Sa magistralnog puta Vlasenica – Zvornik, negdje između Nove Kasabe i Konjević Polja, odvaja se rukavac koji vodi do brojnih mahala, a koje skupa čine selo Cersku. Do agresije na Bosnu i Hercegovinu ovdje je živjelo 6.500 stanovnika, a 1992. godine Cerska je bila jedino mjesto u opštini Vlasenica koje bilo pod kontrolom hrabrih pripadnika Armije RBiH.
Cerska je pala početkom marta 1993., a 1995., nakon pada Srebrenice, u okolini ovog mjesta su počinjeni brojni zločini nad Bošnjacima koji su se pokušavali probiti prema Tuzli, tada najvećoj slobodnoj teritoriji. Prije rata Cerska je u cjelosti pripadala Vlasenici, da bi u postdejtonskom vremenu jedan njen dio pripao novoformiranoj opštini Milići.
Kada je u pitanju period agresije na BiH, Cerska je odolijevala skoro punih 12 mjeseci stalnim napadima takozvane Vojske RS-a i raznih paravojnih formacija. Cerani su, potpuno okruženi i odsječeni, uspjeli zaustaviti tri ofanzive, da bi tek nakon četvrte ofanzive, koja je trajala skoro dva mjeseca, Cerska pala.
Na području regije Cerska živi oko 20 posto prijeratnog stanovništva.
2013. godine u Cerskoj je otvoreno spomen-obilježje te šehidska česma u znak sjećanja na više od 850 Bošnjaka koji su ubijeni na području Cerske, te na one Cerane koji su stradali kasnije, većinom u genocidu u Srebrenici ili braneći druge dijelove Bosne i Hercegovine.
O tim teškim danima za Cersku i našu domovinu značajno svjedečenje iznio je Šemsudin Šemso Salihović – komandant odbrane Cerske, u svojoj knjizi – Nikad ne zaboravi Cersku.
Naš poznati književnik Isnam Taljić zapisao je o Cerskoj sljedeće:
Lijepa moja i draga Cerska! Ostat će nezaobilazna šara u mozaiku ćilima Bosne. I kakav god i koliki god bio taj ćilim, Cerska je svoju šaru na tvrdoj snovi bošnjačkog stana otkala iz sna i u najvećim mukama. Nikad se u srcu neću riješiti bola za Cerskom.
U Cerskoj se ovih dana tradicionalno obilježava manifestacija “Dani otpora Cerske”.
(MiruhBosne/bhstring.net/radioglasdrine.com)
