Povodom teksta Aleksandra Savanovića “Martin Brod nas uči da je snaga obnove u BiH jača od one rušilačke” (https://6yka.com/kolumne/aleksandar-savanovic-martin-brod/) objavljenog na portalu “Buka” 02. 10. 2025. godine u kojem se tvrdi da su područja Martin Broda prepuštena “jasnoj i konstantnoj nebrizi kantonalnih vlasti“, Uprava JP Nacionalni park “Una” smatra potrebnim da ukaže na netačne navode i iznese provjerene činjenice.
-Slijedi demanti:
𝐃𝐄𝐌𝐀𝐍𝐓𝐈 𝐍𝐀 𝐓𝐄𝐊𝐒𝐓 𝐀𝐋𝐄𝐊𝐒𝐀𝐍𝐃𝐑𝐀 𝐒𝐀𝐕𝐀𝐍𝐎𝐕𝐈𝐂́𝐀 “𝐌𝐀𝐑𝐓𝐈𝐍 𝐁𝐑𝐎𝐃 𝐍𝐀𝐒 𝐔𝐂̌𝐈 𝐃𝐀 𝐉𝐄 𝐒𝐍𝐀𝐆𝐀 𝐎𝐁𝐍𝐎𝐕𝐄 𝐔 𝐁𝐈𝐇 𝐉𝐀𝐂̌𝐀 𝐎𝐃 𝐎𝐍𝐄 𝐑𝐔𝐒̌𝐈𝐋𝐀𝐂̌𝐊𝐄”
Samo tokom ove godine Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na iniciajtivu JP Nacionalni park Una na području Martin Broda uložila 1.200.000 KM, dok su u putnu infrastrukturu Vlada USK putem Kantonalne direkcije cesta i Grad Bihać osigurali 300.000 maraka. Osim toga, ostvarena je odlična saradnja sa mjesnom zajednicom Martin Brod, putem koje naše preduzeće samo u ovoj godini finansira dva projekta u vrijednosti 10.000 KM. U saradnji s predsjednikom MZ realizuje se niz drugih aktivnosti koje direktno doprinose lokalnoj zajednici.
Nadalje, u dogovoru s predsjednikom mjesne zajednice tokom posjete gradonačelnika Elvedina Sedića u julu ove godine, odlučeno je da se zajedničkim sredstvima sanira viseći Jovin most. U toku je priprema dokumentacije za raspisivanje tendera za rekonstrukciju vodovodne mreže u Martin Brodu čija je vrijednost 40.100 KM, a radi se o zajedničkim sredstvima Grada, NP Una i mještana. Na zahtjev mjesne zajednice tokom ljeta je očišćen put prema Malom i Velikom Cvijetniću na kome je Zavod postavio znakove ograničenja kretanja za off road vozila.
Podsjećamo da Martin Brod nije tek puka turistička atrakcija, nego je od 2008. godine integralni dio Nacionalnog parka Una, zaštićenog područja od posebnog značaja za Bosnu i Hercegovinu. Upravo ta odluka države pokazuje brigu i priznanja izuzetnih prirodnih i kulturno-historijskih vrijednosti ovog područja. Na osnovu ulaganja i odnosa prema ovom dijelu Nacionalnog parka, Martin Brod je uvršten na listu najljepših sela u BiH, a zahvaljujući lokalnoj zajednici i organizacijama civilnog društva, te uz podršku inicijativa poput USAID-ovog Projekta razvoja održivog turizma, intenzivno se radi na promociji Martin Broda, afirmišući ga kao destinaciju koja zaslužuje širu međunarodnu pažnju.
Podsjećamo i da su martinbrodski slapovi prepoznati kao „žila kucavica“ Nacionalnog parka Una, čime je lokalnoj zajednici omogućen razvoj turizma, ugostiteljskih usluga, obrtništva i otvaranje novih radnih mjesta. Dio uposlenika Nacionalnog parka Una dolazi upravo iz Martin Broda, što potvrđuje da se investicije i benefiti reflektuju direktno na život mještana.
Konačno, status Nacionalnog parka Una i činjenica da je manastir Rmanj proglašen nacionalnim spomenikom BiH najbolji su dokaz brige države i institucija prema ovom prostoru, njegovom očuvanju i razvoju.
Stoga, tvrdnje o „nebrizi“ ne samo da nisu tačne, već predstavljaju ozbiljno zanemarivanje stvarnih činjenica i konkretnih ulaganja koja se realizuju iz godine u godinu. Martin Brod je mnogo više od turističke atrakcije! On je zaštićeno područje od nacionalnog značaja, jedan od temelja prirodnog i kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine i neodvojivi dio grada Bihaća uvažavajući njegovu vrijednost u svakom smislu, posebno s aspekta stanovništva koje je oduvijek važilo za vrijedne i radišne ljude posvećene razvoju svoga kraja i grada. – navode iz NP Una.
HISTORIJSKI MITOVI
Ono što nisu spomenuli iz NP Una, jesu historijski mitovi u tekstu, poput onog da je manastir Rmanj stariji nekoliko vijekova nego što jeste. Ili pak pominjanje bošnjačkog uglednika Ahmed-paše Predojevića kao nekog ko je bio ‘rođenjem Srbin‘, što je bez dokaza te novo nastojanje da se ime naroda koje se pojavljuje u Bosni tek u 19. vijeku, veže za 16. vijek, ili još ranije.
– Muke počinju kada su Turci osvojili ove krajeve negdje oko 1523. godine. Nakon toga, događa se prvi od bezbrojnih egzodusa ovdašnjeg naroda, a manastir doživljava svoju prvu stagnaciju.
Tako autor teksta u vezi pomenutog manastira tvrdi nešto potpuno suprotno od historijskih činjenica.
– Što se tiče teritorijalne crkvene organizacije, u predotomanskom razdoblju zaista nema tragova prisutstva Srpske pravoslavne crkve na tlu same Bosne.
Međutim, nakon dolaska Turaka slika se počinje naglo mijenjati. Od osamdesetih godina 15. stoljeća spominju se pravoslavni svećenici i vjernici u mnogim dijelovima Bosne u kojima prije nije bilo ni spomena o njima.
Zna se da je nekoliko pravoslavnih manastira podignuto u 16. stoljeću (u Tavni, Lomnici, Paprači, Ozrenu i Gostoviću), a važni manastir Rmanj u sjeverozapadnoj Bosni prvi put se spominje 1515. godine. – bilježi N. Malcolm u ‘Povijest Bosne’.
“Već su dvije godine, od kako se ja bavim među prostim narodom u Bosni, dobro motreći na sva ona, koja se toga naroda tiču; ja sam mnogo i mnogo putovo po Bosni; al’ još nikad tamo
ne čuh za srbski narod, niti za srbski jezik!
Tamo sve iđe po bosanski i naški, a Srblje i dan danas u Srbiji stanujuće, nazivlju prosti Bošnjaci Racima!
u Podrinju još nisam bio, zato scijenim, da je njima poznato ime Srb, buduć da su bližnji Srbiji” – pisao je Ivan F. Jukić, 1842. Jukić je upravo iz Bosanske krajine, rođen je u Banjaluci.
Iako je tekst naslovljen ‘Martin Brod nas uči da je snaga obnove u BiH jača od one rušilačke’, zapravo je ispunjen neistinama i perfidnim nacionalizmom, poput žalopoljke autora što taj prostor nije pripao RS-u.
– Jedna od većih nepravdi i iracionalnosti Dejtona je što su ovi krajevi ostali van Republike Srpske. Što nije bez posljedica.
Kao što smo mogli pročitati u demantiju, iznesena je i neistina o nebrizi za taj prostor.
(MiruhBosne)
