Alexander Rhotert za AJB kaže kako mu je bivši zamjenik visokog predstavnika Schumacher rekao kako je Dodik postao loš prevrtljivac, nakon što mu je 1998. pomogao da prvi put bude izabran za premijera RS-a.
Međunarodna zajednica mora ozbiljno shvatiti trenutak koji se dešava u Bosni i Hercegovini nakon presude Miloradu Dodiku na Sudu BiH, a to je zabraniti mu svako političko djelovanje jer su njegova retorika i prijetnje zatrovali politički diskurs države, smatra politički analitičar iz Njemačke Alexander Rhotert.
U razgovoru za Al Jazeeru on navodi kako su stalne prijetnje odcjepljenjem bh. entiteta Republika Srpska i njegovo negiranje genocida Dodikov „Damaklov mač iznad BiH“.
Sagovornik ukazuje kako međunarodna zajednica mora pojačati svoje vojno prisustvo u BiH kako bi odagnala sve priče o secesiji RS-a, kreiranju „Srpskog sveta“ i ugrožavanju mira, te kako je to mala cijena za sve što je do sada investirala u ovoj državi.
Podsjetimo, ranije ove sedmice je Sud Bosne i Hercegovine prvostepeno osudio predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu političkog djelovanja zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Christiana Schmidta.
Nešto kasnije je i Narodna skupština RS-a usvojila zakone kojima se zabranjuje rad nekoliko bh. institucija na teritoriji RS-a. Akti najvišeg entitetskog zakonodavnog tijela odnose se na zabranu rada Suda BiH, Visokog sudskog tužilačkog vijeća, Tužilaštva BiH, te Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA).
Rhotert radi i istražuje na području bivše Jugoslavije od 1991. godine. Radio je za međunarodne organizacije uključujući UN, NATO, OSCE i Ured visokog predstavnika (OHR) u BiH. Od 1991. do 1998. je radio za Institut političkih nauka Otto Suhr (OSI) i Institut za istočnoevropske studije (OEI) na Freie univerzitetu Berlin (FU Berlin).
Od 1997. do 2016. radio je za Organizaciju za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), Posmatračku misiju Europske unije (EUMM) i Specijalnog predstavnika Europske unije (EUSR) u bivšoj Jugoslaviji, uglavnom u BiH. U svojstvu šefa kabineta i posebnog savjetnika u OHR-u i kao zamjenik direktora Jedinice za provedbu u Mostaru (MIU) tokom mandata lorda Paddyja Ashdowna, bio uključen u provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Do prošlog ljeta imao je čin potpukovnika u njemačkim saveznim oružanim snagama, radeći kao savjetnik za interkulturalne misije za vojne misije u inozemstvu.
- Kako komentirate aktuelnu situaciju u Bosni i Hercegovini (presuda Dodiku, zabrana rada državnim institucijama u RS-u…)?
– Prije svega želim čestitati sutkinji Seni Uzunović na njenoj hrabroj, ali i veoma odmjerenoj presudi, naročito nakon prijetnji Dodika prije izricanja prošlog petka, kao i „savjeta“ predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji se miješao u sudstvo susjedne države.
Naredne godine će se napuniti 20 godina otkad Dodik drži BiH kao taoca. Da budemo jasni, Dodik je počeo ovu priču o odcjepljenju i referendumu 2006. kada je zaprijetio pet puta da će održati referendum o nezavisnosti RS-a.
Da je to samo jednom uradio 2005. godine, tadašnji visoki predstavnik lord Paddy Ashdown bi ga upozorio, pa i zabranio mu politički rad na neograničeno. Nažalost, njegov nasljednik je manje-više napustio Bonske ovlasti. Dodik je ugradio ovu retoriku u svoj politički repertoar i tada je „duh napustio bocu“, da bi nekoliko godina kasnije dodao negiranje genocida u Srebrenici također u svoj opus. Usput, Dodik je na TV-u priznao 2007. kako su Srbi počinili genocid u Srebrenici, potražite na YouTube…
Bio sam uvjeren kako će se ova sadašnja dešavanja „kao reakcija“ na presudu Dodiku, a ustvari je to samo opravdanje za nešto odavno isplanirano, desiti jeseni 2023. godine.
Nakon neuspješnog napada srpske paravojske u Kosovu septembra 2023. na Kosovske snage sigurnosti i brzog i jakog odgovora SAD-a i NATO-a, očekivao sam kako će protagonisti „Velike Srbije“, ili kako sada umjerenije kažu „Srpskog sveta“ krenuti na BiH.
No, pola godine kasnije, oko Uskrsa, Dodik je rekao kako će se RS odvojiti mirno i kako Bošnjaci trebaju živjeti na 25 posto bh. teritorije – 25 posto države za 55 posto njenih stanovnika. Mislim da bi američki predsjednik Donald Trump na to rekao „Jako loš dogovor!“.
Da li, zaozbiljno, Dodik želi napraviti veliki „Pojas Gaze“ u dvorištu EU-a i NATO-a? Ako je tako, onda u glavi živi 1993. godinu. Također je rekao kako su Srbi ljuti i ne žele živjeti sa „muslimanima“. Oprostite, u kom dobu taj čovjek živi? Zar ne vidi koliko hiljada Srba svaki dan ide na posao u Sarajevo? Naravno, to neće nikad priznati. Dovoljan pokazatelj je činjenica da uglavnom govori o „Muslimanima“, a ne o Bošnjacima, kako bi pokušao uplašiti Zapad. To mu neće (ponovo) uspjeti.
Dodik je nakon nevjerovatne izjave o 25 posto, gdje me je podsjetio na govor Radovana Karadžića pred Skupštinom u Sarajevu oktobra 1991. godine, organizirao sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i drugima „Svesrpski sabor“ i onda je sve postalo jasno. Plan i provođenje „Srpskog sveta“ je u punom zamahu“ i to nije „kulturna manifestacija“.
A još potom nekoliko sedmica kasnije u Beograd dolaze njemački kancelar Olaf Scholz i predsjednica Zelenih Franziska Brantner kako bi Vučiću podilazili kako bi završili posao sa litijumom, bez ijedne riječi kritike, bilo da je o „Srpskom svetu“, rušenju srbijanske demokratije ili o savezu Beograda i Moskve. Scholz i Brantner su tada dali „bjanko ček“ Vučiću… U junu je Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke oštro kritiziralo Svesrpski sabor, vrlo su jasne poruke bile. Po odlasku Scholza i Brantner iz Beograda, svi kritičari su ušutjeli.
- Vratimo se trenutku u BiH, smatrate li kako će dalje ići situacija?
– Prevashodno je poštivati vladavinu prava! Bez vladavine prava nema ni društva niti države. Zbog toga se Dodik odlučio na djelovanje protiv navedenih institucija kroz odluke NSRS-a. Mislim da je ključno da međunarodna zajednica nastavi podržavati vladavinu prava i neovisnost bh. sudstva, kao što su pokazali Misija OSCE-a u BiH prije presude, kao i OHR i Delegacija i EU. Nijedan političar ne smije biti iznad zakona.
Kada pogledate reakcije u RS-u, jasno je da Dodik ima daleko manju podršku nego što se pretpostavljalo. Bio je iznenađujuće mali broj njegovih pristalica ispred Narodne skupštine RS na dan izricanja presude. Bio sam jako impresioniran izjavom političara iz RS-a dan prije koji su, otprilike, rekli kako Srbi ne žele da im djeca uzalud ginu. To prilično jasno sumira stvari.
Naravno, ovo mora biti jako razočaravajuće za Dodika i on u reakcijama naziva svoje kritičare „izdajnicima“. Ovo je smiješno, ovako Dodik omalovažava sve Srbe koji žele živjeti u miru i imati prosperitetan život.
- Imate dosta iskustva u međunarodnim organizacijama. Kakve predviđate reakcije sa te strane?
– Naravno da treba biti reakcije. Mislim da je sada svima jasno kako je, nakon 19 godina ucjena i širenja straha i mržnje, politička budućnost sa Dodikom u BiH nemoguća. Mislim kako je bilo jako mudro slanje jedinica EUFOR/Althea u Srebrenicu i Potočare početkom sedmice, uzevši u obzir prijetnje.
Ono što treba sada uraditi je značajno povećanje borbenih trupa EUFOR-a, uključujući teško naoružanje. Vojni stručnjaci smatraju kako to treba biti barem jedna borbena brigada. Nekoliko stotina vojnika treba hitno poslati u Brčko distrikt, razmotriti opcije zračnog djelovanja, kako mi je nekada govorio bivši supervizor, ambasador Raffi Gregorian.
Na taj način se stvaranje Srpskog sveta ili „barem“ secesija RS-a može spriječiti. To je jako mala cijena za EU kako bi spasila Dejtonski sporazum i postigla održivi mir nakon svih milijardi eura koje je Unija investirala u BiH posljednjih 30 godina.
Stalna prijetnja odcjepljenjem i njegovo negiranje genocida – Dodikov „Damaklov mač iznad BiH“ – dijelom su zatrovali politički diskurs u BiH. Ali ne u onoj mjeri koliko se Dodik nadao. Zna on dobro da Srbi, Bošnjaci i Hrvati mogu zajedno živjeti, to svaki dan vidimo u Brčkom. A očito je kako on to ne voli. Ako on može sakupiti samo onoliko pristalica kao u srijedu, postoji nada iz za RS, a i cijelu BiH.
Također je jasno šta treba uraditi međunarodna zajednica: ukloniti i zabraniti Dodiku bilo kakvo javno djelovanje i zato i postoje Bonske ovlasti. Mislim da bi za kratko vrijeme velika većina Srba u RS-u bila sretna što je „penzionisan“. Onda bi se napokon i Srbi i svi drugi stanovnici BiH mogli fokusirati na izgradnju bolje budućnosti za svoju djecu umjesto priče o negiranju genocida i „Muslimanima“ 30 godina nakon rata! Zašto ne govore o ekonomiji i izgradnji?
U konačnici, Dodik je u političkom vrhu predugo, više od 27 godina. Ne dugo kao bjeloruski predsjednik Lukašenko, ali duže od Angele Merkel, Helmuta Kohla i Konrada Adenauera.
Usput nedavno sam razgovarao sa bivšim zamjenikom visokog predstavnika Carlosa Westendorpa, njemačkim ambasadorom Hanns Schumacherom, koga sam intervjuirao nekoliko puta 1997. i 1998. u Sarajevu. Rekao mi je kako je on zaslužan za podršku Dodiku 1998. da bude prvi put izabran za predsjednika RS-a. Tada je Dodik imao dva zastupnika u NSRS, a bez podrške predstavnika Bošnjaka i Hrvata nikad ne bi bio izabran! Vjerovatno je i to „zaboravio“ kao i priznanje srebreničkog genocida 2007.
Schumacher mi je za presudu rekao: “Milorad Dodik je, nažalost, postao loš prevrtljivac. Noćno zasjedanje Parlamenta RS-a u Bijeljini, nekoliko dana prije Božića 1998., na kojem sam uspio iznuditi njegov izbor za premijera RS-a protiv Karadžićevih tvrdolinijaša s muslimanskim i hrvatskim zastupnicima, dalo je nadu u reformatora koji će podržati državu BiH. On je te nade gorko iznevjerio.”
- Kako komentirate izjavu Dodika da su ga čelnici Srbije i Mađarske, Aleksandar Vučić i Viktor Orban, nazvali nakon presude i iskazali podršku? Hoće li Evropa i Zapad uraditi zbog djelovanja Srbije i Mađarske (naravno i Rusije) u BiH?
– Poznato mi je da premijer Orban ima veoma blizak odnos sa Dodikom koga je i finansijski pomagao nakon stupanja na snagu američkih sankcija. To je veoma nepovoljno, ali kad vidite njegovo ponašanje u samoj EU, onda ništa ne iznenađuje.
Mene više zabrinjava uloga predsjednika Vučića. On je, kao bivši saveznik Slobodana Miloševića – njegov ministar propagande – nastavio tačno ondje gdje je njegovog bivšeg šefa zaustavio NATO 1999. godine.
Zamislite, Zapadu je trebalo od 1991. do 1999. da shvati kako je nemoguća mirna budućnost Balkana sa Miloševićem. Čak i nakon Srebrenice i NATO bombardiranja tokom Operacija ciljana sila, Milošević je važio za povjerljivog i, navodno, neophodnog saveznika. „Stub stabilnosti“, kako su ga neki političari i diplomate nazivali. No, kada je započeo vojnu kampanju na Kosovu, to je bio jedan rat previše i konačno su se ključni donositelji odluka na Zapadu probudili. Ali, to nije potrajalo…
Sada „Stubom stabilnosti“ Vučića nazivaju Scholz, Brantner, kao i predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen koja ga očajnički podržava zbog litijuma u zapadnosrbijanskoj dolini Jadra. Zato niko nije podržao hrabre srbijanske studente, učitelje, profesore, poljoprivrednike, doktore, medicinske sestre, radnike i sve one u pokretu mirnih, demokratskih protesta protiv korupcije i, svakako, prljavog posla sa litijumom u Srbiji! Oktobra 2024. je von der Leyen posjetila Vučića u Beogradu i rekla mu pred medijima:
„Dragi Aleksandre, pokazali ste kako možete ispuniti neophodne ciljeve, posvećeni ste realizaciji reformi, a naročito onih o vladavini prava i demokratiji. Pokazali ste kako djela ispunjavaju ono što kažete!“
Da ponovo citiram ambasadora Schumachera: „Mogu razumjeti zašto se pokušava suzbiti stalni problem srbijanskog nacionalizma na evropskoj sceni. Ono što se trenutno dešava, bez ikakvog političkog pritiska, vodi stvari na pogrešnu stranu nažalost… Ali, ono što je gđa. von der Leyen rekla u Beogradu je nezamislivo.“
Ne znam koji vodeći evropski političar ne shvata kako Vučićev režim nije stub stabilnosti već je zaista izvor nestabilnosti Balkana. Naoružanje koje je Beograd prikupio svojim oružanim snagama u posljednjoj deceniji nadmašuje svo oružje bivših jugoslavenskih republika zajedno, uključujući Hrvatsku. Srbija ima više od 250 borbenih tenkova, više od njemačkog Bundeswehra. Hrvatska ih ima 75, a Kosovo nijedan. Zašto Beogradu treba toliko oružja bez ozbiljne vanjske prijetnje.
Pardon, kako piše Politika, Srbiji prijete BiH i Kosovo: „Kako se Sarajevo i Priština spremaju za rat protiv Srbije“, bio je naslov jula 2024. godine. Zar ovo nije propagandna priprema za rat? Ne zvuči li ovo u potpunosti kao propaganda Miloševića iz 1989. i kasnije?
Predsjednica Kosova Vjosa Osmani i tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović upozoravali su međunarodnu zajednicu više puta, uključujući i prije zasjedanja Vijeća sigurnosti UN-a i Opće skupštine da se osjećaju vojno ugroženi zbog poteza Beograda. To je zvučalo više od poziva u pomoć. Šta bi mogli uraditi ako ih napadne Beograd?
Priče o okončanju Dejtona i BiH iz Moskve Aleksandra Vulina, bivšeg kolege Mirjane Marković i zamjenika premijera Srbije, treba ozbiljno shvatiti. Nisam siguran da li ovo prate oni koji odlučuju u Briselu. Vulin je, pred kamerama i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, u Vladivostoku septembra 2024. rekao: „Kao što znate, Srbija nije samo strateški partner Rusije, već i saveznik Rusije“.
Mislim da svaka država svijeta ima pravo birati svoje saveznike. Ako Srbija želi imati Rusiju kao saveznika, to je njeno pravo. Ali, također smatram kako Srbija – kao najveća i najjača država na području bivše Jugoslavije – ima historijsku obavezu da se izmiri sa susjedima nakon užasnih ratova 1990-ih. A na tom polju ima mnogo prostora za napredak.
