Nihad Krupić: „Ovo je prilika a ne kriza“

„Ovo je prilika a ne kriza“, rekao je prije nekoliko dana Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari.

To je, praktično, najbolja kratka analiza politikantstva u kojem se sada nalazi Bosna i Hercegovina. Postoji jedna činjenica koja se i te kako zanemaruje, a od suštinske je važnosti bilo za politički ili kakav drugi progres Bosne i Hercegovine. Ne možemo mi reći da imamo kristalno jasnu bošnjačku politiku, pa ni probosansku. Sve skupa je to neki haos koji se u momentima čini uredan sve dok se ne dođe do ključnog pitanja: Ko će imati ekskluzivitet da kao, eto, bude lider ovog procesa.

Moram se upitati: Zar je potrebno biti lider u nečemu što se podrazumjeva.

Onoj drugoj strani podrazumijeva se da nema ulaska u svijet civiliziranih ako negiraš odluke najviših svjetskih institucija. Kako je moguće da sjediš ravnopravno sa onima koje ignorišeš i brutalno ponižavaš? Miloradu Dodiku niko ne brani da voli koga hoće i da nosi čiju hoće zastavu, ali i tome mora biti kraj. Zašto? Jer nema budućnosti. I tu je krajnja tačka. Nema dalje.

Koliko god puta je pružena ruka Sarajeva prema Banjaluci, toliko puta je davana prilika da šovinistički, nacionalistički i fašistički banjalučki rovovi izađu iz tamne prošlosti i ugledaju svijetlo dana. Nema bliže veze Banjaluci od Sarajeva. Kakav Beograd Moskva, Peking…

Srbija se o sebi zabavila. Aleksandru Vučiću gori pod nogama, još mu samo Dodik i njegov primitivizam fali. Pa ima on oko sebe koliko god hoćeš primitivaca. I svi kao da žele ličiti na Dodika. Srbija više nema pravo na istu dioptriju. Svijet se od nje ubrzano udaljava i sve je manje vidljiv.

Koje su to nerealne utopije, građanstva ili plemstva, ili puka kojima je Milorad Dodik lider? Razumijem ja i to da je nekome svijet dva kilometra od njegove kuće, ali neće biti njihovoj djeci.

Bosna više nema pravo na ponavljanje greške.

I mora prestati već dosadna igra prijestolja ovdašnjih bajagi lidera. Rat ne smije biti opcija. A ako bude opcija neće se odvijati samo od Drine do Save.. I to svako zna. I niko neće biti pošteđen, ne samo opasnosti, nego i konačnih posljedica koje na kraju svega čekaju aktere.

Nismo mi ni naivni da ne znamo da se opet pravi rezervni rov sa kojima bi se i dalje nastavila saga o „herojstvu“ Ratka Mladića i „časti“ Radovana Karadžića…Jer, Miloradu Dodiku ističe rok trajanja. Najvjerojatnije mu je ovaj odlazak u Moskvu udario kratak rok upotrebe na čelo.

Rezervni rov srpske politike u BiH je tanak i sa opozicijom. Kad-tad će bosanski Srbi  morati izaći iz svih mogućih i nemogućih rovova i prihvatiti ono što je jedino moguće, i ima budućnost, a to je država Bosna i Hercegovina sa svim njenim osobinama, odlikama. BiH u svom državnom kontinuitetu, koji nema alternativu.

Ni bolji život, ni bolje sutra nije drugdje, nego ovdje.

I zato je ovo zaista prilika a ne kriza.

Izvor: bosnaglobal