Prošla subota u Deir al-Balahu je bila najgori dan u mom životu. Dok je zvuk helikoptera Apača i borbenih aviona F-16 škripio iznad naših glava, Izrael je izvršio masakr u izbjegličkom kampu Nuseirat u centralnoj Gazi, nekoliko trenutaka potom, piše Abubaker Abed za The New Arab.
S našeg prozora mogli ste čuti vrisak djece u Nuseiratu. Povremeno, usamljena sirena prosiječe haos: izgovaram molitvu u nadi.
Od početka rata zaboravili smo kako se odmara. Ruke moje majke su stalno ljepljive, trza se od traume.
Moj otac nije prestao da se moli. U jednom trenutku, kako su se bombe približavale, mi smo mu se pridružili, okupili smo se u jednoj prostoriji da izgovaramo šehadet i čekamo da krov padne.
Hvatam žutu ružu koju sam uzgajao u svojoj bašti i opraštam se od nje. Ovo je svakodnevni život u Gazi: mi sanjamo da živimo dok ostatak svijeta živi da sanja.
Medijsko izvještavanje o masakru u Nuseiratu je jezički zločin
Dan kasnije, srce mi se steglo po milioniti put kada sam pročitao zapadne naslove o izraelskom masakru u izbjegličkom kampu Nuseirat.
BBC, CNN, New York Times, Guardian i drugi objavili su naslov ‘Izraelska operacija spašavanja’, kao da više od 270 Palestinaca nije poklano, a još 400 osakaćeno.
Za zapadne novinare, to je jednostavna jednadžba: jedan život Izraela jednak je 150 Palestinaca.
Sumnjam da bi koristili isti jezik da su njihovi rođaci pod vatrom. Ali sada je maska izmakla, novinarstvo nije na Zapadu, ne radi se o prikrivanju istine, već o njenom skrivanju.
Mislim na mart 2022. godine kada je Rusija napala Ukrajinu . Izvještavanje je bilo jednoglasno: Rusija je ‘napala’, ‘okupirala’ i ‘ubila’. Ali kada Izrael učini isto u Nuseiratu i Gazi, to je ‘samoodbrana’, ‘domovina predaka’ i ‘kolateralna šteta’.
Kao palestinski novinar u Gazi, koji živi pod svakodnevnom vatrom i genocidom, neću zaboraviti kako su nas zapadni mediji tretirali. Bez obzira na to, nisam štedio napore u širenju istine o zločinima koje su počinili Izrael — i Zapad — svijetu.
Ali, u svakoj prilici, moj glas je bio utišan i moja analiza je klevetana, kako na društvenim mrežama od strane proizraelaca, tako i putem e-maila od strane zapadnih novina.
Nakon masakra u Nuseiratu, znao sam da je pojavljivanje na BBC News-u rizično, ali sam osjećao da moram probuditi njihovu publiku. Ipak, nakon što sam pročitao BBC-jeve naslove, prestao sam da razgovaram s njima, uprkos stalnim molbama da se vratim.
Sada je moj odgovor uvijek isti: “Ne bavim se jezičkim kriminalcima.”
U međuvremenu, drugi novinari velikih zapadnih medija pregledali su moje društvene mreže tražeći ‘radikalne’ stavove. I kada im pričam o užasima na terenu, cenzurisan sam i odsječen.
Nezgodna istina je da je novinarima nezgodno da slušaju naše glasove u Gazi. Otkrivaju previše. Svjedoci smo, reporteri i arhivisti izraelskog genocida i saučesništva Zapada .
Ali pero je moćnije od mača. Naš glas i akcije će probuditi svijet iz sna, na način na koji do sada nisu uspjeli svi međunarodni zakoni i propisi.
Novinari i svi u Gazi su živo svjedočanstvo palestinske borbe za slobodu. Živimo u nadi da ćemo vidjeti slobodnu Palestinu i vidimo vas – one koji protestuju, marširaju, bojkotuju i odriču se – kao odraz ove nade. I nijedan novinski naslov to ne može zaustaviti.
Abubaker Abed je palestinski novinar, pisac i prevodilac iz izbjegličkog kampa Deir al-Balah u Gazi, zainteresiran za sport i jezike.
