Preko Njemačke i Amerike, pa nazad u Bosnu: Nakon 40 godina Hakija se vratio po zrno duše u svoju Sanu
Nakon 40 godina rada u inostranstvu, da li nostalgija ili zov domovine, jednog čovjeka je navelo na povratak kući.
Sanjanina Hakiju Eminića put je vodio od Njemačke do Sjedinjenih Američkih Država. Nakon penzije koju je zasluženo stekao u dalekoj zemlji, Hakija se odlučio na povratak, jer mu je nedostajala domovina, rodbina i život svojstven samo bosanskom čovjeku.
Iz rodnog Sanskog Mosta trbuhom za kruhom Hakija Eminić je krenuo davne 1981. godine. Znanje zanatlije izučeno u rodnom gradu mu je koristilo tokom radnog vijeka u toj mjeri da je razvio i vlastiti biznis. Znanje koje je imao o tokarstvu, kako teorijski, tako i praktično, vodilo ga je stazama života od Sane, preko Rijeke u Hrvatskoj, do Njemačke i konačno do SAD-a gdje je živio i radio nekih 27 godina.
A onda je prodao sve i vratio se u svoj Sanski Most. Tokom jedne od ranijih posjeta svojoj zemlji i rodnom gradu, kako nam je kazao, Hakija je donio odluku o povratku. Kao potvrdu svoje odluke, kupio je imanje koje je tek trebalo kultivisati. Zajedno sa bratom Edom posadio je voće, ne radi para i profita, već ugođaja i nekog ugodnog ambijenta. Imanje koje se proteže na površini od 15 dunuma se nalazi u sanskom selu Čaplje.
Posađene sadnice orašastih plodova i voća oživjele su ovaj kraj i ostvarile dio zamisli sanskog povratnika. Kako kaže Hakija, kad dođu prijatelji, naberu sebi svega, a njemu je to posebno i lično zadovoljstvo za dušu. Valjda se zbog toga i vratio, jer mu je nešto takvo mnogo falilo u životu.
Možda bi narodna izreka „Svuda pođi svojoj kući dođi“ mogla najbolje opisati životni put ovog Sanjanina. Odsustvo dugo četiri decenije i daljina nisu uspjeli ugasiti san o povratku u rodni kraj.
You might also like
Dječak migrant zaigrao za FK Sarajevo
Kilometrima daleko od rodnog mjesta, na potpuno drugom kontinentu, u potpuno drugačijoj kulturi i okolnostima – Muhamed je dobio priliku da radi ono što najviše voli. Trenira fudbal u
Gradačac – bosanski ponos i grad u kojem je zadovoljstvo živjeti
Gradačac je grad u kojem u kontinuitetu cvjetaju gotovo sve grane privrede. Stanovnici i poslovni ljudi su to znali iskoristiti, u čemu im je pomogla i blizina graničnih prelaza sa
Travnički maturanti: Četvorke, dva brata i dvije sestre
Porodica Memeledžija iz travničkog naselja Šešići – ove godine imali su 4 maturanta. Ponos je to i radost, ali i izazov u životu. Selma, Almir, Belma i Emrah,četvorke su rođene septembra 2001. -Uvijek