- Od IRIS PC16 do današnje IT scene: Priča o bh. inovaciji koja ne smije biti zaboravljena
– Kada se danas govori o IT industriji u Bosni i Hercegovini, najčešće se misli na startup-e, outsourcing kompanije i softverska rješenja koja osvajaju globalna tržišta. Ali, malo ko se sjeti da BiH zapravo ima dugu tradiciju razvoja računarstva, tradiciju koja počinje mnogo prije pojave interneta i modernih IT giganata.
Jedan od simbola te priče je IRIS PC16, računar koji je nastao u Sarajevu osamdesetih godina, u sklopu Energoinvesta i njegovog Instituta za Računarske i Informacione Sisteme (IRIS).
Dok je svijet tada tek otkrivao IBM PC, u Sarajevu se razvijao domaći klon – potpuno funkcionalan, kompatibilan i korišten u institucijama, obrazovanju i industriji širom bivše Jugoslavije. Bio je to period kada je BiH, kroz Energoinvest i IRIS, imala hrabrosti da se takmiči s globalnim gigantima, u vrijeme kada su embargo, političke barijere i tehnološke restrikcije bili realnost.
Ono što ovaj primjer čini posebnim nije samo hardver to je mentalitet. Ljudi koji su vjerovali da znanje, timski rad i vizija mogu probiti granice. Ljudi koji su pravili računare i softver u vremenu kada nije bila rasprostranjena ideja o „startup akceleratorima“ i „venture capital-u“.
Danas, kada gledamo na modernu IT industriju BiH sa hiljadama inžinjera, globalnim klijentima i sve većim brojem domaćih proizvoda, važno je da se prisjetimo da nismo počeli od nule.
Naša industrija ima duboke korijene, a pioniri iz Energoinvesta i IRIS-a pokazali su da BiH može biti inovativna i konkurentna na svjetskoj sceni.
Možda nas ova priča treba podsjetiti na dvije stvari:
- Da je ulaganje u znanje i inovaciju uvijek najbolja strategija, bez obzira na historijski trenutak.
- Da su naše domaće priče vrijedne ponosa, jer one inspirišu nove generacije da ostanu ovdje, da grade i stvaraju, baš kao što su to radili inžinjeri iz Sarajeva prije više od 40 godina.
IRIS PC16 danas možda izgleda kao muzejski eksponat, ali njegova poruka je itekako savremena: Ako su oni mogli praviti računare u Sarajevu 1980-ih, šta mi sve možemo napraviti danas?
by the way, računar sa slike je ispravan i još uvijek radi. – napisao je nedavno Adnan Celjo na LinkedIn profilu.
Vratimo se Energoinvestu, jednoj od pet najvećih kompanija u SFRJ!
Navest ćemo još jedan primjer uspješnosti, ali i glavne razloge destrukcije kompanije – koja i dalje posluje, u znatno smanjenom kapacitetu.
“Jer taj Energoinvest je bio prvi pravi sponzor Monike Szeles. Tada je potpisala ugovor i krenula u svijet”, prisjetio se prije koju godinu novinar Momir Jelovac u razgovoru za domaće medije. Jelovac je 1988. razgovarao s kasnije poznatom teniserkom (svjetski broj 1 sa 17 godina) u avionu Energoinvesta na letu iz Montpelliera za Sarajevo – gdje je Monika Seleš igrala revijalni meč.

– Nažalost, rat je zaustavio Energoinvest.
Kompanija je brutalno razvaljena i, što je još gore, podijeljena po entitetskim linijama razgraničenja. Međutim, Energoinvest je ipak nekako uspio preživjeti rat. No, ono što nije rat učinio Energoinvestu, odradila je Svjetska banka. Ova je međunarodna finansijska institucija zapravo zadala smrtni udarac sarajevskoj kompaniji, nakon kojeg Energoinvest više nikada neće izgledati kao prije rata. Svjetska banka je predložila – a bh. izvršna vlast spremno prihvatila – da se sve kompanije iz sastava Energoinvesta “isknjiže” radi navodno što lakše privatizacije, čime je Energoinvest preko noći ostao bez svoje imovine, svojih firmi, čime je inženjering ostao bez proizvodnje. Preživjele su samo one kompanije koje su bile van dometa svjetskobankaša, poput Energomexa. Nažalost, ni to nije bilo sve.
Svjetska banka je odmah po okončanju rata zabranila bh. bankama da kreditiraju sve kompanije u državnom vlasništvu, čime je, s obzirom na tadašnji broj uposlenih u državnim firmama, zadat još jedan izuzetno prljav udarac ispod pasa cjelokupnoj bh. privredi. S obzirom na nemogućnost kreditiranja, sudbina Energoinvesta kao svjetske korporacije je već tada bila zapečaćena. – navodi se uz ostalo u jednoj konsalting analizi o gigantskoj kompaniji iz Sarajeva.
Monika Seleš i njen napredak zaustavljen je nožem u leđa, Energoinvestov rast zaustavljen je granatama i perfidnim radnjama…
Ipak, priča s početka ohrabruje.
(MiruhBosne)











