25. Januara 2015.

Njegovo veličanstvo – Konj

Zemlja ne bi značila ništa bez čovjeka, a čovječanstvo ne bi značilo ništa bez konja. Gdje god je čovječanstvo ostavilo svoj trag u dugom usponu od varvarstva do civilizacije, iza toga stoje otisci konja.

Zelengora, Orlovačko jezero

O postanku konja

Kada je Stvoritelj svijeta odlučio stvoriti konja, reče vjetru: ̋Ti ćeš mi roditi biće koje
će ljubiti i poštovati moji robovi. Neka bude na strah svima koji ne poštuju moju
zapovijed. I tako stvori konja i reče mu: ”Tebe sam stvorio bez mana! Sva blaga svijeta leže među tvojim očima. Ti ćeš pod svoja kopita bacati neprijatelje, a prijatelje ćeš nositi na svojim leđima. Neka si sretan na čitavoj zemlji i budi ispred svih ostalih stvorenja, i ljubav gospodara zemlje neka pripada tebi. Ti ćeš letjeti bez krila i pobjeđivati bez mača!”.

Maglić, Trnovačko jezero

Evo… to je arapska legenda o postanku konja tog divnog stvorenja kojeg krase snaga, brzina, temperament, neukrotivost, ljepota i gracioznost. Zbog ovih atributa smatraju ga jednom od najljepših životinjskih vrsta koje je čovjek pripitomio.

Danas u svijetu postoji više od 75 miliona domaćih-pitomih konja, podijeljenih u više od 100 različitih pasmina.

Za svoje potrebe čovjek je koristio i druge životinje, ali je malo koja vrsta bila toliko
eksploatisana kao konj. Osim za teške radove, sport i rekreaciju konj je korišten i u ratne svrhe. Niko ne može izračunati koliko je nedužnih konja ostavilo svoje kosti na bojnom polju. Ali jedno znam, kada smo kao mala djeca gledali ratne filmove u kojima je korištena konjica, nekako instiktivno bilo nam je više žao konja nego ljudi!

Osnovne karakteristike konja

Osnovne karakteristike konja su slijedeće: Ima 44 zuba; nakon dvije godine života sposobni su za oplođivanje; kobila nosi 11 mjeseci i oždrijebi samo jedno ždrijebe; nakon poroda, kobila brižno pazi na svoje ždrijebe dok se ono ne osamostali; konji uglavnom spavaju stojeći; hrane se travom a u zimskim danima sijenom, pored ovoga vole so, šećer, jabuke i mrkvu. Konj može doživjeti starost od 30 i više godina.

Volujak, Rudinske kolibe

Bosanski brdski konj

Za potrebe austrougarske vojske, ali i za poljoprivredu i šumarstvo, ukrštanjem arapskih i tradicionalnih bosanskih konja dobijena je izuzetno izdržljiva pasmina bosansko-brdskih konja, koja se ubrzo pokazala pogodnom za narodni uzgoj, a pogotovo za potrebe vojske. Iz ovih razloga 1893. godine na Borikama (kod Rogatice) osnovana je ergela konja.

Bosanski brdski konj je jedina bosanskohercegovačka autohtona pasmina konja. To je konj čelične tjelesne građe, nesrazmjerne snage, otporan na bolesti, snažne konstitucije i velike izdržljivosti, vrlo dobro prilagođen klimatskim prilikama područja na kojem živi, a zadovoljava se skromnom ishranom i smještajem. On se vrlo vješto i okretno kreće i po najnepristupačnijim planinskim predjelima noseći razne vrste tereta ili razne vrste jahača.

Visočica, Oštra bara

Divlji konji na Krug-planini

Planinari koji su bili na Cincaru imali su priliku da na Krug-planini vide veliku skupinu divljih konja. Po evidenciji Planinarsko-ekološkog društva “Borova glava” u Livnu ima ih više od 250. Iako je ukupan broj konja velik nikada ih ne možete vidjeti u jednoj skupini. Podjeljeni su u više manjih krda koje predvodi najjači pastuh u skupini. Broj konja posljednjih godina se smanjivao najviše zbog konjokradica i saobraćajnih nesreća kada konji izađu na cestu. U zimskom periodu konji dolaze na cestu da ližu sol koju pospe zimska služba za održavanje puteva.

Opština Livno je proglasila konje zaštićenom vrstom, a izdvojila je i određena sredstva za zaštitu i brigu o njima. Ljudi često previše priđu krdu čime rizikuju i svoju sigurnost. Novim propisima zabranjen je prilaz konjima na manje od 100 metara, a predviđene su i kazne – za uznemiravanje konja 500 KM, za povređivanje od 2.000 KM za fizičko lice do 7.000 KM za pravno lice.

Bjelašnica, Birdžina koliba

Gornja Neretva, Ljusići

Za slavu čuvenih vojskovođa zaslužan je i konj. U narodu se ne kaže uzalud: ”Bez dobrog konja, nema ni dobrog junaka”.

Na žalost, na prostranim i pustim livadama u planini, sve manje jure konji vrani, neosedlani. Konja nema ni u dolini, na poljima već odavno njegovo mjesto su zauzele mehaničke “konjske snage”. Milenijima uz psa bio je čovjekov najbolji prijatelj.

Visočica, Prokletnice

Zelengora, Suho polje (Obalj)

Na kraju ove male priče ostaje da se konju zahvalimo za nemjerljiv doprinos u razvoju čovječanstva. Ostaće da se spominje u legendama: kako na bojnom polju nije napustio svoga mrtvog gospodara, kako je pomogao svom pijanom jahaču da se popne u sedlo, kako je u mrkloj noći, u planinskom bespuću, našao pravi put, kako je svog zaspalog kočijaša dovezao do kućnih vrata…

Bilo kako bilo, konj će i dalje dugo ostati u pričama, pjesmama i ukrštenim riječima, pod vodaravno ili vertikalno: domaća životinja s dva slova – At.