U kabure iskopane u zvorničkoj zemlji, u naselju Skočić pored Drine, 12. jula ove godine bit će spušteni najmanji tabuti.
U njima će biti kosti, dijelovi sićušnih skeletnih ostataka koje su vještaci uspjeli pronaći i prikupiti, brata i sestre, 2-godišnjeg Sabrije i 3-godišnje Ismete. Zvorničkih maksuma, koji su tek počeli trčkarati po podrinjskoj zemlji.
Ovi mališani su iz porodice Ribić. Samo rijetki nisu čuli za najveću pojedinačnu porodičnu tragediju, ispisanu tokom genocida od 1992. do 1995. godine u Podrinju. Ziji Ribiću, jedinom preživjelom članu ove porodice, monstrumi su ubili šest maloljetnih sestara, brata, oca i majku.
Prethodnih godina, Zijo je u kabure spuštano jedno po jedno, nadajući se da će doći dan kada će zaokružiti ovu tragičnu životnu priču. No, taj dan još nije došao, jer se u nekoj od brojnih grobnica u Zvorniku nalaze kosti još jedne njegove sestre.
Kada je u januaru prošle godine Zijo u kabure spustio tabute četiri njegove setrice, efendija je na dženazi jecao dok je govorio.
-Trebalo bi da tražim halal. Ali, neću ga tražiti iz dva razloga. Prvi je njihova dob. Bile su maloljetne, a svi oni koji umru maloljetni, idu u Dženet. Allah najbolje zna. Drugi je, naravno, uzrok njihove smrti, njihovo ubistvo – govorio je efendija, dodajući kako se nada “da će one nama halaliti”.
Zločin nad 27 stanovnika Skočića se desio 12. jula 1992. godine. Tada su monstrumi i ljudski ološ iz paravojne formacije, koji su sebe nazivali “Simini četnici”, Ziji su ubili šest maloljetnih sestara, maloljetnog brata, majku i oca. Prije likvidacije porodice Ribić i njihove rodbine i komšija, silovali su 13-godišnjakinju Zlatiju, koja je ukopana.
Ziju su odveli do jame, gađali ga nožem, pucali u njega i bacili na tijela ubijenih. Osmogodišnji dječak je nekim čudom preživio.
Pravda je za sada daleko. “Simini četnici” su na slobodi, a zvornička djeca u kaburima. I to nešto, reći će preživjeli, danas govori o obrazu Srbije i srbijanskog pravosuđa.
(Bportal.ba)