, jer predstavlja veliku poteškoću i opasnost za prolaznike. Datirano 8. zilkade 1175.« (31. V 1762). Tim povodom je na lice mjesta izašla komisija u sastavu: sarajevski kadija Muhamed, sarajevski kajmekam Smailbeg i mimari sa još nekim uglednijim ličnostima, te su sastavili predračun za opravku mosta, datiran sa 21. zilhidže
1175 (12. VII 1762) godine. U predračunu je najprije nabrojen sljedeći materijal za izgradnju jednog drvenog mosta, koji će se podići zapadno od kamenog, a čija dužina će iznositi 260 i širina 5 aršina:
za kolovoz hrastovih greda 1300 komada po 5 aršina; hrastovih greda za poklopnicu, dužine 10 aršina × 60 = 3300; velikih balvana za sljeme 85 komada = 19440:
hrastovih greda 84 dužine 5 aršina za tzv. babu; za kolovoz klinaca 3900 kom., ili 487 oka x 20 = 9750; glavnih nosača 4 komada x 60 = 240; klinaca za baskije 165 kom. = 410;
urgan (?) 4x 30;
Majstorima za obradu drvene grade 300 nadnica sa jelom = 12000 akči.
Zatim se navodi da je potrebno na kamenom mostu opraviti korkaluk (ogradu) u dužini od 31 aršina i na dva mjesta kaldrmu sa ivicama mosta, te izvaditi iz vode kamenje korkaluka koje se porušilo.
Ukupni iznos predračuna za građu i rad: 117.330 (akči) ili 977 groša i 1 zlota. Prednji obračun je upućen bosanskom valij, na što je 26. zilhidže 1175 (17. VII 1762) god. uslijedila bujruldija
da se sa radovima otpcčne što prije, da se razapnu čadori na mjestu gradnje i vodi strogi nadzor nad radovima i materijalom.
S obzirom da se u gornjem predračunu upotrebljavaju za neke građevine dijelove i konstrukcije izrazi iz našeg jezika, kao sljeme. poklopnica i dr., to nas upućuje na siguran zaključak da su
predračur. sastavili i posao izvodili domaći majstori.
Za opravku ovog mosta utrošeno je 830 groša iz ostavine nekog hadži-Mustafe u godini 1190 (1776/77).
Godine 1785. Božić bilježi o ovom mostu da je građen od kamenih klesanaca, da je dobro zidan, dug 45 koraka i 5-6 koraka širok. Dolazeći a Blažuj iz Rakovice, prešao je prije Omarića-hana,
koji je stajao blizu mosta u Plandištu, jedan drveni most dugačak 25 koraka.
Gdje se nalazio taj most, nismo mogli utvrditi.
Izvor: Stari mostovi u Bosni i Hercegovini / Džemal Čelić, Mehmed Mujezinović
(MiruhBosne)
