Najveće sefardsko groblje u Evropi – posebno i zbog arapskog pisma na spomeniku

Najveće sefardsko groblje u Evropi – posebno i zbog arapskog pisma na spomeniku

Zbog svoje jedinstvenosti, Jevrejsko groblje u Sarajevu trebalo bi biti uvršteno na UNESCO-vu listu Svjetske kulturne baštine.

Staro jevrejsko groblje u Sarajevu kulturni je dragulj Bosne i Hercegovine i najpouzdaniji nijemi svjedok o životu Jevreja. Groblje, koje su Sefardi podigli početkom 17. stoljeća, nalazi se na jednoj sarajevskoj uzvisini i sa njegovih zidina jasno se vidi historijska jezgra grada. Iako nema pouzdanih podataka koji će objelodaniti tačnu godinu u kojoj su se na toj lokaciji počeli ukopavati ljudi, savjetnik za kulturu i religiju Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini Eli Tauber kao najstariji datum vezan za historiju groblja pominje godinu 1630.

Iako je staro jevrejsko groblje u Sarajevu spomenik od nacionalne vrijednosti, veliki dio javnosti nije svjestan njegove neprocjenjive kulturno-historijske vrijednosti, a samo je neupućene mogla iznenaditi inicijativa da se cijeli kompleks uvrsti na tentativnu UNESCO-vu listu Svjetske kulturne baštine. Groblje je, i bez pojašnjenja o pojedinačnim spomenicima koji se u njemu nalaze, jedinstveno u svijetu iz dva razloga, pojašnjava Tauber.

Najveće sefardsko groblje u Evropi

“Prvo – što je po veličini najveće sefardsko groblje u Evropi; bilo je drugo po veličini, poslije onog u Pragu, sada je najveće. I drugo – što su spomenici na ovom groblju posebni i ne postoje takva vrsta spomenika u svijetu. Radi se o takozvanim monolitnim spomenicima koji podsjećaju na ležećeg lava. Naravno, pošto je ovo groblje podignuto uz samu nekropolu stećaka, pretpostavlja se da je ideja da se prave takve vrste spomenika upravo došla gledajući te stećke.”

Groblje nije bez razloga podignuto na lokaciji koja se nalazi izvan grada, jer u to vrijeme groblja svih konfesija, osim muslimanske, podizana su izvan gradskih jezgri, kaže Tauber. Hronike bilježe da su tijela na groblje donošena uz oružanu pratnju, što je bio jedan od načina da se sačuva njegov integritet. Najzanimljiviji, po svojoj jedinstvenosti, spomenik je Zekki Efendi Rafaelovića, koji je bio uglednik svoga vremena i čovjek koji je mnogo zadužio bosansku kulturu.

“Zekki Efendi je rođen u Sarajevu i bio je prvi Jevrej koj je završio Rušdiju i koji se školovao u Istanbulu i stekao razna znanja. U jednom periodu, u doba Austro-Ugarske, bio je glavni prevodilac za turski jezik u Bosni i Hercegovini. Jedan je od osnivača jevrejskog kulturno-prosvjetnog humanitarnog društva La Benovelencija. Značajan je iz nekoliko razloga. Prvo zato što se upravo na ovom groblju nalazi njegov spomenik koji je jedinstven na svijetu, jer su epitafi na tom spomeniku napisani na tri jezika – bosanskom, hebrejskom i turskom, arapskim pismom. Ne postoji nijedan spomenik na svijetu koji je napisan, prije svega na tri pisma, a drugo, ne zna se uopšte da li postoji ijedan spomenik na jevrejskom groblju napisan turskim jezikom.”

Zekki Efendi Rafaelović

Iz pisanja Zeki Efendije danas znamo za dobre komšijske običaje koji su vladali u Sarajevu za vrijeme Osmanlija. U knjigama u kojima je pisao o historiji Jevreja zabilježio je i jedan događaj u kojem su muslimani grada spasili ugledne Jevreje.

“To je jedini čovjek i prvi čovjek koji je počeo da piše istoriju Jevreja Bosne i Hercegovine i koji je zabilježio jedan divan istorijski događaj iz 1819. godine, kada su muslimani sarajevske čaršije spasili Jevreje da ih ne pobije Ruždi-paša, tadašnji bosanski valija koji je htio da pobije deset Jevreja, na čijem je čelu bio rabin Moše Danon. On je istražio taj slučaj i napisao čitavu priču na ladino, jevrejsko–španskom jeziku, a to je kasnije preveo Isak Samokovlija i objavio u novinama.”

Na starom jevrejskom groblju nalazi se spomenik još jednom uglednom Sarajliji, nastavlja pričati Tauber, zaključujući, uz malo tuge, kako je spomenik tog znamenitog čovjeka oskrnavljen i vandaliziran.

“Ovdje se nalazi i spomenik doktora Samuela Weszela, koji je bio ne samo profesor u Prvoj sarajevskoj gimnaziji, gdje je predavao vjeronauk, nego je istovremeno bio 30 godina rabin u aškenaskoj, jevrejskoj opštini. Ostavio je iza sebe dosta naučnih radova. Nažalost, njegov spomenik je oboren, kao i čitav niz spomenika koji su oboreni u nekim vandalskim naletima.”

Jevreji stradali u dva svjetska rata

Groblje čuva i uspomene na Jevreje poginule u dva svjetska rata. Na one koji su nestali u vihoru Prvog svjetskog rata podsjeća monumentalni obelisk s imenima poginulih, a na one koji su ubijeni tokom Drugog svjetskog rata i stradali u holokaustu spomenik u obliku kocke, koji je jedan od četiri slična podignuta na prostoru bivše Jugoslavije, pojašnjava Tauber.

“Kao centralni dio spomen-obilježja nalazi se kocka, koja podsjeća na sarkofag, monolitni kameni spomenik, koji treba da bude određeni vid odavanja počasti onima koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu. Pored toga, ima spomenik koji se nalazi sa lijeve strane groblja. Riječ je o obelisku onim Jevrejima koji su pali u Prvom svjetskom ratu, a tu su radi o Jevrejima koji su bili u austro-ugarskoj vojsci. Jedan dio su bili Jevreji koji su došli iz nekih drugih krajeva i koji su se borili za Austro–Ugarsku, a drugi dio spomenika je posvećen Jevrejima Sarajlijama koji su poginuli u Prvom svjetskom ratu, i to je vrlo značajno.”

Današnji oblik, pripovijeda Tauber, groblje je dobilo tridesetih godina prošlog stoljeća, kada su podignute kapela i zid.

“Godine 1924. godine je izgrađena kapela i ograda oko jevrejskog groblja. To je bio jako skup projekat, tako da su u njemu učestvovali svi Jevreji i sva jevrejska društva, bilo je pomoći i donacija, čak je štampana i razglednica koja je prodavana pa je prihod od prodaje išao u korist izgradnje. Kapela je značajna zato jer je jedan dio gdje je odvojena soba samo za pranje mrtvaca, a onda se taj mrtvac sahranjivao na sličan način kao muslimani, zamotan u čaršafe. Tako je bilo prije nego što je sve to evropeizirano i promijenjeno.”

Stotine porušenih spomenika

Groblje se, na žalost, nalazi u veoma lošem stanju, jer je veliki dio nadgrobnih spomenika oštećen. Tauber kaže da se ne zna koliko je tačno spomenika vandalizirano, ali će u procesu pripreme projekta kandidature za upis na UNESCO-vu listu Svjetske baštine biti neophodno načiniti preciznu analizu.

“Nismo napravili analizu, ali ogroman je broj. Radi se sigurno, po mome mišljenju, o barem 100 spomenika, ako ne i više, koji su uništeni. Trebalo bi napraviti analizu i jedan dan proći i vidjeti tačno koliko je spomenika uništeno. Jedan dio je uništen u toku posljednjeg rata. Znate da su se ovdje vodile borbe i da su odavde snajperisti pucali na Sarajevo. S druge strane, Armija Bosne i Hercegovine, u jednom trenu, napala je snajperiste i napravila je tunel ispod groblja, tako da je i tako dio groblja oštećen. Ali, najveći dio je oštećen u nekim napadima vandala, narkomana ili drugih ljudi, koji tako u toku jednog dana poruše desetine spomenika.”

Na staro sefardsko groblje 1958. godine premješteni su posmrtni ostaci sa aškenaskog groblja, koje se nalazilo na Koševu, na mjestu gdje je danas Građevinsko-arhitektonski fakultet. Groblje je za ukop zatvoreno 1965. godine, kada su premješteni i ostaci aškenaskog dijela njegove porodice, kaže Tauber, stojeći pred nadgrobnim spomenikom svoje prababe.”Što se tiče aškenaske strane moje familije, ovdje su iz starog groblja prebačani grobni ostaci moje prabake Fanny Tauber, dok mi je pradjeda umro u Bjelovaru, tokom jedne porodične posjete. Naime, moj čukundjed je bio glavni rabin u Bjelovaru i on je otišao da ga posjeti i tamo je umro. A moj deda je ovdje sahranjen 1960. godine, baš u parceli među Sefardima, pošto je i njegova supruga, odnosno moja baka, bila Sefardkinja. Baka, ta koja je bila udata Taubera, prezivala se Danon. I ona je sahranjena na Barama, jer je umrla 1984. godine.

“Uglavnom, što se tiče porodice Levi, ima jako puno Levija na ovom mjestu. Sigurno da je najveći dio neka moja rodbina. Međutim, moja porodica je prije 220 godina odselila za Travnik. Taj moj pra-pradjeda je bio rabin u Travniku i onda su iz Travnika prešli u Zenicu, početkom 19. stoljeća. Tako da se početkom 20. stoljeća moj djeda vratio ponovo u Sarajevo – Levi, Josef Haim. Bio je poznat pod nazivom ‘Zlatni zubi’ i imao je ogromnu delikatesnu radnju tačno preko puta Gazi Husref-begove biblioteke”.

 

Izvor: Al Jazeera

Previous Osnovana još jedna ergela za uzgoj bosanskog brdskog konja
Next Naselja bosanske srednjovjekovne države - Zaton kod Dubrovnika

You might also like

BAŠTINA

Bosanski ćilim – vrijedna kulturna baština u kojoj je utkana simbolika života

Današnja emisija “Zapis” Radio Televizije Crne Gore, govori o Bosanskom ćilimu. Ekipa nacionalne televizije iz bosanskog najbližeg susjedstva bila je u Sarajevu i pored ateljea umjetnice Amile Smajović, koja je

BAŠTINA

Predsjednik Turske Erdogan i reisu-l-ulema Kavazović svečano otvorili Baščaršijsku džamiju

Danas je poslije džuma-namaza u haremu Baščaršijske ili džamije Havadže Duraka upriličen program povodom njenog svečanog otvorenja nakon restauracije. Riječ je o džamiji iz 16. stoljeća koja je restaurirana sredstvima

BAŠTINA

Ilidža: Aktivnosti na uređenju prostora oko ‘Rimskog mosta’

Ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo Damir Filipović danas je sa zastupnicima Skupštine Zvonkom Marićem i Samirom Suljevićem, te direktorom Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja