Predsjednica Republike Slovenije Nataša Pirc Musar prisustvovala je memorijalnoj svečanosti obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, koju je na platformi ispred Muslimanskog kulturnog centra u Ljubljani organizirala Islamska zajednica u Republici Sloveniji pod vodstvom muftije Nevze Porića. Predsjednica Republike bila je i glavna govornica na centralnom događaju memorijalnog programa “8372 živa sjećanja”.
U svom govoru je naglasila da „istina nije stvar kompromisa, genocid nije stvar interpretacije, a mir nije samorazumljiv.“ Kako je rekla, sjećanje na žrtve genocida ima trajnu moralnu i političku vrijednost: „Neka naše zajedničko sjećanje postane temelj ne za osvetu, već za pravdu; ne za razdvajanje, već za saosjećanje; ne za zaborav, već za zajedničko sjećanje.“
Predsjednica je izrazila najdublje saučešće porodicama žrtava i podršku svima koji se bore za istinu i pravdu. Upozorila je na opasnosti historijskog revizionizma, političke instrumentalizacije bola i relativizacije zločina: “U vrijeme kada se ponovo suočavamo s dehumanizirajućom retorikom na evropskom tlu, naša posvećenost istini postaje još važnija.”
Predsjednica je ovom prilikom najavila i svoje učešće na centralnoj memorijalnoj ceremoniji 11. jula u Potočarima kod Srebrenice i zahvalila se muftiji Poriću na dugogodišnjem napornom radu u očuvanju sjećanja. Svoj govor je zaključila mišlju: “Genocid u Srebrenici mora ostati u svijesti kao tačka gdje se čovječanost slomila. I kao predsjednica Republike Slovenije, nepokolebljivo sam na strani istine, pravde i dostojanstva žrtava.” – saopćeno je na službenoj stranici predsjednice Republike Slovenije.
Govor predsjednice Republike Slovenije dr. Nataše Pirc Musar na komemoraciji povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici
Poštovani muftija mr. Nevzet Porić,
poštovani predstavnici Islamske zajednice,
poštovani počasni gosti – preživjeli svjedoci i članovi porodica,
drage učesnice i dragi učesnici,
dobro veče.
Sa dubokim poštovanjem i potresenošću, večeras vam se pridružujem kako bismo odali počast nevinim životima, nasilno i sistematski oduzetim u genocidu u Srebrenici.
Trideset godina je prošlo od tog jula 1995. godine. Ali sjećanje ne blijedi. Ne smije izblijedjeti i ne smije postati samo još jedno poglavlje u historiji čovječanstva, samo još jedna brojka u nizu ljudskih tragedija. Jer iza svakog imena, iza svake brojke, bio je svijet – bio je jedan život, snovi, porodica. I upravo to je smisao memorijalnih programa poput ovog – „8372 živih sjećanja“ – da nas podsjećaju koliko je ljudskost krhka i kako je brzo mogu ugušiti mržnja i ravnodušnost.
Slovenija je posvećena istini i pravdi i odlučna da genocid u Srebrenici nikada ne bude zaboravljen. Zato izražavam svoje najdublje saučešće porodicama žrtava i upućujem podršku svima onima koji još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, koji se bore za pravdu i koji uprkos dubokim ranama i dalje vjeruju u snagu dijaloga, pomirenja i mira.
Danas, u vremenu kada Evropom i svijetom ponovo odjekuju glasovi isključivanja, demonizacije drugih, negiranja činjenica i relativizacije zločina, naše okupljanje ima i jasno značenje: istina nije stvar kompromisa. Genocid nije stvar interpretacije. Mir nije nešto što se podrazumijeva. U vremenu kada se i u Evropi ponovo suočavamo s retorikom koja oduzima ljudskost, s nacionalizmima i opasnim pogledima na svijet koji upozorenje na genocid smatraju smetnjom, a ne etičkim kompasom, naša posvećenost istini postaje još važnija. U Ukrajini, Gazi, Iranu, Sudanu i drugdje, svjedočimo brutalnim posljedicama ratova, koji nas podsjećaju koliko brzo poricanje suvereniteta, istine i ljudskog dostojanstva vodi u patnju. Također i na Zapadnom Balkanu, gdje su rane prošlosti još uvijek otvorene, postoji prijetnja od istorijskog revizionizma i političke instrumentalizacije boli.
Zato današnji program i ovo mjesto imaju neprocjenjiv značaj: podsjećaju nas da sloboda, istina i saosjećanje nisu jednom zauvijek zadobijene vrijednosti, već su ideali za koje se kao društvo moramo svakodnevno iznova boriti. Svaka izgovorena riječ, svaka komemoracija, svaki glas koji se suprotstavlja tišini, kamenčić su u mozaiku sjećanja za buduće generacije.
Suočavanje s prošlošću, posebno tako bolnom, nije lako. Ali upravo u tome leži ispit zrelosti jednog naroda. Kultura sjećanja nije statični ritual, već aktivan, odgovoran odnos prema budućnosti – koju zaslužujemo samo ako smo joj spremni pogledati u oči sa istinom o prošlosti.
Neka naše zajedničko sjećanje postane temelj, ne za osvetu, nego za pravdu; ne za podjele, nego za saosjećanje; ne za zaborav, već za zajedničko pamćenje. Uzor su nam majke Srebrenice. Iako su izgubile sve, nikada nisu tražile osvetu. Nisu ni trenutka pokazale mržnju, već su dostojanstveno ustrajale u borbi za istinu i pravdu, odlučne da se ne zaboravi. Njihova nepokolebljivost daje i meni ličnu snagu.
Dejtonski sporazum prije trideset godina bio je nužno i učinkovito rješenje za okončanje rata – rješenje koje je, u datim okolnostima, donijelo toliko potreban kraj stradanja. Ali trajan mir zahtijeva više od puke odsutnosti nasilja. On zahtijeva funkcionalne institucije, ravnopravnost svih građanki i građana i političku volju za zajedničku budućnost. A ta budućnost je evropska budućnost. Slovenija je više puta jasno i odlučno izrazila svoju podršku evropskoj budućnosti Bosne i Hercegovine. To se neće promijeniti. Priključenje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji nije pitanje strategije, već pitanje historijske pravde – ali i ispunjavanja osnovnih uslova za članstvo. Slovenija će u tom procesu ostati pouzdan i glasan zagovornik evropskog puta Bosne i Hercegovine.
Taj put – put ka Evropi – već danas grade i mladi koji se školuju u Sloveniji i širom Evrope, kao i oni koji ovdje žive i doprinose slovenskom društvu. Povezuje ih zajednička svijest da budućnost Bosne i Hercegovine nije odvojena od Evrope i da Evropa bez Bosne i Hercegovine nije potpuna. Njihovo znanje, iskustva i vrijednosti ne pripadaju samo jednoj državi, već prostoru zajedničkog suživota, zajedničke odgovornosti i zajedničke vizije. Oni su budućnost evropske Bosne i Hercegovine.
Poštovani,
dozvolite mi da ovom prilikom najavim svoje prisustvo na centralnoj komemoraciji 11. jula u Potočarima kod Srebrenice. Moje prisustvo na mjestu sjećanja i tišine razumijem kao izraz dužnog poštovanja prema svim žrtvama, kao i znak solidarnosti s vama i svima koji nose teret gubitka.
Na ovom mjestu želim iskreno zahvaliti muftiji mr. Nevzetu Poriću za njegovo predano i višegodišnje djelovanje u očuvanju sjećanja, kao i za njegov neprocjenjivi doprinos kulturi mira u društvu.
Neka ova komemoracija ne bude samo završni dio memorijalnog programa, nego ojačanje i ustrajanje u našoj zajedničkoj odgovornosti. Kao pojedinci, kao narod i kao Međunarodna zajednica, imamo dužnost da istinu o genocidu u Srebrenici održimo živom, da je štitimo od zaborava i relativizacije i sačuvamo kao dio zajedničkog političkog i moralnog naslijeđa.
Genocid u Srebrenici mora ostati u našoj svijesti kao tačka u kojoj je čovječnost slomljena – i kao tačka u kojoj je stavljeno na ispit naše razumijevanje pravde, dostojanstva i odgovornosti. Zato sam s dubokim poštovanjem i velikom odgovornošću preuzela počasno pokroviteljstvo nad memorijalnim programom „8372 živih sjećanja“ – i to ne samo kao simboličan čin, već kao jasnu poruku da nas se ovo sjećanje tiče. I da je genocid u Srebrenici dio evropske savjesti.
I da sam, kao predsjednica Republike Slovenije, nepokolebljivo na strani istine, pravde i dostojanstva žrtava.
– U dvorištu Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana u srijedu, 9. jula, održana je centralna svečanost povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici, čime je zaključen višemjesečni memorijalni program 8372 živih sjećanja.
Niz događaja – izložbi, svjedočenja, edukativnih susreta i razgovora – odvijao se od januara do jula u organizaciji Zavoda Muslimanski kulturni centar Ljubljana, u saradnji sa Uredom muftije Islamske zajednice u Republici Sloveniji, muftijom mr. Nevzetom Porićem, te pod počasnim pokroviteljstvom predsjednice Republike Slovenije, dr. Nataše Pirc Musar.
(MiruhBosne)
