Vjerovatno ste nerijetko čuli za izraze iz naslova, a ko su zapravo Poturi odnosno Šokci? U osnovi riječ je o našem (bosanskom) narodu – u oba slučaja.
Donosimo određena mišljenja po pitanju ove dvije skupine ljudi. Potura danas nema, dok postoje oni koji i danas sebe nazivaju Šokcima; takve najčešće možemo sresti u Slavoniji te Mađarskoj. Mnoge poznate osobe u Hrvatskoj šokačkog su porijekla.
POTURI
Engleski diplomata Paul Rycaut 1668. godine o Poturima piše sljedeće:
-Ali, među pripadnicima sekte koji su na čudan način izmiješali kršćanstvo s muhamedanstvom ima mnogo vojnika koji borave na granicama Ugarske / Bosne, i koji čitaju Evanđelje na sclavonskom jeziku… osim toga, iz radoznalosti uče misterije Ku’rana / zakonitosti arapskog jezika; a da ih ne bi smatrali neotesanima i nepismenima, govore tobože dvorski perzijski.
Piju vino u mjesecu posta zvanom Ramazan…
Osjećaju milosrđe i naklonost prema kršćanima i spremni su ih braniti od pogrda i nasilja Turaka.
Ipak vjeruju da je Muhamed Duh sveti koga je navijestio Krist…
Ovoj sekti pripadaju poturi iz Bosne, ali oni plaćaju namete kao i kršćani; groze se slika i znaka križa; obrezuju se i navode Kristov primjer za takav postupak.
-Aleksandar Solovjev naveo je ovaj pasus kao dokaz da su poturi i bogumili bili isto.
Prethodna mišljenja o Poturima nalazimo u knjizi Noela Malcolma ‘Povijest Bosne’. Malcolm ih navodi iako zastupa nešto drukčija tumačenja pomenutog izraza.
ŠOKCI
-Gotovo po cijeloj Bosni čućemo, da muslomani i hrišćani nazivlju katolike „šokcima”, pa i sami katolici po gdje-gdje nazivlju se tim imenom i svoju katoličku vjeru šokačkom vjerom. Već su mnogi pokušali protumačiti odakle i kako je to ime došlo. Evo kako o tome muslomani pričaju.
Kad je Osmanlija započeo osvajati Bosnu, onda su bosanski katolici počeli bježati preko Save u Hrvatsku i Slavoniju. Kako je Osmanlija napredovao u svom osvajanju Bosne, tako je napredovala seoba bosanskih katolika preko Save. Ovi bosanski iseljenici, koji su se bili razjahali u Hrvatskoj i Slavoniji, ne smjedoše tu ostati, bojeći se, da i ovamo Osmanlija ne dođe, pak počeše prelaziti u Mađarsku.
Mađari, kad vidješe, gdje dolazi hrpa po hrpa bosanskih iseljenika zavikaše: „šok šok” puno puno, dakle puno iseljenika.
Ti bosanski iseljenici ostaše neko vrijeme u Mađarskoj pod imenom ,. Šokci”, a malo iza toga kad se vratiše u Bosnu, donesoše na sebi to ime, te se i dan danas njime nazivlju. Ovako mi pripovijedahu Ibrahim-beg Kulenović i Mujaga Spahić u Jajcu – pisao je o Šokcima Sadik Ugljen u Glasniku Zemaljskog muzeja 1892. godine.
-Visokoobrazovani franjevac iz Slavonje Matija Petar Katančić (rođen 1750.), Šokce je nastojao dovesti u vezu sa nazivom planine ‘Succus’, koja je nekad bila na razmeđu Ilira i Tračana. Navodno su iliri tada nazivani i ‘Succi’ pa odatle i naziv Šokci.
Podsjetimo da je Katančić prvi koji je preveo Sveto pismo (Stari zavjet u četiri knjige i Novi zavjet u dvije knjige) u ‘naš’ jezik.
1831. godine u Budimu je štampan ovaj prijevod zajedno sa latinskim tekstom, a jezik prijevoda Katančić naziva ‘SLAVNO-ILLYRICSKI – Izgovora Bosanskog’.
Naslovna fotografija: Katolici Bošnjaci u Mađarskoj.
(MiruhBosne)
