Home » Otkrivanje zaboravljene muslimanske i bošnjačke prisutnosti u Sloveniji
BAŠTINA NAŠI LJUDI

Otkrivanje zaboravljene muslimanske i bošnjačke prisutnosti u Sloveniji

Činjenica da je 1917. godine pisano o džamiji i reisu-l-ulemi je dokaz o značajnom jubileju IZ. Zato je IZ u Sloveniji 2017. označila kao jubilarnu i svečanu godinu. Planirana je priprema i štampanje monografije o stoljeću IZ u Sloveniji, organizacija naučnog skupa o djelovanju IZ i muslimanima u Sloveniji i Evropi. Planiran je prijem za diplomatski zbor i slovenske zvaničnike 24. 10. 2017. godine i druge aktivnosti. 

Muslimani na području Republike Slovenije žive od početka 20. stoljeća. Povijesne knjige i udžbenička literatura u slovenskom obrazovnom sistemu govore o islamu i muslimanima iz perioda turskih upada na slovensko područje od 15-17. stoljeća. Taj period, kao izrazito težak za slovenski narod, obuhvaća značajno historijsko razdoblje u kome se razvijalo slovensko narodno pamćenje. O tome se može više saznati u djelima kao što su: Turki so v deželi že, autor Vasko Simoniti, ili Imaginarni Turek, zbornik radova, uredio Božidar Jezernik.

Razvoj i prisutnost islama i muslimana na teritoriji Slovenije veže se za period Austro-Ugarske, koja je dobila mandat nakon Berlinskog kongresa 1878. godine da okupira BiH. Austro-Ugarska imperija je krajem 19. stoljeća relativno poštovala i vjerske različitosti, ali nije imala pravno i političko iskustvo upravljanja s pitanjima koja nisu bila kršćanska.

Stoljećima su islam, Osmansko carstvo, drugačija vjera i kultura bili najveći neprijatelji za Austro-Ugarsku. Habsburška monarhija je 1912. godine usvojila zakon kojim je islam dobio pravni okvir. Teritorija današnje Slovenije je sve do 1918. godine bila sastavnim dijelom te monarhije. Formalno-pravno islam je dobio zvanični status na području današnje Slovenije četiri godine prije nego u dijelovima Hrvatske, jer je hrvatski teritorij bio pod upravom Ugarske, a reguliranje prava muslimana u nekim područjima današnje Hrvatske definirano je 1916. godine.

 

Tragovi džamija i mezarja

Značajniji broj muslimana na teritoriji današnje Slovenije zabilježen je u periodu Prvog svjetskog rata. Tada je više hiljada vojnika, Bošnjaka iz BiH, bilo u sastavu austrougarske vojske, posebno na Soškom frontu. O tome postoji više materijalnih dokaza, dva su posebno zanimljiva.

U Logu pod Mangartom je 1917. godine bila sagrađena džamija, koja je porušena nakon okončanja Prvog svjetskog rata. Dugo je vladalo mišljenje da je džamija sagrađena 1916. godine. U novinama Slovenec, političkom listu za slovenski narod, u broju 224, od 24. 10. 1917. godine objavljeno je da će na otvorenju džamije u Logu pod Mangartom biti najviši vjerski predstavnik muslimana, reisu-l-ulema iz Sarajeva i vojni muftija. Dokaz da je džamija sagrađena 1917. godine je i popis materijala poslanog za izgradnju džamije koji je datiran 19. 6. 1917. godine. Taj dokument je objavljen u knjizi Vedno kot pri Bovcu, autor je Aleš Lipovec.

Drugi zanimljiv materijalni dokaz su groblja na kojima su pokopani vojnici, sa jasno prepoznatljivim imenima muslimana iz BiH. Nakon italijanske okupacije tog dijela Slovenije na grobovima muslimana bili su postavljeni križevi. Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Nove Gorice je 2007. izdao saglasnost da se na grobovima vojnika muslimana postave odgovarajuća obilježja, bašluci ili «nišani». Ove godine obilježavamo desetu godišnjicu od postavljanja nišana na mezare vojnika u Logu pod Mangartom.

Značajan broj muslimana ukopan je i u drugim grobljima, mada ne postoje tačni i potpuno sređeni podaci o tome. U grobljima u okolini Nove Gorice i Ajdovščine u Sloveniji, i posebno u grobljima u okolini Trsta u Italiji ukopan je značajan broj vojnika muslimana na čijim grobovima su križevi. Imali smo više službenih sastanaka na kojima smo razgovarali o tom pitanju. Pomaci još nisu vidljivi, imamo nadu da će se dugoročno riješiti to pitanje i da će biti ispravljena greška «posthumnog pokrštavanja» vojnika koji su izgubili svoje živote u Prvom svjetskom ratu, a bili su po vjeri muslimani.

Autor: Nedžad Grabus

Cijeli tekst u štampanom izdanju „Preporoda“