Gaza nije bila odstupanje od morala finansijske i političke klase koja je nadgledala njeno uništenje. Bila je njihova kulminacija.
Piše Soumaya Ghannoushi, MEE
Epsteinovi dosijei manje liče na skandal, a više na dokumentaciju, svjedočenja umotana u iskaze, izjave pod zakletvom, nagodbe. Ljudsko iskustvo svedeno na materijal za slučaj: katalogizirano, unakrsno referencirano i lišeno moralne hitnosti.
Zlostavljanje maloljetnika nije se odvijalo kao prekid inače moralnog poretka. Odvijalo se kao kontrolirani proces. Djevojke su regrutovane zbog ranjivosti i siromaštva. Bile su prevezene, plaćene i ušutkane.
Advokati su procijenili izloženost. Institucije su upravljale rizikom. Reputacija je održana. Šteta nije poricana, već je rutinski uvođena.
Jedna preživjela, Virginia Giuffre, opisuje kako je bila korištena, a zatim predana drugim muškarcima. Druga Maria Farmer objašnjava da je vrlo brzo shvatila da nije važna, da postoji samo da bi služila apetitima ljudi koji se nikada neće suočiti s posljedicama.
Ovo nisu metafore. To su proceduralni opisi kako se moć susreće s nemoćnima.
Ipak, takva otkrića, koliko god groteskna bila, ne bi nas trebala šokirati. Jer zašto bi elita, koja je dugo uvježbavala ubijanje u inostranstvu, odjednom primijetila moralnu granicu kod kuće?
Moralno otkrovenje
Decenijama dokazi nisu bili skrivani. Bili su prenošeni na televiziji.
U Iraku su sankcije i rat doprinijeli smrti stotina hiljada djece, što je priznato, a zatim i opravdano kao cijena politike. Gradovi su sravnjeni sa zemljom, civilni život ugašen, a razaranje objašnjeno kao strategija, sigurnost i nacionalni interes.
U Abu Ghraibu , zatočenici su bili svučeni, seksualno zlostavljani, fotografisani, ismijavani i ponižavani. Njihova tijela su pretvorena u instrumente dominacije; njihova patnja je dokumentovana, nakratko skandalizovana, a zatim tiho apsorbovana.
Nasilje je predstavljeno kao izuzetno, ograničeno na udaljene pustinje i okupirane gradove, na smeđa tijela i bezimene zatvorenike. Nije se tumačilo kao moralno otkrivenje, već kao nesretni operativni eksces koji se vršio u inostranstvu.
Istina koja se dugo zanemaruje u zapadnim društvima je sljedeća: elita spremna da izgladnjuje stanovništvo, sravni gradove sa zemljom i seksualno brutalizira pritvorenike u inostranstvu nema nikakvih problema sa brutalizacijom onih koje smatra inferiornima kod kuće.
Granica između strane brutalnosti i domaćeg morala oduvijek je bila imaginarna, utješna fikcija koju su održavali distanca, rasizam i narativ.
Ono što se u inostranstvu rješava izjavama, cenzurom i kalibriranim izrazima zabrinutosti, kod kuće se rješava nagodbama i sporazumima o neotkrivanju informacija.
Devastacija Gaze od strane iste ove elite nije moralna anomalija. Pripada istoj arhitekturi. Istoj hijerarhiji ljudske vrijednosti. Istoj pretpostavci da su neki životi u potpunosti ljudski, dok su drugi potrošni.
Zlostavljana djeca na privatnom karipskom ostrvu.
Djeca zakopana pod ruševinama u Gazi.
Djeca smještena u avione iznajmljene da zadovolje apetite bogatih i moćnih, lete diskretno, tiho, da bi bila korištena i zlostavljana bez posljedica.
Djeca ubijena avionima koji su otvoreno i više puta poslani da služe strateškim interesima moćnih, bombardirana s neba po njihovom nahođenju, njihove smrti ignorirane, minimizirane ili pripovijedane kao nužnost.
Pravo i nekažnjivost
Počinioce pokreće isti nepokolebljivi osjećaj prava i nekažnjivosti, uvjerenje da imaju pravo diktirati sudbinu drugih, brutalno ih zlostavljati ako to žele, bilo na Floridi ili u Gazi.
Ista ova klasa sada dominira globalnim kapitalom. Tehnološki oligarsi, finansijeri i ratni profiteri koji izvlače bogatstvo kod kuće, a profitiraju od razaranja u inostranstvu, kreću se unutar istog elitnog ekosistema koji je Epstein kurirao.
Lica se mogu razlikovati; logika je nepromijenjena. Eksploatacija ovdje. Uništenje tamo. Profit svuda.
Među ličnostima koje su se lagodno kretale kroz Epsteinov privatni svijet bio je i bivši izraelski premijer Ehud Barak, koji se više puta sastajao s Epsteinom između 2013. i 2017. godine i više puta boravio u njegovoj rezidenciji u New Yorku.
Prema navodnoj prepisci, Epstein je savjetovao Baraku da “pogleda Palantir “, kompaniju koja se tada pojavljivala kao moćan igrač u softveru za analizu podataka, nadzor i obavještajne poslove.
Taj prijedlog je otkrivajući. On Epsteinov svijet ne postavlja samo kao mjesto ličnog pretjeravanja, već kao spoj gdje su se spajali elitni užitak, logika obavještajnih službi i najsavremenija ratna tehnologija.
Razmotrite Palantir Technologies, kompaniju za obavještajni softver čiji su alati izgrađeni za nadzor država i moderna bojišta. Od oktobra 2023. godine, Palantir je produbio blisko, otvoreno ideološko partnerstvo s izraelskom vladom i vojskom, predstavljajući svoju tehnologiju kao neophodnu za savremeno ratovanje vođeno umjetnom inteligencijom.
U januaru 2024. godine, kompanija je objavila strateški sporazum sa izraelskim Ministarstvom odbrane o podršci aktivnim ratnim operacijama, a viši rukovodioci su otputovali u Izrael kako bi formalizirali partnerstvo.
Palantirove platforme – Gotham, Foundry i njihova platforma za umjetnu inteligenciju – spajaju obavještajne podatke, logistiku i ciljanje u ono što vojna doktrina sada naziva “digitalni lanac ubijanja “.
Ljudsko rasuđivanje je sažeto. Moralno oklijevanje je automatizirano. Nasilje postaje tijek rada. Udaljenost više nije tampon; ona je karakteristika.
Ovo usklađivanje nije samo tehničko, već i ideološko. Izvršni direktor Palantira, Alex Karp , javno je predstavio podršku Izraelu kao civilizacijsku obavezu. Rat nije samo usluga; on se filozofski podržava.
Isti jezik nužde i moralnog izuzeća koji je nekada štitio privatno zlostavljanje sada osveštava javno uništenje – samo što je ovaj put kodiran u softver.
Ono što je Epstein društveno kurirao: pristup, izolacija, međusobne implikacije, kompanije poput Palantira sada tehnološki operacionaliziraju.
Prezir prema ljudskom životu više nije samo ličan; on je institucionalan, ugovorni i programabilan.
Nasilje racionalizirano
Kada je nasilje tako duboko ukorijenjeno – u softveru, politici i profitu, više ga nije potrebno prikrivati. Može se otvoreno, čak i ponosno, izreći kao princip. Ono što se nekada moralo racionalizirati sada se proglašava.
“Pravo snage je pravo”, kako je to s nečuvenom jasnoćom rekao savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Donalda Trumpa, Stephen Miller . To je etika: u Gazi, u Venecueli ili iza zatvorenih vrata na Floridi.
Ova elita nije samo moćna; ona je odgojena na osjećaju izuzetnosti: prava, privilegije i imuniteta. Nastanjuje zatvoreni svijet prestiža i izolacije gdje su pravila za druge, a posljedice predmet pregovora.
Upravo iz tog razloga toliko mnogo ljudi iz ove klase gravitiralo je prema Epsteinu i tako lahko uhvaćeno u njegovu zamku.
Njegova prava ponuda nije bila samo zadovoljstvo, već potvrda: da se uobičajeni moralni poredak ne primjenjuje. Njegova okupljanja nisu bila samo zabave; to su bile audicije. Njegovi privatni avioni i osamljena imanja funkcionirali su kao rituali pripadnosti.
Biti dobrodošao u njegovu orbitu značilo je dobiti značku, pristup u uži krug gdje posljedice nisu imale posljedice.
Epstein nije samo iskoristio dekadenciju elite; on ju je pretvorio u oružje. Pretvorio je privilegije u polugu, pretjerivanje u ranjivost, a privilegije u zamku.
Neodoljiva privlačnost ekskluzivnosti uveliko objašnjava Epsteinov uspjeh. Ono što je privuklo moćnike u njegovu orbitu nije bio samo porok, pa čak ni normalizacija prijestupa, već zavođenje prestiža i pristupa, obećanje pripadnosti području izvan svake kontrole.
Epstein je shvatio da je za istinski moćne status opojniji od zadovoljstva. Pozicionirajući se kao čuvar kapije, transformirao je prepuštanje u inicijaciju, a pretjerivanje u kvalifikaciju.
Moćni nisu jednostavno upali u Epsteinovu mrežu – postali su njeni taoci. Ono što su smatrali zabranjenim igralištem, umjesto toga je funkcioniralo kao obavještajni aparat, pretvarajući višak u dokaze, a prekršaj u trajnu ranjivost.
Logičan ishod
Ironično, i opsceno, ta ista elita se predstavlja kao globalni standard prosvijećenosti i morala: vrhunac civilizacije; arbitar svijeta.
Ono osuđuje druge nacije, prikazujući ih kao zaostale, iracionalne, nasilne ili divlje; zatim te izjave koristi kao oružje kako bi opravdalo dominaciju i podređenost.
Gaza nije bila odstupanje od vrijednosti elite koja je nadgledala njeno uništenje. Bila je njihova kulminacija.
Bio je to trenutak kada je klasa, odavno naviknuta na neograničeno korištenje moći, ostvarila tu moć pred užasnutim, promatrajućim svijetom.
Epsteinovi dosijei otkrivaju privatno lice ovog poretka.
Gaza otkriva svoju javnu.
Zajedno, oni uklanjaju posljednje iluzije, otkrivajući ružnoću elite koja u tišini proždire ranjive kod kuće, a otvoreno ih uništava u inostranstvu.
Ovo nije bio neuspjeh vrijednosti.
To je bio njihov logičan ishod.
