Puni Mjesec sinoć je obasjao nebo iznad Suleymaniye džamije u Istanbulu, stvarajući impresivan prizor koji je objektivom zabilježio fotoreporter Anadolu.
Zlatni sjaj Mjeseca u kombinaciji s konturama jedne od najprepoznatljivijih historijskih građevina Istanbula, Suleymaniye džamije, privukao je pažnju brojnih posjetilaca i ljubitelja fotografije. Ova noćna scena dodatno je naglasila arhitektonsku veličinu i duhovnu simboliku džamije.
Suleymaniye džamija izgrađena je između 1550. i 1557. godine po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog. Glavni arhitekt bio je čuveni Mimar Sinan. Smještena je na jednom od sedam istanbulskih brežuljaka, s pogledom na Zlatni rog i Bosfor. Predstavlja jedno od najvažnijih djela klasične osmanske arhitekture i jednu od najvećih džamija u Turskoj.
Slavni arhitekta Mimar Sinan ostavio je trag na obrisima brojnih građevina koje je sagradio u gradovima širom nekadašnjeg Osmanskog carstva, a i stoljećima kasnije se ljudi još uvijek dive njegovim djelima.
Tokom svoje skoro 50-godišnje avanture kao glavni arhitekta, Mimar Sinan je projektovao i izgradio stotine građevina, velikih i malih, a mnoge je i popravljao. Tokom svog života, Sinan je izgradio više od 350 objekata, uključujući 82 džamije, 52 mesdžida, 55 medresa, sedam škola, 20 turbeta, 17 imareta, tri bolnice, šest vodovoda, deset mostova, 20 karavansaraja, 36 palata, osam podzemnih skladišta i 48 hamama.
Iako džamije, mesdžidi i društveni kompleksi privlače najveću pažnju među njegovim radovima, Mimar Sinan se dokazao i kao vrsni arhitekta mostova i akvadukta.
Mimar Sinan je izgradio vodovod Kirk Cesme kojim je u Istanbul doveo vodu sa udaljenosti od 55 kilometara. Izgradio je glavni i manje bazene i riješio problem vodosnabdijevanja u Istanbulu u 16. stoljeću, a ovaj projekt slovi za svojevrsno inženjersko čudo tog doba.
Dugi akvadukt, zakrivljeni akvadukt i akvadukt Maglova i danas uspravno stoje, prkose vremenu i svjedoče o arhitektonskom umijeću Mimara Sinana.
Mimar Sinan se blisko zanimao za sve grane umjetnosti perioda u kojem je živio, a u svoje radove uključio je i osmanske pločice iz 16. stoljeća, kaligrafiju, rezbarenje i dekoraciju.
– Mimar Sinan je stvarao djela u mnogim gradovima Osmanskog carstva, a definirao je faze svog rada u arhitekturi sa tri velika društvena kompleksa.
Džamiju Šehzade, koju je završio 1548. godine, opisao kao “šegrtsko delo“, Sulejmaniju je završio 1557. godine, kao “radnički rad“, a Selimiju je završio 1575. godine kao “djelo majstorstva“.
Svojim djelima je obogatio Istanbul, glavni grad Osmanskog carstva, i odredio siluetu grada sa džamijama, kompleksima, mostovima i drugim djelima koje je stvorio. U Istanbulu je sagradio 36 džamija, 22 mesdžida, 18 škola i medresa, četiri biblioteke i 12 hamama.
– Predavač na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, prof. dr. Ibrahim Krzović, izjavio je dopisniku AA da u Bosni nema mnogo djela koje je sam Mimar Sinan izgradio, te da je zapravo jedino poznato njegovo djelo Most Sokolović Mehmed-paše na Drini.
Krzović je rekao da ovaj most, poznat i kao Drinski most, predstavlja odraz monumentalne koncepcije i dodao: “Ni prije ni poslije njega nije izgrađeno nijedno slično djelo.”
Krzović je istakao da je most na Drini jedno od monumentalnih i veličanstvenih djela na Balkanu, te rekao da je Mimar Sinan izgradio sedam monumentalnih mostova i da je ovaj most u Višegradu najbolji.
Krzović, koji je izjavio da su do danas sačuvana još dva dokumenta koja ukazuju na to da su u Bosni i Hercegovini, osim mosta na Drini, postojala još dva djela Mimara Sinana, rekao je da su dva djela koja se spominju u dokumentima, a danas ne postoje, džamija Sofu Mehmed-paše i narodna kuhinja Mehmed-paše.
Mimar Sinan je ostavio svoj trag u Bosni i Hercegovini ne samo djelima koja je lično izgradio, već i šegrtima koje je obučavao.
Stari most u Mostaru, koji je 1566. godine izgradio Mimar Hajreddin, jedan od učenika Mimara Sinana, i danas stoji kao jedno od najvažnijih osmanskih djela u zemlji. Historijski most, koji su uništili hrvatski topnici tokom rata u Bosni, vraćen je u prvobitno stanje nakon rata i otvoren 2004. godine uz ceremoniju kojoj su prisustvovali predstavnici mnogih zemalja, uključujući Tursku.
(Agencije/MiruhBosne)
