Poturi i Šokci
Vjerovatno ste nerijetko čuli za izraze iz naslova, a ko su zapravo Poturi odnosno Šokci? U osnovi riječ je o našem (bosanskom) narodu – u oba slučaja.
Donosimo određena mišljenja po pitanju ove dvije skupine ljudi. Potura danas nema, dok postoje oni koji i danas sebe nazivaju Šokcima; takve najčešće možemo sresti u Slavoniji te Mađarskoj. Mnoge poznate osobe u Hrvatskoj šokačkog su porijekla.
POTURI
Engleski diplomata Paul Rycaut 1668. godine o Poturima piše sljedeće:
-Ali, među pripadnicima sekte koji su na čudan način izmiješali kršćanstvo s muhamedanstvom ima mnogo vojnika koji borave na granicama Ugarske / Bosne, i koji čitaju Evanđelje na sclavonskom jeziku… osim toga, iz radoznalosti uče misterije Ku’rana / zakonitosti arapskog jezika; a da ih ne bi smatrali neotesanima i nepismenima, govore tobože dvorski perzijski.
Piju vino u mjesecu posta zvanom Ramazan…
Osjećaju milosrđe i naklonost prema kršćanima i spremni su ih braniti od pogrda i nasilja Turaka.
Ipak vjeruju da je Muhamed Duh sveti koga je navijestio Krist…
Ovoj sekti pripadaju poturi iz Bosne, ali oni plaćaju namete kao i kršćani; groze se slika i znaka križa; obrezuju se i navode Kristov primjer za takav postupak.
-Aleksandar Solovjev naveo je ovaj pasus kao dokaz da su poturi i bogumili bili isto.
Prethodna mišljenja o Poturima nalazimo u knjizi Noela Malcolma ‘Povijest Bosne’. Malcolm ih navodi iako zastupa nešto drukčija tumačenja pomenutog izraza.
ŠOKCI
-Gotovo po cijeloj Bosni čućemo, da muslomani i hrišćani nazivlju katolike „šokcima”, pa i sami katolici po gdje-gdje nazivlju se tim imenom i svoju katoličku vjeru šokačkom vjerom. Već su mnogi pokušali protumačiti odakle i kako je to ime došlo. Evo kako o tome muslomani pričaju.
Kad je Osmanlija započeo osvajati Bosnu, onda su bosanski katolici počeli bježati preko Save u Hrvatsku i Slavoniju. Kako je Osmanlija napredovao u svom osvajanju Bosne, tako je napredovala seoba bosanskih katolika preko Save. Ovi bosanski iseljenici, koji su se bili razjahali u Hrvatskoj i Slavoniji, ne smjedoše tu ostati, bojeći se, da i ovamo Osmanlija ne dođe, pak počeše prelaziti u Mađarsku.
Mađari, kad vidješe, gdje dolazi hrpa po hrpa bosanskih iseljenika zavikaše: „šok šok” puno puno, dakle puno iseljenika.
Ti bosanski iseljenici ostaše neko vrijeme u Mađarskoj pod imenom ,. Šokci”, a malo iza toga kad se vratiše u Bosnu, donesoše na sebi to ime, te se i dan danas njime nazivlju. Ovako mi pripovijedahu Ibrahim-beg Kulenović i Mujaga Spahić u Jajcu – pisao je o Šokcima Sadik Ugljen u Glasniku Zemaljskog muzeja 1892. godine.
-Visokoobrazovani franjevac iz Slavonje Matija Petar Katančić (rođen 1750.), Šokce je nastojao dovesti u vezu sa nazivom planine ‘Succus’, koja je nekad bila na razmeđu Ilira i Tračana. Navodno su iliri tada nazivani i ‘Succi’ pa odatle i naziv Šokci.
Podsjetimo da je Katančić prvi koji je preveo Sveto pismo (Stari zavjet u četiri knjige i Novi zavjet u dvije knjige) u ‘naš’ jezik.
1831. godine u Budimu je štampan ovaj prijevod zajedno sa latinskim tekstom, a jezik prijevoda Katančić naziva ‘SLAVNO-ILLYRICSKI – Izgovora Bosanskog’.
Naslovna fotografija: Katolici Bošnjaci u Mađarskoj.
(MiruhBosne)
You might also like
Prije 40 godina u Bosnu došla druga Nobelova nagrada, za to je zaslužan Vladimir Prelog
Vladimir Prelog dobio je Nobelovu nagradu iz hemije 12. decembra 1975. godine. Rođen u Sarajevu 1906. godine, a umro u Cirihu (Zürich) 1998. godine, Prelog je, nakon Ive Andrića, postao
Godišnjica smrti Huseina kapetana Gradaščevića, vrhovnog komandanta Bosne
Na današnji dan 1834. godine u Carigradu (danas Istanbulu), u prijestolnici nekadašnjeg Osmanskog carstva, umrla je jedna od najistaknutijih historijskih ličnosti u BiH za vrijeme turske vladavine, vođa Pokreta za autonomiju Bosne,
Stari grad Srebrenik – Blago skriveno iza debelih zidina (Foto)
Kula je bila dom bosanskog bana Stjepana Kotromanića sve do njegove smrti… Stari grad Srebrenik (u Srebreniku ga zovu Gradina), prvi put se spominje 15. februara 1333. godine u ugovoru