Objavljena kompletna presuda u predmetu Stanišić i Simatović: Milošević na čelu udruženog zločinačkog poduhvata

Bivši predsjednik Srbije Slobodan Milošević bio je dio udruženog zločinačkog poduhvata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Ovo je suština presude Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Hagu protiv bivših čelnika Službe državne bezbjednosti Srbije Jovice Stanišića i Franka Simatovića, piše Istraga.

Kompletna presuda Pretresnog vijeća objavljena je u petak na web stranici Mehanizma. Podsjećamo, 30. juna ove godine Stanišić i Simatović su osuđeni na po 12 godina zatvora zbog ratnih zločina u Bosanskom Šamcu. Za druge zločine su oslobođeni. Kako je saopćeno tada, Raspravno vijeće nije utvrdilo da su Stanišić i Simatović učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio da se većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni s određenih područja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Vijeće je, prema tada objavljenom sažetku presude, utvrdilo kako su oni znali za udruženi zločinački poduhvat ali je rečeno da tužitelji nisu dokazali da su njih dvojica, s ostalim učesnicima, dijelili tu zločinačku namjeru.

Prilikom objave presude, Pretresno vijeće je potvrdilo kako je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postojao udruženi zločinački poduhvat koji je imao za cilj nasilno i trajno uklonjanje nesrpskog stanovništva za koji su Stanišić i Simatović znali, ali nije pronađeno dovoljno dokaza ga su ga i pomagali. Ko su bili članovi tog UZP-a, tada nije saoopćeno. Međutim, u presudi koju je Mehanizam u petak objavio, a koja sadrži 296 stranica, precizirano je ko su bili članovi udruženog zločinačkog poduhvata.

“Pretresno vijeće zaključuje da je zajednički zločinački cilj, kako je gore definisano, dijelilo više političko, vojno i policijsko rukovodstvo u Srbiji, SAO Krajini, SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem i Republici Srpskoj, sa ključnim članovima, između ostalih i koji su varirali ovisno o području i vremenu izvršenja zločina, a to su Slobodan Milošević, Radmilo Bogdanović, Radovan Stojičić  Badža, Mihalj Kertes, Milan Martić, Milan Babić, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić i Željko Ražnatović Arkan“, navedeno je u presudi pod tačkom 380.

Time je i zvanično utvrđeno da je Srbija odgovorna za zločine počinjene na teritoriji Bosne i Hercegovine i Hrvatske te da je Slobodan Milošević bio član udruženog zločinačkog poduhvata.

“Pretresno vijeće stoga nalazi van razumne sumnje dokazano da je, barem od avgusta 1991. godine, i sve vrijeme relevantno za zločine za koje se tereti u optužnici, postojao zajednički zločinački cilj da se nasilno i trajno uklone, činjenjem zločina progon, ubistva, deportacije i nehumana djela (prisilno premještanje), većina nesrba, uglavnom Hrvati, bosanski Muslimani i bosanski Hrvati, sa velikih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine”, navedeno je presudi Mehanizma.

Iako je 29. juna 2001. godine prebačen u Haag, bivši predsjednik Srbije i SR Jugoslavije nikada nije osuđen za ratne zločine za koje je bio optužen. Prva optužnica protiv njega podignuta je u maju 1999. godine zbog zločina na Kosovu.  U oktobru 2001. godine optužen je za zločine u Hrvatskoj, dok prva optužnica za zločine u Bosni i Hercegovini podignuta 22. novembra 2001. godine. Godinu kasnije ta optužnica je izmijenjena.

“U optužnici se navodi da je Slobodan Milošević učestvovao u UZP koji je nastao prije 1. avugusta 1991, a trajao je najmanje do 31. decembra 1995. Među pojedincima koji su uzeli učešća u UZP bili su Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Ratko Mladić, Borisav Jović, Branko Kostić, Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Milan Martić, Jovica Stanišić, Franko Simatović (zvani “Frenki”), Vojislav Šešelj, Radovan Stojičić (zvani “Badža”), Željko Ražnatović “Arkan” i drugi poznati i nepoznati učesnici.

Svrha tog UZP bila je prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba, prije svega bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, iz velikih dijelova teritorije Republike Bosne i Hercegovine. Prema navodima optužnice, tokom relevantnog perioda Slobodan Milošević je bio predsednik Republike Srbije i u tom svojstvu vršio je efektivnu kontrolu ili je imao znatan uticaj na učesnike u UZP te je, sam ili u dogovoru s drugim poznatim i nepoznatim licima, efektivno kontrolisao ili u znatnoj meri uticao na postupke saveznog Predsedništva SFRJ i kasnije SRJ, MUP, JNA i kasnije VJ, armije bosanskih Srba (VRS), kao i srpske paravojne jedinice.

Navodi se da je od 1. marta 1992. ili približno od tog datuma pa do 31. decembra 1995, Slobodan Milošević, djelujući sam ili u dogovoru sa drugim učesnicima UZP, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu i izvršenje široko rasprostranjenog ubijanja hiljada bosanskih Muslimana tokom i nakon preuzimanja vlasti nad teritorijama u Bosni i Hercegovini; zatočenja hiljada bosanskih Muslimana u zatočeničkim objektima u Bosni i Hercegovini u životnim uslovima sračunatim da dovedu do djelimičnog fizičkog uništenja ovih grupa, naročito gladovanjem, zagađenom vodom, prisilnim radom, neadekvatnom ljekarskom njegom i konstantnim fizičkim i psihičkim nasiljem.

Kao saizvršilac UZP, Milošević se takođe teretio za istrebljenje ili ubistvo i prisilno premiještanje i deportaciju hiljada bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih civila nesrpske nacionalnosti. Optužbe takođe uključuju brojna djela hotimičnog i bezobzirnog uništavanja kuća, druge javne i privatne imovine bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, njihovih kulturnih i vjerskih ustanova, historijskih spomenika i drugih svetih mjesta i oduzimanje i pljačku imovine bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih civila nesrpske nacionalnosti”, piše na stranici ICTY-a.

Suđenje, međutim, nikada nije okončano, jer je Milošević umro 11. marta 2006. godine, amo nekoliko sedmica prije predviđenog završetka glavnog pretresa.

“Nakon završetka izvođenja dokaza Tužilaštva, Pretresno vijeće je preispitalo sve dokaze i donijelo Odluku da bi razuman sudija našao dovoljno osnova da potkrijepi svaku osporavanu tačku u optužnici protiv Slobodana Miloševića, sa izuzetkom nekih mjesta zločina pomenutih u nekim od tačaka Optužnice. Ova Odluka nije značila da su sudije trebale da ga osude ili da bi ga osudile”, navedeno je na stranici ICTY-a.

Međutim, u presudi protiv Stanišića i Simatovića Pretresno vijeće je utvrdilo postojanje udruženog zločinačkog poduhvata čiji je član bio – Slobodan Milošević.