Iza poznatih mahala, imena i priča krije se Sarajevo čije se lice rijetko vidi, a još rjeđe čita. Nova monografija Sarajevo u 17. stoljeću, autora dr. Muamera Hodžića, u izdanju Univerziteta u Sarajevu – Orijentalnog instituta, vodi čitatelja u vrijeme kada je grad živio u stoljeću sjaja i pustošenja, sigurnosti i stalne prijetnje, mirne svakodnevice i burnih događaja. U vrijeme dok je Osmansko Carstvo vodilo iscrpljujuće ratove, a u istanbulskim dvorskim krugovima dogovarani tajni savezi, ispredane intrige i smjenjivani sultani, Sarajevo je djelovalo kao političko i administrativno središte Bosanskog ejaleta. Naredbe Porte i tumačenje istih na Divanu u dvoru bosanskog paše imale su neposredan odraz na živote ljudi u Sarajevu i cijelom Ejaletu.Knjiga vodi čitatelja kroz sarajevske mahale, otkrivajući proces izgradnje monumentalnih arhitektonskih objekata relevantnih za razumijevanje urbane strukture grada i njegove tadašnje panorame.
Kako su putnici s različitih strana svijeta vidjeli Sarajevo i šta im je privlačilo pažnju? Kakvo je bilo stanovništvo Sarajeva, kako su se školovali, poslovali i družili se?
Monografija posebnu pažnju posvećuje ljudima: muslimanima i nemuslimanima, njihovim pravima, obrazovanju, vjerskom i kulturnom životu, ali i Sarajevu kao privrednom središtu, gradu esnafa i trgovaca čije su veze sezale do Splita, Dubrovnika i gradova s druge strane Jadranskog mora.
Napad princa Eugena Savojskog na Sarajevo 1697. godine označava dramatičan vrhunac ove studije: paljevinu grada koja nije razorila samo urbanu cjelinu, nego je u pepeo pretvorila i dragocjene arhivske fondove, ostavivši dubok i trajan trag u kolektivnom pamćenju Bosne.
Sarajevo u 17. stoljeću nije samo historiografska studija. To je pripovijest o gradu i slojevima prošlosti utisnutim u njegove mahale.
Knjiga nije namijenjena samo historičarima, već svima koji žele čitati Sarajevo kao palimpsest, grad čiji se tragovi prošlih stoljeća i danas mogu naslutiti, ako znamo gdje i kako gledati – navodi izdavač.
