POSLJEDNJA LINIJA ODBRANE Probosanska strana ne smije pristati na plan Murphyija i Schmidta za državnu imovinu, država Bosna mora biti jedini titular!

POSLJEDNJA LINIJA ODBRANE Probosanska strana ne smije pristati na plan Murphyija i Schmidta za državnu imovinu, država Bosna mora biti jedini titular!

Malo ko je vjerovao da će Rezolucija o konsocijativnom federalizmu u BiH Evropskog parlamenta, donesena 15. februara 2017. godine, operacionalizaciju doživjeti šest godina poslije u homogenoj diplomatskoj partituri u troje SAD – Velika Britanija – EU.

No, nakon dvostrukog nametanja izbornih pravila kao uvodu u konačno rješenje tog pitanja u skladu s interesima Hrvatske, očigledno smo ušli u fazu kada se i pitanje državne imovine treba riješiti po identičnom modelu. Odnosno, po interesima Srbije i Hrvatske. A interesi su jasni, Bosna i Hercegovina kao zajednica država. Sve poslije bit će daleko lakši put podjele.

Početni čin realizacije Rezolucije o konsocijativnom federalizmu BiH, koja je donesena u vaktu kada su Evropom vladali pučani, konzervativci i demokršćani, bilo je instaliranje demokršćanskog desničara Christiana Schmidta na poziciju visokog predstavnika u BiH. Znala je Angela Merkel, a znali su i njeni partneri da se izvođenje posljednjeg plana za podjelu Bosne može realizirati jedino s pozicije šefa OHR-a.

Zato je Schmidtov put do BiH vodio preko Dubrovnika i Andreja Plenkovića, sve ostalo je košmarna historija po državu BiH. Jer, od dolaska desničara Schmidta u Bosni i Hercegovini Ustav i demokratska pravila su adaktirani, a vrijede samo argumenti jačeg, ovlaštenog bonskim pravilima da nameće ono što je rezolucija o federalizmu zacrtala.

A zacrtala je da federalizam bude princip kojim se treba rukovoditi u razgovorima o budućem uređenju BiH. I tu na scenu stupaju partneri evropskih demokršćana i konzervativaca na međunarodnoj sceni.

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država efektivno je trošila vrijeme na odgovore i saopćenja separatisti Miloradu Dodiku dok je čekala da se poslože stvari i razvoj situacije krene putem federalizacije. Danas su saopćenja sve rjeđa i bljeđa, ali zato ambasador Michael Murphy i sama Ambasada poručuju da i ne mora baš država Bosna i Hercegovina biti titular svega. Jer, kako ćeš podijeliti državu koja je vlasnik svoje teritorije.

Zato su se i dosjetili formiranja grupe eksperata za državnu imovinu koja po svemu sudeći treba da progura priču o podjeli teritorije i finišira prijedlog iz rezolucije.

U tom kontekstu treba biti posmatrana i današnja poruka Murphyija izgovorena u televizijskom programu: “Ako postoji imovina koja nije potrebna, ne morate je zadržati i država je može prebaciti na drugog vlasnika: općinu, kanton, pa čak i entitet”.

Iako na prvo čitanje djeluje kao možda i prihvatljiv kompromis, poruka američkog ambasadora je zapravo u dubinama sakrivena podjela države Bosne i Hercegovine. Jer, nije pitanje državne imovine postavljeno zbog potrebe za tom imovinom, već zbog činjenice da je zbog nje vođen rat. Rat koji je trebao da pocijepa Bosnu i Hercegovinu. Dakle, nije uopće upitno hoće li i trebaju li niži administrativni aranžmani dobiti na korištenje nešto iz državne imovine, bitno je da ona u kompletu bude upisana na državu Bosnu i Hercegovinu kao jedinog vlasnika.

I poslije toga staviti tačku, a pitanje korištenja riješiti odlukama državnih organa. Dakle, pitanje državne imovine je vrlo jednostavno, možda i najjednostavnije pitanje. Samo je očigledno problem što i partitura u troje SAD – Velika Britanija – EU ne žele da Bosna i Hercegovina sačuva teritorijalni integritet, odnosno vlasništvo nad svojom teritorijom. U tom slučaju bilo bi onemogućeno svako daljnje rasparčavanje Bosne osim novim oružanim silama.

Razlog zašto taj problem još čuči u grmu kao najopasnija zvijer i vreba sudbinu Bosne ne treba tražiti u unutrašnjim odnosima. Jer, ti unutrašnji odnosi definisani su mirovnim sporazumom i Ustavom kao dijelom tog sporazuma. A mirovni sporazum je kompromis zaraćenih strana. Dakle, vrlo je jasno da zaraćene snage – one koje su branile jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost BiH i snage koje su htjele njenu disoluciju nikada neće postići dogovor o tom pitanju.

U tom slučaju opravdano je pitanje koje to onda međunarodno pravo brane Amerikanci, njihovi avioni u niskom letu, Britanci i Evrpljani, ako dozvoljavaju da i tri decenije nakon agresije Bosni i Hercegovini nije omogućeno vlasništvo nad njenom imovinom – teritorijom.

I tu nema kompromisa. I da ratovat ćemo opet, jer podjela Bosne i Hercegovine, pa i kroz ekspertske grupe desničara Schmidta, znači naš nestanak. A nismo se naučili predati bez pokušaja da se odbranimo.

No, nema sumnje da partitura u troje SAD – Britanija – EU neće nastaviti s pokušajima rasparčavanja teritorije BiH. I to po modelu nešto entitetima (čitaj Dodiku), nešto kantonima (čitaj Čoviću), a što ostane za posljednji rezervat u međunarodnom poretku (čitaj Bošnjacima, Bosancima, ostalima).

E zato je jasno da probosanski politički spektar NE SMIJE prihvatiti rješenje Schmidtove “tajne” ekspertske grupe ili nametanje samog Schmidta. Jer, državna imovina nije crvena linija, ona je LINIJA ODBRANE i tu nema pregovaranja. Bosna i Hercegovina u trenutku agresije bila je međunarodno priznata država, danas je međunarodno priznata, suverena i MORA ostati cjelovita država.

Gospodo Murphy i Schmidt, ovaj put će vam Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci morati reći NE. I to NE podjeli Bosne i Hercegovine, koje znači i NE rezervatu za Bošnjake.

Ne pristajemo biti Indijanci, gospodo Amerikanci, Britanci, Europejci! A i ne bojimo se supersoničnih bombardera u niskom preletu!

Izvor: NAP

Previous Konaković razgovarao sa ocem i sinom Isak, tema - sigurnosna situacija u Bosni i Hercegovini
Next Poplave zahvatile sjeverne dijelove BiH, najkritičnije u Tesliću

You might also like

RIJEČ

HE na Drini: Srbijanski dug iznosi 5,5 milijardi eura, dok se nastavlja uzurpacija bosanskih hidropotencijala

Ekspert za energetiku i okoliš Hilmo Šehović gostovao je na N1 gdje je komentarisao dešavanja sa izdavanjem koncesija za izgradnju hidroeletrane na Drini te rekao kako je u pitanju “brutalna

RIJEČ

Uh, što volimo granice Bosne: Kad se Hrvati i Srbi tuku, Bošnjaci dobiju batina

  Što su lijepe granice! Pogotovo one BiH. Da nema granica, nikada ne bismo znali da iza njih postoji nešto novo što tek treba otkriti. Nema ništa ljepše od granica

RIJEČ

VELIKA SRBIJA, KAKO SE KAŽE NA BOSANSKOM

U svijetu bi rekli – Zar niste dobro razumjeli dogovor da poslije svega ovog što se prije četvrt vijeka desilo Bosni i Hercegovini ali i svima na Balkanu, više nema