Postojala je reprezentacija koju su mnogi smatrali glavnim favoritom. Ona koja je stigla s raspoloženim Mbappéom, 16 postignutih golova, razornim napadom i iskustvom ekipe koja je polufinala Svjetskog prvenstva gotovo pretvorila u rutinu. Ali fudbal ima tu naviku da ignoriše etikete čim lopta krene s centra.
Španija nije samo eliminisala Francusku. Potpuno ju je nadigrala, ugasila njen napad, a na kraju su se stadionom u Dallasu prolomili povici “olé” dok su posljednje sekunde utakmice isticale. Šesnaest godina nakon osvajanja svjetske titule u Johannesburgu, “Crvena furija” ponovo je na pragu historije. New Jersey čeka. Druga zvjezdica više nije daleki san – udaljena je samo devedeset minuta.
Ovo nije bila bilo kakva pobjeda. Bila je to demonstracija karaktera protiv protivnika koji je tokom cijelog turnira ostavio najbolji utisak. Francuska je izašla na teren s namjerom da zastraši rivala, agresivnim presingom, oštrim startovima i Mbappéom koji je od prve minute pokazivao koliko je opasan. Španija je odgovorila onako kako to rade velike ekipe – bez panike. Lamine Yamal izborio je penal koji je hladnokrvno realizovao Oyarzabal, a Pedro Porro postigao je pogodak koji će se dugo pamtiti.
U međuvremenu je Rodri komandovao sredinom terena, Fabián još jednom održao fudbalsku lekciju, Cubarsí igrao sa smirenošću iskusnog veterana, dok je Unai Simón intervenisao svaki put kada bi Francuska pomislila da je pronašla put do gola. Reprezentacija Luisa de la Fuentea igrat će drugo finale Svjetskog prvenstva u svojoj historiji. I niko ne može reći da je do njega stigla slučajno.
Španija nikada nije izgubila kontrolu
Francuska je od samog početka krenula s izuzetno visokim presingom koji je često prelazio granicu dozvoljenog. Rabiot je vrlo rano dobio žuti karton zbog grubog starta nad Danijem Olmom, dok je Olise izbjegao opomenu nakon što je nagazio Rodrija. Izabranici Didiera Deschampsa željeli su nametnuti fizičku snagu prije nego kvalitetnu igru, dok je Mbappé stalno pokušavao pobjeći iza leđa španske odbrane.
Španija je izdržala početni nalet zahvaljujući velikoj sigurnosti. Cubarsí je sjajnom intervencijom spriječio udarac francuskog kapitena u trenutku kada je Unai Simón bio van svoje pozicije, a “Crvena furija” je postepeno počela preuzimati kontrolu nad loptom. Rodri i Fabián zagospodarili su sredinom terena, dok je Lamine Yamal pronalazio slabosti u francuskoj odbrani.
U 19. minuti stigao je trenutak koji je promijenio tok utakmice. Mladi španski krilni napadač mudro je stigao do lopte prije Dignea u kaznenom prostoru, nakon čega ga je francuski bek oborio. Penal je bio potpuno opravdan. Dok je Mbappé bezuspješno protestovao, Oyarzabal je mirno prišao bijeloj tački. Maignan je pogodio stranu, ali snažan udarac lijevom nogom bio je neodbranjiv. Bio je to njegov peti pogodak na ovom Svjetskom prvenstvu, čime se izjednačio s rekordom koji među Špancima drže Emilio Butragueño i David Villa po broju golova na jednom Mundijalu.
Pogodak nije promijenio način igre Španije. Naprotiv, reprezentacija je ostala potpuno smirena, za razliku od susreta protiv Belgije kada je nakon vodstva izgubila dio kontrole. Do odlaska na odmor mogla je i povećati prednost nakon fantastične akcije iz prvog dodira koju je završio Lamine Yamal, kao i udarca Fabiána koji je Upamecano izbacio s gol-linije. Francuska je dodatno oslabljena kada je Saliba zbog povrede morao napustiti teren prije isteka pola sata igre, što je bio još jedan težak udarac za ekipu koja se iz minute u minutu osjećala sve neugodnije na terenu.
– Španija u finalu čeka pobjednika meča Argentina – Engleska. Susret s aktuelnim prvacima predvođenima Messijem i FIFA-om, ili repriza posljednjeg Evropskog prvenstva i dvoboj s Englezima i odličnim Bellingham i Kaneom…
(rtve/MiruhBosne)
