Na današnji dan: Ubijen Mehmed-paša Sokolović

Poginuo je od strane derviša za kojeg se vjeruje da je bio iz porodice Orlović i da je Mehmed-pašu ubio kako bi osvetio svog rođaka bosanskog Hamzu Bali Orlovića Bošnjaka kojeg je dao smaknuti upravo Sokolović. Navodno je narodna izreka da se “u Bosni ne podnose orlovi i sokolovi” nastala nakon Mehmed-pašine smrti.

Mehmed-paša Sokolović je zahvaljujući osmanlijskom carskom sistemu bio na raznim položajima kao zapovjednik carske garde (1543. – 1546.), kapudan paša (1546. – 1551.), beglerbeg Rumelije (1551. – 1555.), treći vezir (1555. – 1561.), drugi vezir (1561. – 1565.), a kao veliki vezir (1565. – 1579.) služio je za vrijeme tri sultana: Sulejmana Veličanstvenog, Selima II i Murata III. Ubijen je 1579. godine čime se završava njegova 15-godišnja vladavina kao “de facto” vladara Osmanlijskog carstva.

Mehmed-paša nije imao potrebe bilo koga “prevoditi na Islam” u svojoj domovini

U knjizi “Historija Bošnjaka” (str. 158-163), prof. dr. Mustafa Imamović navodi da “nema osnove da se odlučno zaključi da su oni pojedinci koji su putem adžami-oglana došli do visokih položaja u Carstvu, kao takvi prevodili u islam na svom rodnom kraju čitava sela i kasabe, kako se tvrdi za Mehmed-pašu Sokolovića da je učinio u gornjem Podrinju. Prije svega, taj je kraj bio zahvaćen procesom prihvatanja islama dobrih 120 godina prije pojave Mehmed-paše, kao visokog carskog dostojanstvenika.

Preko gornjeg Podrinja vodio je glavni put koji je povezivao Skopsko krajište sa Vrhbosnom, odnosno kasnije Rumeliju sa Bosnom. Skoro pola stoljeća prije pada Bosne na tom se prostoru javljaju prvi muslimani među Bošnjacima, pa se tu za njihove potrebe grade džamije, od kojih se najstarijom smatra ona u Ustikolini, kako je već napomenuto, podignuta tridesetih godina XV stoljeća.

Osim toga, kao urbano naselje kasaba se uspostavlja upravo podizanjem džamije. U kasabi skoro u pravilu isključivo žive muslimani, pa tu Mehmed-paša nije imao potrebe bilo koga “prevoditi na Islam.”

Mehmed-paša je živio i djelovao cijelo jedno stoljeće kasnije. U vrijeme sultana Sulejmana I Veličanstvenog mladi je Sokolović, kao školovan i okretan dvorjaniin, koji se već istakao u ratu sa Ugarskom i Austrijom (1526-1533), obavljao razne dužnosti u carskom saraju. Već 1543. bio je zapovjednik dvorske straže (kapidžibaša). Tri godine kasnije, poslije smrti velikog admirala Hajrudina Barbarose, postavljen je na njegovo mjesto kao kapudan-paša. Za dalje ratne zasluge, posebno na Istoku u perzijskoj vojni, Mehmed-paša je 1555. dobio položaj trećeg vezira. Tokom tog rata Osmanlije su prvi put uspostavile vezu i saradnju sa svojim etničkim i jezičkim srodnicima s one strane rijeke Amu Darje (antički Oxus), odnosno sa uzbečkim hanom, gospodarom Samarkanda i Buhare. Osnova te saradnje je bila borba protiv perzijskog šaha kao zajedničkog protivnika.”

Izgradio džamiju u rodnom kraju

Mehmed-paša je podizao brojne zadužbine i vakufe u Bosni i širom Carstva. U svome rodnom selu Sokolovićima kod Rudog izgradio je džamiju i u nju uvakufio čuvenih trideset džuzova Kur’ana. Podigao je četiri mosta na prostoru Bosne i jedan na prostoru Crne Gore, a to su: ćuprija na Drini u Višegradu, Arslanagića most u Trebinju, Vezirov most u Podgorici u Podgorici, most na ušću Žepe u Drinu, i Kozju Ćupriju u Sarajevu. Od njih je svakako najpoznatija ćuprija na Drini, koja je tematska osnovica romana Na Drini ćuprija poznatog bosanskohercegovačkog pisca i nobelovca Ive Andrića. U Turskoj se, također, nalazi veliki broj njegovih zadužbina od kojih su najpoznatije dvije džamije u Istanbulu i jedna u gradu Edirne.

Bio je oženjen unukom sultana Sulejmana Veličanstvenog, Ismihan-hatun.

Sokolović je pao, vjerovatno kao žrtva zavjere, tako što ga je, 11. X 1579. u njegovom saraju ubio neki derviš, porijeklom iz Bosne, koji je navodno došao da od vezira nešto moli i da traži milostinju. Ubica je po nekim piscima bio pristalica ili pripadnik hamzevijskog reda. Osnivač ovog sinkretičkog islamsko-bogumilskog reda i njegovog učenja bio je Hamza Bali Bošnjak iz Gornje Tuzle. On je odveden u Carigrad i nakon ispitivanja, kao heretik osuđen na smrt i pogubljen 6. VI 1573. godine. Ubistvo Mehmed-paše moglo bi, prema tome, biti i čin osvete.

Ukopan je u turbetu pored džamije Ejup sultan u Istanbulu.

BIR.ba