‘Nigdje ovog rahatluka bosanskog nema’ – Sejfudinu Hodžiću britanske funte nisu mogle zamijeniti život u Bosni

Sejfudin Hodžić nakon ratne golgote odlazi iz Bosne i Hercegovine u Englesku, ali rahatluk kojeg je ostao željan i ljubav njemu dragih osoba, nisu mogle zamijeniti ni londonske funte, izvještava N1.

“Najviše mi je falilo kvalitetnog vremena koji provodite sa prijateljima ili porodicom, jer u Londonu nemate za to puno vremena. Samim tim kvalitet tog druženja je vremenski i sadržajem limitiran. Nigdje ovog rahatluka bosanskog nema, ovakvog kvaliteta života nema. Da vi možete da radite i provodite vrijeme sa svojom porodicom, a isto tako da se družite sa svojim prijateljima”, kaže Sejfudin.

Ipak, život u Londonu mu je proširio vidike, spoznao je tokom boravka tamo, prave vrijednosti života i ispričao anegdotu o profesoru koji ga je ispitivao o njegovom porijeklu.

“Ja onako stidno kažem iz jedne male zemlje Bosne. Pa me pitao, jesam li iz glavnog grada? – Ja kažem, ne, već iz jednog malog grada Zvornika. Pa kad me pitao da li smo imali zemlje i stoke, ja onako sav stidan kažem, ma jesam – sramota me, ja dijete sa sela”, rekao je Sejfudin i dodao:

“Kad sam sve to završio, on meni kaže: “Pa vi ste Lord”. Meni onako čudno, kako sam ja lord. Prošlo je dugo vremena kada sam ja shvatio, da u Engleskoj nije lako doći do vlasništva zemlje i onda često puta znam reći “Otišao sam u London kao seljak, vratio se kao lord”.

Sejfudin je tokom svog života radio u mnogim sektorima, ali i bankarskom sektoru. Novac koji je dobio, nikad neće biti dovoljan za količinu stresa koji je proživio na poslu.

“Radio sam na Piccadilly Circus u centru Londonu, ali stres je maltene nemjerljiv, jer vi dnevno imate plasman kredita, kreditnih kartica u jednom danu. Da je to neidrživo, tri mjeseca ako preživite u tom okruženju, onda ste stvarno uspjeli. Dugo sam tu bio i taj stres je trajao neprekidno. Bez obzira, koliko vi zarađujete para, to ninakoj način ne opravdava onaj stres, zbog kojeg na kraju krajeva zdravlje ode.”

Dok sa druge strane, idilično opisuje njegov trenutni život u Bosni i Hercegovini. Kojeg kako kaže, nigdje na svijetu nema.

“Za razliku od toga u Bosni, ja sam jutros od svoje kuće u miru, da ne kažem lordovski sa sela krenuo iz Zvornika. Vozio se pored Drine, udisao čist zrak, onu ljepotu, evo došao sam sada na Bjelašnicu. Tu sam, evo sami možete vidjeti da je to jedan takav mir, da je to nevjerovatno”, rekao je Hodžić.

Njegov savjet mladim ljudima je svakako, da odu vani, nauče i vrate ovdje kako bi učinili bosanski sistem bolji nego što jeste.

“Ljudi će reći, pa dobro u Bosni je nemoguće opstati. Ima jedna velika razlika, a ta razlika je da mi ovdje nemamo sistemske podrške, da bi mi sve ove prirodne ljepote i potencijal mogli iskoristiti. Naravno, ima ovdje izazova, uvijek je lakše misliti da je tamo negdje bolje, dok ljudi ne odu i ne vide. Trebaju mladi ljudi da odu, da nauče stvari, ali da ne zaborave odakle su došli. Da to svoje iskustvo donesu u Bosnu i Hercegovinu. Jedino tako od Bosne i Hercegovine, možemo napraviti neku novu Englesku ili Švicarsku da u njoj živimo. To možemo samo mi. Ne možemo da očekujemo da neko drugi dođe i da nešto radi, pa da nam gotovo preda u ruke. To se nikada neće desiti”, ističe Hodžić.

Iz iskustva Hodžića život u Zapadnim zemljama ima velike prednosti, ali dušu nema.