– Reprezentacija Bosne i Hercegovine za vrijeme mandata Sergeja Barbareza idealan je primjer za one koji zahtijevaju radikalne promjene u našoj reprezentaciji. Legenda tamošnjeg fudbala za manje od dvije godine preoblikovala je reprezentaciju, izvukla je iz najveće krize u historiji, priredila senzaciju u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i dovela nacionalni tim do nokaut faze takmičenja koje smo mi sa zavišću gledali na televiziji, piše poljski sport.pl.
(Napomena: u poljskom originalu piše Bośniaków, Bośniacy, bośniacki…, što je ovdje prevedeno kao Bosanci / bosanski.)
„Historijski nastup na Svjetskom prvenstvu donio nam je dragocjena iskustva i omogućio nam da ponovo budemo prisutni na fudbalskoj mapi svijeta. Sada nas, međutim, čeka još teži zadatak: potvrđivanje dosad prezentiranog nivoa“, rekao je selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine Sergej Barbarez prije septembarsko-oktobarskih utakmica Lige nacija, u kojima će njegova ekipa igrati s Poljskom, Švedskom i Rumunijom.
55-godišnji trener jasno je odredio najbliži cilj Bosanaca, koji proživljavaju najbolji period u svojoj historiji. U martu je Barbarezova ekipa senzacionalno izborila plasman na Svjetsko prvenstvo, eliminirajući u baražu Italiju, a na turniru je izborila historijski plasman iz grupe.
Ali uspjeh bivšeg fudbalera klubova Bundeslige nešto je više od nekoliko veoma dobrih rezultata. Barbarez je izvukao reprezentaciju iz ogromne krize, u kojoj su gotovo svaku narednu utakmicu bosanski novinari nazivali najgorom u historiji. Čovjek izvan sistema napravio je u reprezentaciji tvrdi reset i izgradio je ponovo, iako je već nakon nekoliko mjeseci mandata morao odgovarati na pitanja o ostavci.
Barbarez je, međutim, preživio i danas Bosanci u njegovim kadrovskim promjenama i rezultatima ekipe vide temelj za još bolju budućnost. 25. septembra u Varšavi i 5. oktobra u Zenici taj će temelj provjeriti reprezentacija Poljske.
Suze ponosa nakon poraza
Nakon poraza 0:2 od SAD-a u šesnaestini finala Svjetskog prvenstva Barbarez nije mogao sakriti suze. Sam je o sebi govorio da je poput posude pune različitih emocija.
S jedne strane, bolio ga je poraz od Amerikanaca, posebno jer su Bosanci od 64. minute igrali s igračem više, nakon nezaboravnog crvenog kartona Folarina Baloguna. S druge strane, Barbarez je bio ponosan na ono što je njegova ekipa ostvarila. I nije se radilo samo o historijskom prolasku iz grupe, već prije svega o putu koji su zajedno prošli. Putu od haosa i serijskih poraza do društva 32 najbolje ekipe na svijetu.
„Teško mi je prihvatiti ovaj poraz. Kontrolirali smo utakmicu, a primili smo golove nakon jednostavnih grešaka. Boli me što nismo iskoristili priliku da nastavimo ovu lijepu priču. Ali ipak možemo biti ponosni na sebe. Suze nisu rezultat razočaranja, već sreće. Ova mlada ekipa zaslužuje sve pohvale. Volim Bosnu i Hercegovinu i sve one koji su navijali za nas“, govorio je Barbarez nakon utakmice sa SAD-om.
Dobar nastup na Svjetskom prvenstvu samo je i upravo sažetak dosadašnjeg mandata 55-godišnjeg selektora. U martu je njegova ekipa napravila ogromnu senzaciju, pobijedivši u baražu Wales u Cardiffu i Italiju u Zenici. Pobjedu protiv Italije bosanski novinari jednoglasno su nazvali najvažnijim danom u historiji njihovog fudbala. Izvještaji s velikog slavlja u najvećim bosanskim gradovima trajali su u medijima mnogo sati.
„Korak po korak mijenjaš ne samo reprezentaciju, već cijeli naš fudbal. Dao si nam priliku koju ne smijemo prokockati“, obratio se Barbarezu predsjednik bosanskog saveza Vico Zeljković tokom posebne konferencije za medije.
55-godišnjak, koji je zaposlen u aprilu 2024. godine, danas je bosanski heroj. Zahvaljujući Barbarezu svako kome je tamošnji fudbal pri srcu s optimizmom gleda u budućnost. Selektor se nije bojao drastičnih promjena i dokazao je da u tamošnjim fudbalerima postoji nemali potencijal. Dobri rezultati reprezentacije trebaju za sobom povući cijeli tamošnji fudbal, koji na nivou klubova i infrastrukture očigledno zaostaje za evropskim standardima. A još prije tri godine niko ni tamo nije spominjao takvu nadu.
„Sramota! Debakl! Poniženje!“
Da bismo razumjeli šta se još nedavno događalo s bosanskom reprezentacijom i koliko je Barbarez učinio za nju, moramo se vratiti u posljednje dane 2022. godine. Tada je tamošnji savez objavio da ugovor tadašnjeg selektora Iwajla Peteva neće biti produžen. Iako niko nije naveo službeni razlog takve odluke, mediji su tvrdili da su najveći utjecaj na nju imale neuspješne kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Kataru.
Bosanci su zauzeli pretposljednje mjesto u grupi, iza Francuske, Ukrajine i Finske, a ispred samo Kazahstana, protiv kojeg su ostvarili jedinu pobjedu u kvalifikacijama. Ali uprkos tome Petev nije odmah otpušten. Bugarin je vodio reprezentaciju još godinu dana i – neočekivano – značajno popravio rezultate. U 2022. godini Bosanci su izgubili samo jednu od šest utakmica u Ligi nacija i plasirali se u Diviziju A tog takmičenja.
Zato, kada je nekoliko sedmica kasnije objavljeno da Petev više neće voditi reprezentaciju, iznenađenih nije nedostajalo. „Ekipa treba novu energiju“, argumentirao je Zeljković, koji nije bio zadovoljan radom Bugarina. Predsjednik bosanskog saveza brzo je, međutim, shvatio da je napravio užasnu grešku koja nije samo reprezentaciji donijela jedan od najgorih perioda u historiji, nego ga je također gotovo koštala funkcije. Odluka da Peteva zamijeni Farukom Hadžibegićem bila je početak užasnih rezultata, haosa i velike krize, za koju je rješenje pronašao tek Barbarez.
Zadatak novog selektora Bosanaca bio je plasman na Euro 2024. Već nakon četiri utakmice postalo je, međutim, jasno da ga Hadžibegićeva ekipa neće ostvariti kroz grupnu fazu. Iako su Bosanci kvalifikacije počeli efektnom pobjedom 3:0 protiv Islanda, poslije je bilo samo gore. Nakon vremena novinari su tu utakmicu u Zenici nazvali „lažnom nadom“.
U naredne tri utakmice Bosanci su redom izgubili od Slovačke (0:2), Portugala (0:3) i Luksemburga (0:2). Nakon posljednjeg poraza Hadžibegić je izgubio posao, a bosanski mediji tražili su krivce: nastradao je ne samo selektor, kojem su zamjerali nedostatak taktičkih kompetencija, već i igrači, predsjednik saveza i direktor reprezentacije Zvjezdan Misimović.
„Problem je cijeli okoštali sistem“, direktno je pisao najpopularniji bosanski internet portal Klix. Bila je to reakcija na intervju koji je Zeljković dao njima. „Odluka o rastanku s Petevom bila je pogrešna. Imali smo funkcionalan projekt s Petevom i sami smo ga se odrekli“, priznao je predsjednik bosanskog saveza. „SportSport“ je nakon kompromitirajućeg poraza od Luksemburga vikao s naslovnice: „Sramota! Debakl! Poniženje!“
Situacija Bosanaca bila je loša, ali ne i tragična. Iako ekipa nije imala šanse za direktan plasman, i dalje je – zahvaljujući uspjehu u Ligi nacija – ostajalo osiguranje u vidu baraža. Bosanski savez imao je nekoliko mjeseci da stvori ekipi odgovarajuće uslove za borbu za plasman, ali je i ovaj put zakazao. I to čak dva puta.
„Nemojte se čuditi što smo tu gdje jesmo“
Mjesec i po nakon otpuštanja Hadžibegića za novog selektora izabran je Meho Kodro, koji je dočekan s pomiješanim osjećajima. Jedni su se radovali tome što je bivši reprezentativac Bosne kao igrač proveo godinu u Barceloni, a kao trener radio, između ostalog, u Španiji i Švicarskoj. Drugi su, međutim, ukazivali na njegove prosječne rezultate u ulozi trenera.
„Hoće li on stići išta promijeniti?“, pitao je portal Klix. Odgovor je stigao veoma brzo, jer je Kodro radio samo 49 dana, postavši drugi najkraće trajajući trener u historiji bosanske reprezentacije.
Iako je 59-godišnjak u debiju pobijedio Lihtenštajn (2:1), posao je izgubio 10 dana nakon poraza od Islanda (0:1). U slučaju Kodre nije se, međutim, radilo samo o rezultatu, već i o sukobu s igračem Anelom Ahmedhodžićem i nacionalnim savezom.
Tadašnji igrač Sheffield Uniteda, koji je kao tinejdžer predstavljao omladinske selekcije Švedske, odbio je doći na okupljanje, navodeći kao razlog povredu. Nju je potvrđivao poseban dokument koji je izdao engleski klub.
Kodro nije vjerovao u Ahmedhodžićevu verziju, koji je zahtijevao da se igrač pojavi u Sarajevu. Defanzivac je ostao u Engleskoj, zbog čega ga je savez suspendirao.
Kakve je to veze imalo sa sljedećom promjenom selektora? Funkcioneri su, uprkos vlastitoj reakciji, zaključili da je javno pranje prljavog veša naštetilo ekipi i negativno utjecalo na rezultat. Osim toga, Kodro je pristao da njegov rad savez ocjenjuje nakon svakog okupljanja. Izvještaj selektora nakon utakmica s Lihtenštajnom i Islandom savez je odbio, što je automatski značilo ostavku trenera.
„Nemojte se čuditi što smo tu gdje jesmo ako su u našem fudbalu najvažnije veze. Nemojte tražiti racionalne razloge za moju smjenu. Otpustili su me jer sam u reprezentaciji želio vlastite igrače, a ne one koje su mi oni podmetali. Nisu mi čak dali ni vremena da napravim grešku“, rekao je Kodro.
59-godišnjak je pokrenuo problem o kojem su neko vrijeme pisali i novinari. U reprezentaciju su i dalje pozivani iskusni igrači koji su igrali u pristojnim evropskim klubovima, ali su u nacionalnom timu stalno razočaravali. Kodro, koji je želio graditi novu ekipu, direktno je govorio o pritiscima koji su utjecali na sastav reprezentacije.
Godina potpunog pada
S obzirom na približavanje baraža za Evropsko prvenstvo, niko nije računao na to da će Kodrin nasljednik – Savo Milošević – željeti revolucionirati sastav bosanske reprezentacije. Uostalom, i on je na funkciji izdržao svega pet utakmica.
Milošević je, baš kao i dvojica prethodnih selektora, počeo pobjedom u kvalifikacionoj grupi, da bi nakon toga samo gubio. 0:5 protiv Portugala bio je najveći poraz Bosanaca u kvalifikacionoj utakmici. Još više srama Bosanci su doživjeli mjesec dana kasnije u Luksemburgu (1:4), gdje su domaćini prvi put od 1961. godine postigli četiri gola u jednoj utakmici za bodove.
Užasne kvalifikacije za Euro 2024. Bosanci su završili na pretposljednjem mjestu u grupi, s učinkom od sedam poraza u 10 utakmica. Ekipa je bila utonula u krizu i haos. Bosance su tokom 12 mjeseci vodila tri selektora, a kroz reprezentaciju je prošao čak 41 igrač. O bilo kakvoj stabilizaciji nije moglo biti govora.
„Ovu godinu ćemo zapamtiti kao potpuni pad. Ovo su naše najgore kvalifikacije u historiji, a uprkos tome još imamo šansu za plasman na Evropsko prvenstvo [učešće u baražu osigurali su rezultati u Ligi nacija]. Samo, vjeruje li iko u to?“, pitao je Klix.
I kao u vrijeme Peteva, Bosanci su neočekivano odigrali najbolju utakmicu nakon dugo vremena. Ali ni to nije bilo dovoljno za plasman na prvenstvo.
U martu 2024. Bosanci su u Zenici u polufinalu baraža izgubili od Ukrajine 1:2, iako su vodili sve do 85. minute. Miloševićeva ekipa je, međutim, u tri minute primila dva gola i kao posljedicu izgubila šansu za plasman.
„Raspali smo se igrajući veoma dobru utakmicu“, rekao je na konferenciji za medije selektor, a bosanski mediji, uprkos velikoj krizi, nisu mogli vjerovati u taj poraz.
Kao što je bilo očigledno, Milošević je otpušten, a mjesec dana kasnije njegovo mjesto zauzeo je Barbarez.
I kao što su prethodni selektori dočekivani s pomiješanim osjećajima, tako je imenovanje bivšeg kralja strijelaca Bundeslige za mnoge bilo ostvarenje snova. Za Bosance je to bilo višeslojno novo otvaranje u njihovom fudbalu.
Izgraditi kult igranja za reprezentaciju
Prije svega, Barbarez je legenda tamošnjeg fudbala, ali i čovjek iz drugog svijeta. Imao je samo 20 godina kada je otišao u Njemačku, gdje je proveo ostatak karijere.
Barbarez je igrao, između ostalog, u Borussiji Dortmund i Bayeru Leverkusenu, ali najveće uspjehe slavio je u Hamburgu. Tamo je postao kralj strijelaca Bundeslige, dospio u najbolju jedanaestorku sezone i osvojio Kup Njemačke.
Iako je nakon karijere stekao UEFA Pro licencu, uopće nije radio u fudbalu. Njegov način života bilo je… profesionalno igranje pokera.
Uprkos nultom trenerskom iskustvu, Barbarez je za Bosance bio kandidat iz snova. U zemlji ga ne smatraju samo legendom fudbala, već i – a možda prije svega – čovjekom izvan sistema.
Imao je podršku navijača i odgovarajuću poziciju da razbije tamošnji saveznički beton. Dokaz tome bila je činjenica da je selektor sam odabrao bivšeg igrača, između ostalih, Seville, Bayera i Hamburga – Emira Spahića – za novog direktora reprezentacije. Njegovo zapošljavanje postalo je gotovo nacionalno pitanje.
„Nikad nije kasno zaposliti pravog čovjeka na pravom mjestu“, komentirao je bosanski NBA košarkaš Jusuf Nurkić.
Barbarez je znao kako doprijeti do navijača.
„Ne priliči mi komentirati prošlost. Uostalom, ona je već nevažna, sve to ostavljamo iza sebe. Vjerujem da imamo igrače visokog potencijala. Najvažnije je, međutim, da budemo jedno. Moramo izgraditi kult igranja za reprezentaciju. U reprezentaciji ne moraju igrati samo najbolji, već prije svega oni koji to zaista žele i spremni su ovom timu dati srce“, najavljivao je selektor.
Barbarez je istovremeno apelirao na strpljenje. Ekipu nije čekala samo velika rekonstrukcija, već i veoma teške utakmice u najvišoj diviziji Lige nacija.
I – u skladu s očekivanjima – prvi mjeseci Barbarezovog mandata nisu donijeli poboljšanje rezultata. Štaviše, bolni porazi od Engleske (0:3), Nizozemske (2:5) i najveći u historiji od Njemačke (0:7) izazvali su dosta sumnji u budućnost Barbareza.
Nakon katastrofe protiv Njemačke, selektor je, upitan hoće li podnijeti ostavku, čak ušao u raspravu s novinarom.
„Ti si ozbiljan? Pogledaj s kim smo igrali i ko je bio u našoj ekipi“, branio se Barbarez, ukazujući na proces koji je počeo da se događa u bosanskoj reprezentaciji. Proces koji ih je doveo do sadašnje situacije.
Zapanjujući efekat rekonstrukcije
Prije početka kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo raspoloženje oko bosanske reprezentacije bilo je pomiješano. Novinari nisu alarmirali, i dalje su vjerovali selektoru, ali su visoki porazi tjerali da postavljaju pitanja.
„Blamaža s Njemačkom i bljeskovi“ – tako je Klix sažeo prve mjesece Barbarezovog rada. Sam zainteresirani uporno je ukazivao na proces i promjene.
A one su bile vidljive golim okom.
Barbarez je odustao od nekoliko iskusnih igrača, dajući prednost mladima i debitantima. Novi selektor zahvalio je, između ostalih, Ahmedhodžiću, koji je ponovo izbjegavao dolazak na okupljanje, bivšem veznjaku Milana i Fenerbahčea Radetu Kruniću ili 36-godišnjem Miroslavu Stevanoviću.
U reprezentaciji se, međutim, pojavio, naprimjer, Kerim Alajbegović, odnosno sjajno krilo za koje je Juventus tokom ljeta platio 30 miliona eura, a iznos može porasti još za 10 miliona.
Dovoljno je reći da je u prvoj godini Barbarezovog mandata za reprezentaciju debitovalo čak 16 igrača!
I treba naglasiti da nisu svi bili veoma mladi. Kod Barbareza je prve utakmice u reprezentaciji odigralo nekoliko igrača u dobi od 26, 27, pa čak i 28 godina.
„Ne zanima me dob, već korisnost za našu ideju i angažman“, govorio je.
Selektor nije odustao od svih dotadašnjih lidera. Do danas su u reprezentaciji ostali 40-godišnji napadač Edin Džeko ili 33-godišnji defanzivac Sead Kolašinac.
Provjetravanje ekipe i raspodjela odgovornosti na veći broj igrača konačno je donijela rezultat. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo Bosanci su izgubili samo jednu utakmicu i zauzeli drugo mjesto u grupi, zaostajući samo za Austrijancima.
Iako se već tada cijenio napredak Barbarezove reprezentacije, malo ko je očekivao da će ona eliminirati Italijane.
A ipak!
„To su bili rezultati iznad naših očekivanja. Danas ponovo možemo sanjati“, pisao je Klix nakon baraža, optimistično gledajući na šanse Bosanaca na Svjetskom prvenstvu.
Iako je konačni rezultat na turniru – prolazak iz grupe i poraz u šesnaestini finala od SAD-a – primljen sa zadovoljstvom, napredak nacionalnog tima i okolnosti utakmice s Amerikancima učinili su da navijači ipak osjećaju mali nedostatak.
Sada pred Bosancima stoje novi izazovi. I ne radi se samo o održavanju rezultata reprezentacije, već i o njenoj daljnjoj rekonstrukciji, jer u ekipi i dalje ne nedostaje veoma iskusnih igrača.
Uspjeh Barbarezove ekipe također treba pokrenuti cijeli bosanski fudbal, koji mnogo zaostaje za nivoom na koji je stigla reprezentacija.
Iako će Bosancima za njegovo poboljšanje biti potrebno mnogo godina, u zemlji je konačno zavladao optimizam.
Njihovi snovi na Svjetskom prvenstvu nisu završeni.
