Pred dodjelu Oscara: Crnogorci navijaju za ‘Aidu’

Crnogorski istaknuti filmski poslenici u razgovoru za Vikend novine pričaju o svojim favoritima, osvrću se na nominaciju ostvarenja iz Bosne i Hercegovine u režiji Jasmile Žbanić “Quo vadiš, Aida” ali i komentarišu značaj ovog prestižnog priznanja.

Kada je riječ o kategoriji Najbolji film, direktor Filmskog centra Crne Gore Sehad Čekić ne može izdvojiti ostvarenje koje ga je posebno impresioniralo.

“Ostaje utisak da je ova godina ekscesna i da je veliki broj kvalitetnih američkih filmova odložio premijera prošle godine usljed pandemije. Ukoliko nije tako, onda je prilično zabrinjavajuća situacija ako govorimo o opštem kvalitetu”, primjećuje Čekić.

Ni urednik Filmskog programa RTCG Vuk Perović nema izrazitog favorita, ali smatra da su u trci jako dobri i zanimljivi naslovi.

“Dopada mi se sudska drama ‘Suđenje čikaškoj sedmorici’ za koju mislim da je izuzetno dobro napisana sa nekim prizvukom starih dobrih holivudskih filmova. ‘Zemlja nomada’ jeste film koji sam po sebi, ali i pod dosadašnjim uspjesima možda za nijansu odskače od ostalih, ali je pitanje koliko komunicira sa najširom publikom. Mislim da su po kvalitetu ove godine filmovi dosta ujednačeni. Oskar nam donosi uvijek zanimljiv pregled filmova koje bismo svakako morali pogledati”, pojašnjava Perović

Svim srcem uz Jasmilu Zbanić

Predsjednik Udruženja filmskih producenata i reditelja Crne Gore Ivan Marinović priznaje da je predstavnik Bosne i Hercegovine najveći razlog zbog kojeg ove godine prati Oskare.

“Navijam svim srcem za Jasmilu, Damira i ‘Quo, Vadiš Aida! To je veliki film, možda i najbolji film iz regiona u proteklih nekoliko decenija. Apsolutno su zaslužili da osvoje Oskara. Pričao sam u više navrata o tom filmu radi se o zanatski, umjetnički, politički izvanrednom djelu koje obraduje izrazito teške teme kroz ubjedljiv triler bez patetike i bez praznog hoda. Preporučujem vašim čitaocima da ga besplatno pogledaju na onlajn izdanju Sarajevskog festivala od 24. aprila na Kino Meeting Point On Demand”, poručuje Marinović.

Štaviše, prema određenim prognozama, ovo ostvarenje ima velike šanse da se okiti priznanjem Najbolji strani film. Ovo bi bila velika pobjeda regionalne kinematografije s obzirom na to daje prošlo čak 19 godina od pobjede Danisa Tanovića (“Ničija zemlja”), a da prošlogodišnja “Zemlja meda” iz Sjeverne Makedonije, uprkos očekivanjima, ipak nije uspjela da osvoji kipić.

Pobjeda Bosne i Hercegovine uspjeh regiona

“Izuzetno mi je drago što film tako dobro stoji prema prognozama i radovao bih se da dobije Oskara. To je jedna snažna antiratna drama, sa izvanrednim i upečatljivim glumačkim ostvarenjima i sigurno najbolji film Jasmile Žbanić, koja već ima nagrade sa velikih svjetskih festivala. Nadam se i da će dobiti Oskara. Eventualna pobjeda može da znači mnogo, najviše za BiH kinematografiju svakako”, ističe Perović.

Prema njenim riječima, oni već imaju prilično dobru reputaciju na velikim festivalima.

“Naravno da bi mogla da doprinese i regionu, ali bi za to trebalo na tom talasu da se pojavi i nekoliko dobrih ostvarenja koji bi odgovorili na očekivanja i tako podigli opšti utisak o regionalnoj kinematografiji uopšte. Prošle godine je ‘Zemlja meda’ bila među pet nominovanih u dvije kategorije, a sada imamo Aidu’, što je sjajno. Dakle, valjalo bi da se taj trend nastavi, da neko naredni krene istim ili sličnim putem i onda bismo mogli da govorimo o ovom regionu kao posebno filmski interesantnom, kao što su to danas zemlje poput Gruzije ili Rumunije”, kazala je Perović.

Sa ovom konstatacijom saglasan je i Čekić.

“‘Quo vadiš, Aida’ Jasmile Žbanić je veliki i važan film, koj i jednoj traumatičnoj temi pristupa iz izuzetno upečatljivog i filmski uzbudljivog ugla. Nadam se da će svi ljudi iz regiona željni normalnosti navijati za pobjedu tog filma na ovogodišnjoj dodjeli nagrade Oskar. Uspjeh tog filma bi ponovo usmjerio pažnju svijeta na regionalnu kinematografiju, koja redovno međusobno sarađuje i često zajednički nastupa. Međutim, i sama nominacija je izuzetan uspjeh”, ističe Čekić.

Nezavisna ostvarenja fanatizam

Publicitet u slučaju pobjede svakako uzdiže čitavu ekipu filma na novi nivo, a to su ljudi sa kojima region redovno sarađuje.

Kako Marinović podsjeća, mimo “Aide” nominovan je u dvije kategorijei rumunski đokumentarac “Collective” a prošle godine je makedonska “Zemlja meda” imala te iste dvije nominacije.

“Moguće je da tako izuzetan kontinuitet regionalnog filma stvori klimu u kojoj će svjetska filmska industrija razviti dodatno interesovanje za projekte koji dolaze sa Balkana. Ironija je što se ovdje, a tu mislim na širi region, jedva snimaju filmovi. Aida je snimljena tako što je producent Damir Ibrahimović lično ušao u nepojmljive finansijske rizike”, kazao je Marinović.

Dodaje, da se filmska produkcija u regionu oslanja na regionalne fondove i glomazne koprodukcijske strukture kako bi se svaki pojedinačni film sa umjetničkim ambicijama snimio.

“Taj sistem je užasno fragilan, fondovi izdvajaju malo sredstava. A ta vrsta filma će sa trenutnim tendencijama brzo nestati ukoliko se ne uspostave zdravije kulturne politike na nivou pojedinačnih država. Snimanje nezavisnih filmova je u današnjim uslovima čist fanatizam”, navodi naš nagrađivani reditelj i scenarista.

U centru pažnje nova imena

Kada je riječ o kvalitetu, Oskari variraju iz godine u godinu, zavisno od konkurencije. Ali šta god da su trendovi, kako kaže, ta manifestacija ostaje izuzetan spektakl koji je čitavom svijetu usađen u podsvijest.

“Čitave generacije odrastaju sa vjerovanjem da su Oskari posljednji i najvažniji stadijum nečijeg uspjeha. Ne postoji ništa što ima tako jasno formiran narativ u domenu umjetnosti i kulture, koliko god istinitost tog narativa bila upitna. Samim tim kredibilitet se regeneriše čak i kada se desi da glasači Američke akademije omanu u izboru”, kazao je Marinović.

Ističe da je pitanje ravnopravnosti mnogo važnije od samih Oskara, te ako nagrade budu ubrzale nužnu emancipaciju društva oprostiće se povremeni promašaji, koji ionako nijesu ništa novo.

“Neki od najvećih reditelj a i filmova su upisani u istori j u filma bez te nagrade. Ova godina je takođe neobična jer nedostaje mnogo festivala, mnogo nagrada se nije podijelilo, a neki autori su odložili svoje premijere na godinu dana zbog pandemije. Time se i otvorio prostor da u prvi plan iskorače neka nova imena”, ocjenjuje Marinović.

Očuvan kredibilitet Oskara

Prema riječima Perovića, prethodna godina je bila, malo je reći, neobična i teško da je relevantan pokazatelj. Veliki broj filmova nije ni snimljen, drugi čekaju neka bolja vremena za plasman. S druge strane, film kao umjetnost se mijenja, baš kao i filmska industrija.

“Američka filmska akademija je to uvidjela pa su i oni napravili promjene, što mislim da je dobro. Ne mislim da je riječ o nečemu pretjeranom. Mislim da su Oskari posljednjih godina pod jakim uticajem evropskih filmskih festivala. Takođe, veliki studiji su već godinama unazad sasvim promijenili politiku poslovanja. U kinima gledamo ili superheroje ili animirane junake. Nema više drama, trilera, pa ni komedija, kao što je to bilo osamdesetih ili devedesetih godina prošlog vijeka”, kaže Perović.

Čekić smatra, da iako se u posljednjih nekoliko godina sve više ispoljava animozitet prema, po mnogima, pretjerane rodne/rasne osjetljivosti i političke korektnosti, kredibilitet manifestacije je postojan.

“Dodjela nagrade Oskar jeste, prije svega, manifestacija ili televizijski šou, što znam da katkad u centru pažnje nijesu samo filmovi. Međutim, bilo je i obrnutih situacija i to je sve doprinijelo da se, ipak, održi kakav-takav balans i sama nagrada očuva određeni kredibilitet. Sa druge strane, bitno je za kinematografiju da opstane jedno ovakvo globalno popularno takmičenje koje pored svih političkih i sportskih događaja daje medijima, širom svijeta, da se pozabave i filmom”, ocjenjuje Čekić.

Potreba za raznovrsnošću

Ova godina će biti posebna u centru pažnje će mahom biti nezavisni filmovi, glamura će biti nikad manje, ali je bitno da se tradicija održi.

“Senzibilitet današnjeg trenutka se osjeća i pri dodjeli nagrada Oskar, ali ne bih to označavao kao pretjerano ili tome davao niti natruhu negativnog ili upozoravajućeg prizvuka. Jednostavno, raznolikost mora biti veća, a u okviru raznovrsnosti biće prostora i za manje ili više kvalitetne filmove, koji ranije ne bi dobili pažnju. Potreba za raznovrsnošćunam je prošle godine donijela totalni trijumf filma ‘Parazit’ Bong Dun HoŠto,i poredodređene zadrške, smatram dobrim izborom Hoću da kažem, u svijetu u kojem ‘Parazit’ pobjeđuje na dodjeli Oskara mnogo toga još nije izgubljeno”, zaključuje Čekić.

Perović smatra, da je često potrebno vrijeme da bi neko ostvarenje dobilo kultni status.

“Tako da ne bi isključio da neki od filmova koji su nagrađeni posljednih godina dobiju taj predznak”, kazao je on.

Nikako presudna manifestacija

“Pogledajte na primjer samo posljednje dvije godine. ‘Parazit’ je sada već kultno ostvarenje, ‘Bilo jednom u Holivudu’ takođe, ‘Zovi me svojim imenom’, ’Miljenica’, ‘Get Out’, ‘Roma’, ‘Tri bilborda’…., to su sve ostvarenja kojima će se nove generacije vjerovatno vraćati. Ali valja imati u vidu da nije Oskar presudno mjerilo kvaliteta u filmskoj umjetnosti. Veliki je broj kvalitetnih ostvarenja koja ni ranije nijesu, a ni danas ne stižu do Oskara. Oskar je važna, značajna i bitna manifestacija, ali svakako nije presudna”, poručuje Perović.

Zanimljiv izbor filmova

Dobitnici najprestižnije filmske nagrade Oskara biće poznati u nedjelju, 25. aprila. Iako je pandemija korona virusa 2020. godine zadala veliki udarac svjetskoj kinematografiji, prema mišljenju Američke akademije, u prethodnoj godini izdvojilo se osam ostvarenja koja su zavrijedila pažnju publike i kritike, i to: “Otac” (Florijan Zeler), “Juda i crni mesija” (Saka King), “Mank” (Dejvid Fmčer), “Zemlja nomada” (KloiŽao), “Žena koja obećava” (Emerald Fenel), “Zvuk metala” (Darijus Marder), “Suđenje čikaškoj sedmorici” (Aron Sorldn) i “Minari” (Li Ajzak Čung.

(CDM/MiruhBosne)