Mesić bi slao vojsku na koridor, a Milanović na Bošnjake
Svojevremeno, tačnije 2010. godine, bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, komentarišući raspisivanje referenduma o otcjepljenju manjeg bh. entiteta, rekao je: “Kad bih bio predsjednik Republike Hrvatske u trenutku kada bi Milorad Dodik u Republici Srpskoj eventualno raspisao referendum o otcjepljenju od BiH, odmah bih vojskom prekinuo koridor u bosanskoj Posavini.” Tako je Mesić pokazao javnosti kako se vodi prava politika i na koji način se štite interesi Hrvatske.
Mesić sigurno nije bio naivan političar niti je bio površan kada je to izjavio. Nažalost, na vrlo sličnu situaciju trenutni predsjednik SDP-a Hrvatske Zoran Milanović pokušao je ispasti pametan kad je izgovorio najveću glupost koju je jedan hrvatski političar izrekao u posljednjih 20 godina: “Ako se otcijepi Republika Srpska, nećemo ostaviti Hrvate u zagrljaju Bošnjaka.” Ako se to pročita na pravi način značilo bi da cjelovita BiH nije u interesu hrvatskog SDP-a, a Milanović bi poslao vojsku na Bošnjake umjesto na Dodika.
Količina površnosti i umišljenosti u ovoj Milanovićevoj izjavi jednaka je nastupu neiživljenog pubertetlije, a nikako zrelom i mislećem političaru koji ima pretenziju ponovo sjesti u fotelju premijera susjedne nam zemlje. Svojim naivnim nastupom Milanović je učinio najveću uslugu svom protivniku, predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću. Sa malo umješnosti Plenković će to moći dobro kapitalizirati. Milanović je postigao autogol koji će teško nadoknaditi u nastavku političke utakmice, jer se sada ne smije povući i promijeniti retoriku. Za očekivati je da će Milanović nastaviti igrati “mangupa” koji može socijaldemokratiji u Hrvatskoj nanijeti teški poraz, jer hrvatski birači su, nadati se, ipak zreliji od ovog kandidata.
Milanović je sebe precijenio i pokušao poniziti Bosnu i Hercegovinu i njenu kompleksnost i važnost. Istina je da Bosna i Hercegovina ima teških problema, između ostalog prouzrokovanih i djelovanjem Hrvatske u našoj bliskoj prošlosti.
Da je malo bolje informisan znao bi da je Bosna i Hercegovina i događaji u njoj poprilično određivala ishod predsjedničke kampanje 1993. godine u Americi. Kad su u pitanju vanjskopolitičke teme na tadašnjim američkim izborima, BiH je zauzimala prvo mjesto, a Clinton koji je zagovarao podršku Bosni i Hercegovini, dobio je izbore te godine. Naravno, Clinton nije dobio izbore samo zahvaljujući temi zvanoj BiH, ali je to bila glavna vanjskopolitička tema na kojoj je on poentirao za razliku od protivnika Busha starijeg.
BiH nebitna?
Da se ne bi Milanović dodatno podigao i povjerovao kako izbori u Americi i Hrvatskoj imaju nekih sličnosti, važno je napomenuti da poređenje dvije zemlje u tom smislu je sasvim slučajno, a jedino što im je zajedničko u ovom je BiH, najvažniji susjed Republike Hrvatske. Željeti sreću Hrvatskoj, a u toj kalkulaciji nipodaštavati prvog i najvažnijeg susjeda Bosnu i Hercegovinu, je naivnost prvog reda.
Građani i Hrvatske i Bosne i Hercegovine odlično znaju da u Hrvatskoj nije bilo trajnog mira dok se nije postigla kakva takva stabilnost u BiH. Dvije zemlje dijele hiljadu kilometara granice i suludo je vjerovati da je BiH nebitna. Naprotiv, ona je puno važnija Hrvatskoj nego bilo koja zemlja na planeti i od situacije u BiH najdirektnije zavisi i situacija i ekonomija u Hrvatskoj.
Spisak povezanosti dvije zemlje i važnosti stabilnih odnosa je podug da bi se smjestio u jedan tekst. Vjerovati je da će “drugovi” iz SDP-a Hrvatske uputiti kvalitetne kritike svom predsjedniku i upozoriti ga da mu ta izjava upravo može biti razlog gubitka izbora.
Na Bosni i Hercegovini i slaboj procjeni njene snage i prilika u njoj, redom su padali Slobodan Milošević, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Jadranko Prlić, Ante Jelavić, Mate Boban i mnogi drugi regionalni “heroji”.
Milanović je urbani fino odgojeni dječak za ove mangupe, pa je teško vjerovati da će isplivati pozitivan iz zamke zvane Bosna.
Kažu da Bosnom nikad niko nije vladao, samo mu se činilo.
Piše: Adnan Kapo, Al Jazeera
Foto: Almedin Dohranović