‘Najveći koncert’, tako mediji u RH već sedmicama pišu o onome što se desilo u subotu navečer u Zagrebu. Kritički glasovi događaj opisuju kao ‘sramotni neofašistički Woodstock’…
– Thompsonov koncert bio je potpuno režimska priredba. Postojali su sigurnosni rizici, ali nikakvi drugi. Vlast je došla nadgledati, pa i uživati, jednako kao i svi oni koji podržavaju tu vlast. Drugih nije tu bilo. Posve je nestao onaj osjećaj da se radi o nečem zabranjenom, jedva toleriranom, što inače zna privući mladI svijet. Toga je na Thompsonovoj ‘paradi’ bilo jednako kao na nekoj prvomajskoj proslavi iz Doba mraka, piše hrvatski književnik Slobodan Šnajder.
‘Hrvatska je s Tuđmanom ostala, po sudu onih koji se rote oko našega mitskoga pijevca, nedovršen projekt zato što nije ostvarena potpuna restitucija njezine endehazijske epizode.
Posao njezina generalnog čišćenja, otpočet 1941., nastavljen u devedesetima, ostao je napola dovršen, odveć ih je još koji s nepravom žive u našem povijesnom prostoru. Manje ih je no što ih je bilo, ali ih ima, nesnošljivo ih još ima.
Nemojmo se zavaravati, to je srž smisla, tojest besmisla ‘projekta Thompson’. Osoba njegova tu je nevažna. On je ekran na koji se projicira naš nedovršeni 19. vijek. Najbliže tom ispunjenju stoljetnoga sna bila je NDH.’ – ističe Šnajder u tekstu koji je objavio Telegram.hr.
Novinar Boris Pavelić, kolumnu na AJB naslovio je ‘Thompsonov koncert je katastrofa poslijeratne Evrope’.
– Ni za NDH ustaški se pozdrav nikad nije uglas prolomio iz pola milijuna grla. Posljednji put kada se nacistički pozdrav iz mase orio Europom bili su Hitlerovi masovni skupovi na kojima je demon pripremao najveće krvoproliće u povijesti ljudskog roda.
Sljedeći put to se dogodilo sinoć, u glavnom gradu Hrvatske, kada je Marko Perković Thompson, pjevač kojemu je više država Europe zbog desnog političkog radikalizma otkazivalo koncerte, uzviknuo “Za dom…!”, a pola milijuna obožavatelja uglas zatutnjilo: “Spremni!!!”. Ta potmula, prijeteća rika postala je već, sviđalo se to nama ili ne, važnom natuknicom u povijesti “mračnog kontinenta”, kako je britanski povjesničar Mark Mazower naslovom svoje poznate knjige nazvao Europu, kontinent uklet pokoljima dvadesetog stoljeća.
– Thompson je danas suvremeniji nego kada se pojavio: 1991. predstavljao je tek provincijalni, ratoborni i neuki, ali donekle shvatljiv glas ljudi koji se brane; danas, sa svojim masmedijskim digitalnim kršćanskim protofašizmom, on je lokalni glas planetarnog trenda koji predvode Trumpovi kršćanski fašisti.
Nemojmo dakle gajiti iluzije: ono čemu smo svjedočili na Hipodromu zloslutnije je i opasnije nego što na prvi pogled izgleda. Ima li nade da se zle slutnje ne ostvare? Vidjet ćemo: da nade nema činilo se i tridesetih, riječi su kojima zaključuje tekst.
Naslovi u njemačkim i francuskim medijima…
