Pargan: ‘Oni su u sve pore bosanskog društva ušli, samo sa jednim ciljem: da razvale Bosnu’

-Oni nisu ušli u državne institucije, da bi ojačali Državu, učinili je funkcionalnom i ugodnom za život ljudi. Ušli su da bi je iznutra paralizovali. Onako kao su je paralizovali oružjem, opsadom, blokadom puteva, granica, repetitora… To čine godinama, a rezultat toga je blokirana zemlja, zaustavljena na putu ka EU. Postali smo crna rupa u Evropi, bez perspektive, korumpirana zemlja, zemlja ratnih zločinaca i masovnih grobnica… Baš onakva kakvu je zasanjao Radovan.

Oni nisu ušli u BHRT da bi građanima ove zemlje, na prostoru sa kojega dolaze, pružili adekvatnu informaciju. Da bi napravili medij po mjeri svih građana ove zemlje. Ne. Oni su ušli unutra da unište BHRT i to čine. Zato što je to simbol ove zemlje. Njen glas.

Oni nisu u ambasadama po svijetu kako bi zastupali interes zemlje, čak ni onoga dijela iz kojega dolaze. Ne! Oni su tamo da što više sramote Bosnu i da ubijede svijet da je takva zemlja nemoguća.

Zaista je nemoguća sa takvim odnosom ljudi, koje mi plaćamo i trpimo. Moramo je učiniti mogućom. Jer, jedino je Bosna izvjesna. Dakle, treba tražiti načina da sve neprijatelje Bosne maknemo od mogućnosti uticanja i odlučivanja o sudbini Bosne.

Oni ne blokiraju donošenje teksta himne, zato što im se tekst ne sviđa, ili što imaju bolji, već zato što žele da Bosnu što više ponize. Da pokažu kako ova zemlja nema čak ni svoju himnu. Nama niko ne smeta da svoj tekst pjevamo uz svako puštanje himne.

Oni su zahtijevali da se usvoji nova zastava. Ne da bi novu poštovali – ne poštuju je, već da bi ubili naš identitet, naš ponos, našu tradiciju. Činjenicu da ne ta zastava bila ispred UN, svjedočeći bosanskoj nezavisnosti i suverenitetu. Nama niko ne može zabraniti da historijsku zastavu Bosne i njen grb, svakodnevno koristimo i razvijamo odnos prema njoj.

Oni su u sve pore bosanskog društva ušli, samo sa jednim ciljem: da razvale Bosnu. Jednostavno je to prozreti – oni vjeruju da će slaba Bosna biti uništena Bosna, a to znači da oni mogu biti zaseban dio, pripojen susjedima.

Oni nisu prestali voditi rat protiv Bosne. On traje i trajat će dugo. Pitanje je kada ćemo se mi probuditi i reći – dosta je!

Rogovi u vreći, udarajući jedan o drugi, nisu svjesni da su vezani i nemoćni. Izvan vreće se dešava život, postoji svijet, djeluju anamoni. Postojimo mi, koji čekamo da naše umne glave, naši rogovi u vreći, naprave korake ka spašavanju zemlje, ka njenom prosperitetu i miru. A naši rogovi u vreći dokazuju kako su samo oni ispravan rog, a svi drugi ne valjaju. Zapravo, u mraku vreće, nema razlike među rogovima.

Neka neko probudi umne bosanske glave, koje ujutro ustaju, idu na posao i primaju plaće, da bi pljuvali jedni po drugima; da bi rušili jedni druge; vidjeli samo sebe, svoj interes, sitni interes stranke, grupe, halke…

Neka znaju, da ni njima ne halalimo rad protiv Bosne. (Nerad, korupcija, nepotizam, sve je to rad protiv Bosne)

Mada, na kraju, pitanje je da li ima dram uma u tim umnim glavama i zrnce čistoće u tim kamenim srcima.

Da ima, bilo bi drugačije! Imali bismo vođe, odgovorne narodu (i Bogu), a ne rogove u vreći!

Autor: Mehmed Pargan