Autor: dr. Ramzyja Barouda, MEMO
Američki predsjednik Donald Trump je 24. juna proglasio primirje između Izraela i Irana nakon gotovo dvije sedmice otvorenog rata.
Izrael je započeo rat, pokrenuvši iznenadnu ofanzivu 13. juna, zračnim napadima usmjerenim na iranska nuklearna postrojenja, raketne instalacije i visoko vojno i naučno osoblje, pored brojnih civilnih ciljeva.
Kao odgovor, Iran je lansirao talas balističkih raketa i dronova duboko u izraelsku teritoriju, aktivirajući sirene za zračnu uzbunu širom Tel Aviva, Haife i Beer Ševe i brojnih drugih lokacija, uzrokujući neviđena razaranja u zemlji.
Ono što je počelo kao bilateralna eskalacija brzo se pretvorilo u nešto mnogo ozbiljnije: direktan sukob između Sjedinjenih Država i Irana.
Dana 22. juna, Zračne snage i Mornarica Sjedinjenih Država izvele su napad velikih razmjera na tri iranska nuklearna postrojenja – Fordow, Natanz i Isfahan – u koordiniranom napadu nazvanom Operacija Ponoćni čekić. Sedam bombardera B-2 iz 509. bombarderske eskadrile navodno je neprekidno letjelo iz zračne baze Whiteman u Missouriju kako bi izveli napade.
Sljedećeg dana, Iran je uzvratio bombardiranjem američke vojne baze Al-Udeid u Kataru i ispaljivanjem novog vala raketa na izraelske ciljeve.
Ovo je označilo prekretnicu. Po prvi put, Iran i Sjedinjene Američke Države suočile su se na bojnom polju bez posrednika. I po prvi put u novijoj historiji, dugogodišnja kampanja Izraela da izazove rat protiv Irana predvođen SAD-om je uspjela.
Strateške posljedice
Nakon 12 dana rata, Izrael je postigao dva svoja cilja. Prvo, direktno je uvukao Washington u sukob s Teheranom, postavljajući opasan presedan za buduće američko učešće u regionalnim ratovima Izraela. Drugo, generirao je trenutni politički kapital kod kuće i u inostranstvu, prikazujući američku vojnu podršku kao “pobjedu” Izraela.
Međutim, pored ovih kratkoročnih dobitaka, pukotine u izraelskoj strategiji se već pokazuju.
Netanyahu nije postigao promjenu režima u Teheranu – pravi cilj njegove višegodišnje kampanje. Umjesto toga, suočio se s otpornim i ujedinjenim Iranom koji je uzvratio preciznošću i disciplinom. Još gore, možda je probudio nešto još prijeteće za izraelske ambicije: novu regionalnu svijest.
Iran, sa svoje strane, izlazi iz ove konfrontacije znatno jači. Uprkos naporima SAD-a i Izraela da osakate njegov nuklearni program, Iran je pokazao da su njegovi strateški kapaciteti ostali netaknuti i visoko funkcionalni.
Teheran je uspostavio novu moćnu jednačinu odvraćanja – dokazujući da može pogoditi ne samo izraelske gradove već i američke baze širom regije.
Još značajnije, Iran je vodio ovu borbu samostalno, bez oslanjanja na Hezbollah ili Ansarallah, ili čak raspoređivanja iračkih milicija. Ova nezavisnost iznenadila je mnoge posmatrače i prisilila Iran na rekalibraciju regionalne težine.
Iransko jedinstvo
Možda najznačajniji razvoj od svih je onaj koji se ne može mjeriti projektilima ili žrtvama: porast nacionalnog jedinstva unutar Irana i široka podrška koju je dobio širom arapskog i muslimanskog svijeta.
Godinama su Izrael i njegovi saveznici nastojali izolirati Iran, predstaviti ga kao izopćenika čak i među muslimanima. Pa ipak, u proteklim danima svjedočili smo suprotnom.
Od Bagdada do Bejruta, pa čak i u politički opreznim prijestolnicama poput Amana i Kaira, podrška Iranu je porasla. Samo ovo jedinstvo moglo bi se pokazati kao do sada najveći izazov za Izrael.
Unutar Irana, rat je izbrisao, barem za sada, duboke podjele između reformista i konzervativaca. Suočen s egzistencijalnom prijetnjom, iranski narod se ujedinio, ne oko jednog vođe ili stranke, već oko odbrane svoje domovine.
Potomci jedne od najstarijih svjetskih civilizacija reagirali su s dostojanstvom i ponosom koje nikakva strana agresija nije mogla ugasiti.
Nuklearno pitanje
Uprkos razvoju događaja na bojnom polju, pravi ishod ovog rata može zavisiti od toga šta Iran sljedeće uradi sa svojim nuklearnim programom.
Ako Teheran odluči da se povuče iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT) – čak i privremeno – i signalizira da njegov program ostaje funkcionalan, takozvana “postignuća” Izraela bit će obesmišljena.
Međutim, ako Iran ne uspije nakon ovog vojnog sukoba izvršiti hrabro političko repozicioniranje, Netanyahu će moći slobodno tvrditi – lažno ili ne – da je uspio zaustaviti iranske nuklearne ambicije. Ulozi su visoki kao i uvijek.
Izrađena farsa
Neki mediji sada hvale Trumpa zbog navodnog “naređenja” Netanyahuu da zaustavi daljnje napade na Iran.
Ova naracija je podjednako uvredljiva koliko i lažna. Ono čemu svjedočimo je inscenirana politička predstava – pažljivo orkestrirana svađa između dva partnera koji igraju obje strane opasne igre.
Trumpova objava Istine, “Vratite svoje pilote kući”, nije bila poziv na mir. To je bio proračunati potez vraćanja kredibiliteta nakon potpune predaje Netanyahuovom ratu. To omogućava Trumpu da se predstavi kao umjerenjak, odvrati pažnju od izraelskih gubitaka na bojnom polju i stvori iluziju da američka administracija obuzdava izraelsku agresiju.
U stvari, ovo je oduvijek bio zajednički američko-izraelski rat – planiran, izveden i opravdan pod izgovorom odbrane zapadnih interesa, dok se istovremeno postavljaju temelji za dublju intervenciju i potencijalnu invaziju.
Povratak naroda
Usred svih vojnih kalkulacija i geopolitičkog teatra, jedna istina se ističe: pravi pobjednici su iranski narod.
Kada je bilo najvažnije, bili su ujedinjeni. Shvatili su da je otpor stranoj agresiji važniji od unutrašnjih sporova. Podsjetili su svijet – i sebe – da u trenucima krize ljudi nisu periferni akteri u historiji; oni su njeni autori.
Poruka iz Teherana je nepogrešiva: Mi smo ovdje. Ponosni smo. I nećemo biti slomljeni.
To je poruka koju Izrael, a možda čak ni Washington, nisu očekivali. I to je poruka koja bi mogla preoblikovati regiju u godinama koje dolaze.
