Obilježen 21. juni – Dan kakanjskih šehida semizovačkog ratišta

Obilježen 21. juni – Dan kakanjskih šehida semizovačkog ratišta

Prigodnim obraćanjima, polaganjem cvijeća i vjerskim programom danas je na spomen obilježju u mjestu Ljubina, u blizini Semizovca, obilježen 21. juni – Dan sjećanja na 13 šehida Trećeg manevarskog bataljona Kakanj koji su živote za slobodu dali u drugoj polovini juna 1995. godine na semizovačkom ratištu u operaciji deblokade Sarajeva.

Armija Republike BiH juna mjeseca 1995. godine pokreće operaciju deblokade Sarajeva.

U operaciji su angažirane snage sastavljene od najboljih jedinica Armije R BiH među kojima je posebna uloga pripala Trećem manevarskom bataljonu Kakanj.

Na sarajevsko ratište Treći manevarski bataljon se upućuje 10. juna 1995. godine. 21.juna 1995. godine, u ranim jutarnjim satima, ovladava prvom linijom odbrane neprijatelja, te se spušta i ovladava dijelom komunikacije Srednje-Semizovac, čime stvara uslove za uvođenje drugih jedinica radi eksploatacije dostignutih linija i produžetka napada prema Sarajevu.

Istog dana, u kasnim popodnevnim satima, uz jak kontraudar daleko nadmoćnijeg neprijatelja, 3.manevarski bataljon je prinuđen na povlačenje.

Ostala je zapamćena i zabilježena nevjerovatno snažna i nesalomljiva želja kakanjskih boraca da se spuste do semizovačke ceste i krenu dalje prema Sarajevu, sa željom da građanima ovog okupiranog, ugnjetavanog i razaranog grada donesu slobodu.

Podsjećamo na imena boraca i starješina Manevra koji su živote za slobodu dali na semizovačkom ratištu:

Neimarlija Enez, sin Husnije i Ševale, komandir čete Bosna i zamjenik komandanta Trećeg manevarskog bataljona, odlikovan najvećim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“. U narodu ostao zapamćen po svom patriotizmu, lijepom odnosu spram čovjeka, te privrženosti porodici. Poginuo je u 32. godini života.

Pašo Kubat, sin Aziza i Munire, dobrovoljac u redovima patriota, nekoliko puta ranjavan, završio ratnu oficirsku školu, odlikovan najvećim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“. U narodu ostao zapamćen po svom veselom duhu, lijepoj naravi i mladalačkoj zanimaciji za nogomet i automobile. Kada je poginuo imao je samo 22 godine.

Haris Ljubović, sin Hajrudina i Vasvije, borac čete Bosna, završio Ratnu oficirsku školu-smjer borbeno komandovanje, za iskazanu hrabrost dobio pohvalu komandanta Trećeg korpusa. U sjećanju naroda Kaknja ostao je upamćen po svojoj dobroti , čestitosti i hrabrosti. Volio je nogomet. Poginuo je u 26. godini života.

Faik Zaimović , sin Nezira i Namire, jedan od prvih dobrovoljaca u redovima čuvene čete „Bosna“ . U narodu ostao zapamćen po svojoj dobroti, veselom duhu i šarmu. Volio je nogomet, folklor i pjesmu. Poginuo je u 33.godini života.

Selver Hodžić, sin Hajrudina i Dude, dobrovoljac u Teritorijalnoj odbrani Kakanj, poginuo kao pripadnik Trećeg manevarskog bataljona Kakanj na današnji dan 1995. godine na semizovačkoj cesti, u srcu je nosio čvrts nijjet da pomogne građanima opkoljenog Sarajeva koji su svakodnevno na zvjerski način ubijani. Poginuo je u 24. godini života.

Nusret Mehić, sin Avde i Vasvije, borac Trećeg manevarskog bataljona, u narodu ostao zapamćen kao vrijedan čovjek koji je volio ljude, prirodu, domovinu i slobodu. Poginuo je u 38. godini života.

Husein Salkić, sin Ramiza i Hasije, pripadnik Patriotske lige, MOS-a, a poslije i Trećeg manevarskog bataljona. Narod ga pamti kao povučenog i mirnog čovjeka, a povučeni i mirni ljudi u duši nose zadivljujuću ljubav prema čovjeku, porodici, zavičaju i domovini. Poginuo je u 27. godini života.

Zijad Banjić, sin Ćamila i Derviše, u borbu se uključio na samom početku agresije, život ga nije milovao, u sedmoj godini života ostao je bez oca, a kao mladić i bez majke. Najvažniji oslonac u životu- roditelje nije imao. Poginuo je u 31. godini života.

Hasan Brkić, sin Šukrije i Đemile, hljeb zarađivao u rudarskim jamama, bio član Patriotske lige i čete Bosna, dobrovoljac na misočkom ratištu. Poginuo u 32. godini života kao komandir čete u 3. manevarskom bataljonu.

Nedžad Čišija, sin Ađula i Kadire, dobrovoljac u redovima patriota, borac Trećeg manevarskog bataljona, u narodu se pamti kao mladi čovjek koji je volio druženje, nogomet i prirodu. Bio je privržen roditeljima, kakanjskom zavičaju i zemlji Bosni. Poginuo je u 22. godini života.

Nijaz Junuzović, sin Rašida i Zehre, nakon završene vojne obuke u Zenici 1993.godine postaje pripadnik 309. brdske brigade, kao dobar vojnik-strijelac dobio je prekomandu u redove Trećeg manevarskog bataljona, kada je poginuo u akciji deblokade Sarajeva imao je samo 21 godinu života. Njegova hrabrost i zalaganje za dobrobit zajednice trebaju biti primjer mlađim naraštajima.

Denis Amidžić, sin Safeta i Taibe, završio vojnu obuku u Zenici 1994. godine, učesnik akcije deblokade Sarajeva kao pripadnih Trećeg manevarskog bataljona. Narod Kaknja ga pamti kao mladog čovjeka plemenite duše. Poginuo je u 21. godini života.

Vahidin Bjelopoljak, sin Šefika i Munevere, dobrovoljac u redovima Teritorijalne odbrane Kakanj, hrabro se borio u sastavu 311. lahke brigade, a potom i u redovima Trećeg manevarskog bataljona. Kada se prijavio dobrovoljno da brani domovinu imao je samo 20 godina. Poginuo je u 24. godini života.

-U Ljubini je danas položeno cvijeće i na spomen obilježje šehidima jedinice “Crni labudovi”.

Previous Firme sankcionisane zbog veza s Dodikom, na tenderima zaradile 500 miliona maraka
Next Bosna i Hercegovina dobija centar za napredna AI-istraživanja

You might also like

NAŠI DANI

Novalić najavio projekte vrijedne oko 16 milijardi BAM u naredne tri godine

15.993.790.000 KM biće izdvojeno za 126 projekata u periodu od 2022. do 2024. – najavljuje premijer Federacije Bosne i Hercegovine, Fadil Novalić. Projekti su ključni za daljni napredak Federacije BiH

NAŠI DANI

Srbija: Kultura sjećanja kao kultura laži

Kada je riječ o ratovima iz devedesetih godina prošlog vijeka, kultura sjećanja kao kolektivni odnos prema prošlosti i odgovornosti za mnoge zločine počinjene na teritoriji nekadašnje Jugoslavije zasniva se na

NAŠI LJUDI

Alma Mustafić – Istraživač i predavač na fakultetu u Utrechtu

Ona shvaća koliko je važno biti subjekt, vlasnik svoje priče pa time i svoje sudbine. Treba da se priča <sa nama> umjesto <o nama>. Alma (1981) je preživjela genocid u