Autor: Georgio Konstandi, Just Security
Hrvatska, članica Evropske unije, bila je u julu domaćin sada već ozloglašenog, pirotehničkim efektima prepunog rok koncerta u svom glavnom gradu Zagrebu, koji je privukao oko pola miliona ljudi . Isprekidan karakterističnim pozivom i odgovorom iz ere fašizma iz Drugog svjetskog rata između izvođača Marka Perkovića, poznatog kao “Thompson”, i njegove publike, koncert je u suštini postao najveće okupljanje krajnje desnice u Evropi od Drugog svjetskog rata. Hrvatski premijer Andrej Plenković je čak fotografisan kako prisustvuje probi prije koncerta sa svojom djecom.
Ovo u zemlji koja se još uvijek pokušava pozicionirati kao poštovana članica EU i ključni zagovornik proširenja EU na Zapadnom Balkanu. Na nedavnom sastanku Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, hrvatski predstavnik je rekao da zemlja “toplo podržava” težnje svog susjeda, Bosne i Hercegovine, za članstvo u EU. Pa ipak, na istom sastanku, diplomata je insistirao na izmjenama izbornog zakona Bosne kako bi se dala veća moć tvrdokornoj etnonacionalističkoj hrvatskoj stranci, HDZ-u BiH.
Normalizacija neonacističke krajnje desnice od strane Hrvatske vlade suštinski je povezana s podrivanjem demokratije u poslijeratnoj Bosni, zemlji koja se suočava s prijetnjama secesije od strane lidera bosanskih Srba u svojoj najgoroj političkoj krizi u mirnodopsko vrijeme, krizi koja nosi duboke sigurnosne rizike, s obzirom na etnonacionalističko particionističko nasilje koje je izazvalo ratove u bivšoj Jugoslaviji 1990-ih. Ideologija krajnje desnice izražena na julskom koncertu u Hrvatskoj i osjećaji odraženi u kasnijim nacističkim grafitima tamo, koji nisu osuđeni od strane vladajuće političke stranke Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), bili su okosnica hrvatskog etnonacionalističkog rata agresije protiv centralne i zapadne Bosne i Hercegovine 1990-ih. Današnji lider sestrinske stranke HDZ-a u Bosni, HDZ-a BiH, navodno je tražio od Bošnjaka iz hrvatskih koncentracionih logora da ih koristi za prisilni rad kada je bio generalni direktor fabrike Soko u južnobosanskom gradu Mostaru, što on poriče.
Normalizacija ove ideologije u Hrvatskoj sugerira da se možda okreće mračnoj politici prošlosti kako bi oblikovala današnji Zapadni Balkan. Istovremeno, regija je postala plodno tlo za ruski utjecaj, uključujući podršku Kremlja vođi separatista bosanskih Srba, Miloradu Dodiku, koji redovno sarađuje s političkim ličnostima HDZ-a BiH i podržava njihove političke ciljeve.
Hrvatska će 2026. godine, na desetu godišnjicu osnivanja foruma, biti domaćin Samita i Poslovnog foruma Inicijative triju mora (3SI) u svom primorskom gradu Dubrovniku. Ovo će biti prilika za Zagreb da postavi teme o energetici i infrastrukturi na Zapadnom Balkanu i potencijalno popravi svoj dosije podržavanja krajnje desničarske sektaške politike u Bosni predstavljajući se kao graditelj mostova između EU i država Zapadnog Balkana koje nisu članice EU.
Julski koncert: Odjeci fašističke prošlosti Hrvatske
Da bismo razumjeli značaj julskog koncerta krajnje desnice, korisno je ispitati evoluciju fašističkih i rasnih ideologija u Hrvatskoj od perioda Drugog svjetskog rata. Između 1941. i 1945. godine, dio teritorije koji je obuhvatao veći dio današnje Hrvatske, cijelu Bosnu i Hercegovinu i neke dijelove današnje Srbije i Slovenije pao je pod vlast nacionalističkog, fašističkog ustaškog režima. Udružen s nacistima, režim je bio zasnovan na rasnoj ideologiji prema kojoj su Hrvati bili “autentični bijeli Evropljani”, a Srbi, Jevreji i Romi su odabrani za istrebljenje. Nasilni i rasni svjetonazor režima utjelovljen je u zločinima počinjenim u zloglasnom koncentracionom logoru Jasenovac , gdje je ubijeno između 77.000 i 99.000 ljudi – većina njih Srbi, Jevreji i Romi. Jasenovac je bio jedinstven logor smrti Drugog svjetskog rata, po tome što su njime upravljale i rukovodile ustaše nezavisno od nacističkog režima, uz malo njemačkog učešća.
Tokom perioda Titove vladavine u Socijalističkoj Jugoslaviji – federaciji stvorenoj 1945. godine porazom fašističkih snaga od strane Titovih partizana – promocija fašizma bila je strogo zabranjena, a distribucija simbolike koja se odnosi na ustaški režim mogla je dovesti do krivičnog gonjenja, pa čak i zatvora. Kada se Jugoslavija raspala 1990-ih, ove zabrane su pale s njima, jer su etnonacionalistički moćnici preuzeli kontrolu nad državnim aparatima. U Hrvatskoj, tada novoizabrani predsjednik Franjo Tuđman i njegova stranka HDZ počeli su revidirati dugogodišnje narative o fašističkom ustaškom režimu i njegovim zločinima. Jedna od neosnovanih tvrdnji njegove stranke bila je da je komunistička Jugoslavija preuveličala zločine koje je počinio ustaški režim.
U to vrijeme Tuđman se sastao sa predsjednikom Srbije, Slobodanom Miloševićem, kako bi razgovarali o podjeli multietničke Bosne i Hercegovine između njih. Godine 1992., vlada HDZ-a u Hrvatskoj sponzorirala je vojni napad na zapadnu i centralnu Bosnu i Hercegovinu putem svog bosansko-hrvatskog posrednika, Hrvatskog vijeća obrane (HVO). HVO je sarađivao s hrvatskim oružanim snagama kako bi zauzeo teritoriju u Bosni i Hercegovini za etnički homogenu hrvatsku državu. Ova brutalna vojna kampanja stvorila je logore koji su postali prvi koncentracioni logori na evropskom tlu od Holokausta. Suđenje u ovom slučaju Tužilac protiv Prlića na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) primijetio je da su vojnici HVO-a prisiljavali bosansko-muslimanske zatočenike da pjevaju ustaške pjesme kako bi prikrili krike svojih kolega zatočenika koji su bili mučeni. HVO je apsorbirao još jednu hrvatsku paravojnu grupu, Hrvatske obrambene snage (HOS), čija su obilježja uključivala slogan ustaša iz Drugog svjetskog rata , “Za dom – spremni” – isti poziv i odgovor koji je Thompson koristio sa svojom publikom na rock koncertu u Zagrebu ove godine. Tokom napada na Bosnu, HVO je finansiran direktno iz državnog budžeta Hrvatske, masakrirajući bosanske Muslimane i bosanske Srbe, spaljujući bosanske Muslimane žive u njihovim domovima i upravljajući kompleksom koncentracionih logora, uključujući Dretelj i Heliodrom.
Trideset godina nakon ovih zločina inspirisanih ustašama, veličanje simbola te ideologije se vratilo uz očiglednu punu podršku hrvatske administracije. Muzičar Thompson je veteran iz vlastitog rata za nezavisnost Hrvatske od bivše Jugoslavije, u kojem je Miloševićeva Jugoslovenska narodna armija (JNA) koristila vojnu silu kako bi pokušala spriječiti izlazak Hrvatske iz federacije. Ima dugu historiju promovisanja ustaške simbolike i privlačenja krajnje desničarske publike koja ponosno koristi nacističke pozdrave, što je izazvalo kritike organizacija, uključujući Ligu protiv klevete. Zabranjen mu je rad u nekoliko evropskih zemalja, uključujući Švicarsku i Holandiju, zbog promovisanja ustaške simbolike.
Thompsonov koncert uključivao je izvedbu njegove zloglasne pjesme “Čavoglavski bataljon”, koja počinje stihovima “Za dom spremni!”, ustaškim sloganom iz Drugog svjetskog rata koji je sinonim za nacistički pozdrav “Sieg Heil”. Uprkos osudi koncerta od strane Evropske komisije, izvršne vlasti Unije, Plenković je udvostručio svoje pojavljivanje tamo: “Bio sam sretan što sam bio tamo […] Kao premijer, bilo mi je u interesu da vidim kako teku pripreme za događaj.”
EU ima ovlaštenje da zamrzne sredstva državama članicama kako bi osigurala poštivanje vladavine prava. Uredba o uslovljavanju iz 2020. godine , koja je dodana u takozvani priručnik za vladavinu prava, uspostavila je direktnu vezu između poštovanja vladavine prava i pristupa fondovima EU. Štaviše, za njeno donošenje nije potrebna jednoglasna podrška država članica. EU je koristila ovaj instrument za zamrzavanje sredstava Mađarskoj i Poljskoj, na primjer. Uprkos tome što hrvatska vlada učestvuje u pronacističkom ideološkom izražavanju koje je ilegalno prema hrvatskom zakonu i normalizuje ga, EU još nije izvršila takav pritisak na Plenkovićevu administraciju.
Izvoz etnonacionalizma u Bosnu i Hercegovinu
Čak i dok se Hrvatska godinama vraća nacionalizmu i krajnje desničarskoj ideologiji, njena vladajuća HDZ stranka suočava se s optužbama za potkopavanje suvereniteta Bosne, uključujući i optužbe trojice bivših visokih predstavnika, pozicije stvorene za nadgledanje civilne provedbe Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine kojim je formalno okončan rat u Bosni.
Kritičan primjer ovog miješanja su posljedice izbora u Bosni u oktobru 2018. za tročlano predsjedništvo, koje, prema ustavu izrađenom kao dio Dejtonskog sporazuma, mora biti sastavljeno od izabranih predstavnika tri glavne etničke grupe u Bosni – Bošnjaka (Muslimana), Hrvata i Srba. (To je samo po sebi utvrđeno nezakonitim od strane Evropskog suda za ljudska prava jer oduzima pravo glasa biračima koji se ne identificiraju kao dio jedne od te tri grupe.) Kada je umjereni kandidat bosanskih Hrvata iz građanski orijentirane stranke pobijedio kandidata HDZ-a BiH za hrvatsko mjesto, hrvatska HDZ se pridružila svojoj sestrinskoj stranci u insistiranju na promjenama izbornih zakona u Bosni koje bi obnovile i učvrstile njihovu dominaciju. Otpravnik poslova Hrvatske Hrvoje Ćurić Hrvatinić insistirao je na stavu svoje zemlje da samo promijenjeni izborni sistem u Bosni može osigurati da Hrvati mogu pouzdano izabrati “svog legitimnog predstavnika” u tročlano Predsjedništvo BiH. Njegov stav implicirao je da su samo tvrdokorni etnonacionalistički Hrvati, a ne građanski orijentirani političari, podobni da predstavljaju birače bosanskih Hrvata, bez obzira na to kako oni zapravo glasaju.
Ovo je kulminiralo tokom izbora u oktobru 2022. godine, kada je visoki predstavnik Christian Schmidt naredio promjenu izbornog zakona kako bi se upravo to učinilo – baš dok su se glasački listići brojali. Promjene su naišle na široku osudu civilnog društva, uključujući Bosanski centar za zastupanje interesa, koji je tvrdio da predstavljaju “aparthejd za Bošnjake [bosanske muslimane]”. U međuvremenu, hrvatska vlada i njen zastupnik HDZ BiH javno su to predstavili kao ogroman uspjeh.
Sada hrvatska vlada ponovo poziva na daljnje reforme izbornog zakona u Bosni, opet za “dobrot prava i interesa hrvatskog naroda” i navodnog “evropskog puta” Bosne. Ovo slijedi nakon sastanka između Plenkovića i lidera HDZ-a BiH, a dolazi u trenutku kada EU razmatra hoće li ili ne odobriti do 917 miliona eura Bosni i Hercegovini kao dio Plana rasta Unije za Zapadni Balkan.
Osnovni cilj HDZ-a BiH je stvaranje trećeg “entiteta” u Bosni, koji je prema Dejtonskom sporazumu podijeljen na Republiku Srpsku sa srpskom većinom i muslimansko-hrvatski entitet poznat kao Federacija. Takvi pozivi na podjelu su u duhu nedavnih pokušaja podjele Dodika, separatističkog vođe bosanskih Srba, koji je izrazio podršku pozivima HDZ-a BiH za treći entitet. Stoga, kada Plenković poziva na daljnje izborne ” reforme ” u susjednoj Bosni, to postavlja pitanje krajnjeg cilja Hrvatske.
Kao i 1990-ih, Bosna se ponovo našla na meti dvostrukog napada na njen suverenitet – za sada politički, ali uz uvijek prisutan rizik od izbijanja nasilja. Kao i tada, srpski i hrvatski etnonacionalisti pokušavaju isjeckati Bosnu i Hercegovinu na fragmente, samo na različite načine. Iako su Sjedinjene Države nedavno ukinule sankcije protiv Dodika , sankcije EU ostaju i njegov mandat na čelu Republike Srpske izgleda kao da je završen nakon zabrane obavljanja javne funkcije. U međuvremenu, bosansko-hrvatski etnonacionalisti imaju punu podršku države članice EU, Hrvatske, iza sebe, dok se čini da EU uglavnom šuti.
