PLJAČKE NACIONALNOG BLAGA

Josip Juraj Strossmayer: “Čuvar” tuđe baštine

I to je tako: pun je svijet otete bosanske baštine, od galerija i riznica rimskih, bečkih, stambolskih, santpeterburških i – našeg dragog komšiluka…

Piše: Ibrahim Kajan

Od rata se ne smiruje „crno tržište“ ukradenih umjetnina, i to onih koji predstavalju jezgru kulturne historije BiH. Tokom agresije „razvlaščeni smo“ od 40 eksponata Umjetničke galerije BiH i više od 60 iz Međunarodne galerije portreta grada Tuzle.

U nezakonito iznošenje nacionalnih vrijednosti upleteni su i „najugledniji“! U Sarajevu se još priča kako je za rata njemački ambasador Johannes Preisinger nezakonito iz BiH iznio jednu od temeljnih slika Karla Mijića kupljenu za bagatelu! O tom je govorila i P. Mikulić: „Ambasador ju je našao u kući nasljednika… Bio je to pejzaž od onih čiji je stil definiran kao nova metafizika bosanskog krajolika. Nije ukradena, samo je više nema u bosanskoj baštini.“

I tako – stoljećima! Ukradena Povelja Kulina Bana Dubrovčanima iz 1189. je u Sant Petersburgu, slika Krist i donator Luke Dobrovića (15. st.) iz Kraljeve Sutjeske je u Galeriji HAZU-a u Zagrebu…

Najveće odvlačenje bosanske baštine, obavio je biskup Josip Juraj Strossmayer (1815.–1905.). Dva svjedočenja su prvorazredna, fra Antuna Kneževića (1834.–1889.) i kustosa Ćire Truhelke (1865.-1942.).

Fra Antun je biskupa upoznao za kratkog služenja u Đakovu. Biskup mu je bio gotovo idolom bez sjenke. Kad je Kneževića crkveno starješinstvo opozvalo 1871. i dalo mu službu u Varcar Vakufu, Strossmayer ga je kanio zadržati u Đakovu. Zašto? To saznajemo nakon 100 godina, nedavnom objavom Kneževićevih memoara. Citat počinje biskupovim riječima da će se zauzeti da njega: „To je moja briga! Samo vi meni obećajte što ja želim i stvar će biti gotova! Vaše je starješinstvo pridobro!“ –zabilježio je fratar. Strossmayer: „Ja sam čuo kako kod vas u Bosni imade starinskih paramentah, kaležah, slikah itd. pa sam zamolio vaše starješinstvo nek sve ustupi meni, a ja ću sve smjestiti u naš Museum, u Zagrebu, da se tako starine učuvaju i umjetnici okoriste; a vaše je starješinstvo moju želju ispunilo, te mi javlja nek pošaljem umjetnika koj će stvari probrati. U tu svrhu ja mislim vas odpremiti s mojim umjetnikom Doneganiom. Pa kad je vaše starješinstvo moju želju ispunilo, zar neće ispuniti i da vi na moju poslugu ostanete?”

Fra Antuna „presječe kao mač, oli kao grom siloviti, ove njegove rieči“! Mislio je: „Dakle nije bilo dosta što su naši starinski novci i druge dragocienjenosti pridane u Beč, Peštu itd. nego i zadnje naše svete ostanke, naše je starješinstvo izdalo?!“ Problijedio je, počeo drhtati što opazi i biskup, te brže bolje nadodade: “Ja sam obećao vašem starješinstvu od svake poslane stvari po jedan novi snimak na uzdarje poslati; a kad vi imadnete svoj Museum, vaše će se stvari opet vama povratiti, i tako vi ćete dobiti!”

“Sve je to istina” rekoh mu “i ja sve to vjerujem… Naše starješinstvo nije imalo odvažnosti da ne ispuni želju tolikog našeg dobročinitelja i toliko uzvišene osobe: nu, znajte da ste i vi takim zahtjevom i starješinstvo svojim odobrenjem u svakog Bošnjaka srdcu učinili grdnu i nigda nepribolnu ranu!”

“Zašto?” upita u čudu biskup -“Ja ne mislim da su u vas u Bosni baš ne znam kakve dragocienjenosti! Pa na svoje vrieme opet dobit ćete vaše stvari!”

No, sve je to bilo uzalud! Fra Antun Kneževih je morao, pun tuge, sudjelovati u popisivanju umjetnina koje su tajnom karavanom u Zagreb gdje i dan danile pribivaju.

U svojim „Uspomenama jednog pionira“ o tome piše i Ćiro Truhelka. Njega je na zbirku upozorio kanonik Jagetić („Radi se o važnim povijesnim i umjetničkim spomenicima Bosne“), a potvrdio i živi fra Antun. Truhelka je, tragom snažnog Kneževićeva apela pisao (1905.) Strossmayeru. Odgovorio je mons. Cepelić i „u biskupovo ime javlja da je ovaj predao sve te stvari zajedno sa svojom ga­lerijom slika jugoslavenskoj akademiji i neka se za to obratim njoj“.  Truhelka piše dr. Račkom, koji kaže „da je akademija te stvari dobila od biskupa bez ikakva ograni­čenja, da ih smatra svojom svojinom i da nema govora da bi to akademija vraćala“.

I to je tako: pun je svijet otete bosanske baštine, od galerija i riznica rimskih, bečkih, stambolskih, santpeterburških i – našeg dragog komšiluka. Sve je jasno da jasnije ne može biti. „Slučaj“ je još otvoren!

 

Previous U Kaknju izgrađena prva solarna elektrana
Next Godišnjica Referenduma o autonomiji Sandžaka

You might also like

SEHARA

TOMAŠ KOTROMANIĆ: Život i smrt pretposljednjeg bosanskog kralja

Jedna od stoljetnih „bosanskih tajni“ svakako je i nerasvijetljena smrt kralja Sjepana Tomaša Kotromanića godine 1461., dvije godine prije rasula i propasti Kraljevine Bosne. Piše: Ibrahim Kajan Puno je istine

KULTURA I UMJETNOST

Tako je govorio Zuko Džumhur: ‘Pametan čovjek povazdan bišće po sebi’

Veliki putopisac i slikar razmišlja o važnim pitanjima ovog svijeta U zaostavštini jednog hercegovačkog pjesnika i novinara pronađen je, sasvim slučajno, odlomak iz nekog davnog intervjua sa slikarem i putopiscem

SEHARA

Pogledajte fascinantne snimke Sarajeva iz 1920.! (VIDEO)

Na Youtubeu se pojavio video dug nešto više od sedam minuta na kojem možete vidjeti prizore Sarajeva zabilježene kamerom davne 1920. godine. https://www.youtube.com/watch?v=_uFuAUbER-s Video označen kao ‘za edukacijske potrebe’ sadrži