Vehid Gunić – Dobri čovjek, Dobre zemlje Bosne

Dugogodišnji novinar, voditelj i urednik u Radio–televiziji Sarajevo, odnosno Radio–televiziji Bosne i Hercegovine Vehid Gunić preminuo je sinoć u 77. godini,.

Iz Biografije…

-Rođen 9. februara 1941. godine u Kozarcu. Dugogodišnji je novinar, voditelj i urednik u Radio–televiziji Sarajevo, odnosno Radio–televiziji Bosne i Hercegovine. S radošću mogu reći da sam godinama pripadao redu najomiljenijih bosanskohercegovackih novinara – govorio je o sebi.

U Radio-televiziji Sarajevo prošao sam sve faze novinarskog djelovanja; od gradskog reportera, dopisnika, specijalnog izvjestača sa velikih svjetskih događaja (Moskva – Dan pobjede nad fašizmom, Los Angeles – Filmski festival i pripreme za Olimpijske igre, Sydney uoči Olimpijade i dr).

Uređivao radio-dnevnik, tv dnevnik, godinu dana , iz noći u noć, na II programu TV SA uređivao informativnu emisiju STUDIO 2, bio reporter, pa voditelj i urednik nekada kultne emisije ZNANJE-IMANJE. Također, vodio prvi veliki kviz Televizije Sarajevo OLIMPIJSKI VREMEPLOV uoči XIV ZOI u Sarajevu.

Uređivao vikend program NOĆNI DŽEP, NEDJELJOM ZAJEDNO, vodio veliku seriju nezaboravnih intervjua RADOZNALA KAMERA, smislio i uređivao vrlo popularnu seriju SPOREDNA KAMERA.

Tokom rata, do doživljene porodične tragedije, bio urednik i voditelj OTVORENOG (ratnog) PROGRAMA TV BiH.

Poslije agreesije na BiH uredio i realizirao dvije velike serije putopisnih emisija RODNA BOSNO, DALEKO ODOSMO i IZ BISAGA VEHIDA GUNIĆA.

Ipak, televizijski gledaoci sa bivše domovine, a naročito sa područja Bosne i Hercegovine posebno me drže u pamćenju po, sada se može reć,i kultnoj emisiji MERAKLIJE, koja je uoči agresije na BiH, prema istraživanju ondašnjeg Centra za istraživanje gledanosti programa, imala čak više gledalaca nego tv dnevnik.

Do sada sam, računajući i predratne emisije, ukupno uredio i vodio čak 80 emisija MERAKLIJE i time, nadam se, mnogim izvornim narodnim pjesmama produžio vijek do vječnog trajanja. To, doduše, može zazvučati neskromno, ali istovremeno treba imati na umu da sam većinu pjesama koje su izvođene u Meraklijama, uokvirio i u moje knjige. A do sada sam objavio brojne knjige historijskih rasprava, putopisa, intervjua, dokumentarne proze, te knjige sevdalinki s komentarima.

U red mojih najznačajnijih djela svakako spada knjiga najboljih bosanskih izreka Na nebu paučina (više izdanja – izdavač najavljuje deseto izdanje što je ovu knjigu u nas svrstalo u red najtraženijih i najčitanijih knjiga uopće).

Tu su zatim antologijski izbori sevdalinki s komentarima, Meraklije, Meraklije I, Meraklije II, Sevdalinke I i II,Sevdalinke o gradovima, Sarajevo divno mjesto i Najbolje sevdalinke, te knjige putopisa Rodna Bosno, daleko odosmo i Bilješke univerzalnog nezanalice.

Rodnom Kozarcu, nadam se, odužio sam se mojim knjigama Kozarac – nekad bilo i Kozarac i Kozarčani, kao i mojim dokumentarnim filmom Kozarac živi.

Ljudi dobre zemlje Bosne

“Znameniti Bošnjak, rahmetlija Zulfikar Zuko Džumhur, zborio je autoru ove knjige o eglenu sa Ivom Andrićem. Zuko veli da mu još u ušima galame riječi: “Zapamtite, Zuko, Bosna je jedina zemlja na svijetu u kojoj je u svakom trenutku moguće sve!” Pet stoljeća prije ovoga namrgođenog suda o Bosni, sultan Mehmed Fatih je, kročivši u Bosnu, kazao kako je Bosna “vrelo najljepše ljudske vrste”.

Neću se lomatati tragajući za porukama (ili oporukama) koje se ukrivaju u slovima nataloženim u vremenima. Poruke možda i nejma. Možda nejma ni oporuke. Kome je do traženja i lomatanja, bujrum!

Ja znam da je voda na vrelu najbistrija. Znam i da se uvijek nađe neka pogan koja dolje, nizvodno, vodu zamuti. Vrelo ostaje bistro. Vrelo ostaje vrelo. Dobra zemlja Bosna uvijek ostaje Dobra.
A, ljudi, ko ljudi: jedni ko nešto oko izvora, drugi ko nešto nizvodno… Ne znam i neću da znam.. I da se pitam, ko što ne pitam, naslov ove knjige bi, serbez, mogao biti: DOBRI LJUDI DOBRE ZEMLJE BOSNE.

Bezbeli, ako su ljudi – ljudi. Jer, nije moje da sudim. Nisam ja kantar. Ima ona Ćuprija (“valja nama preko rijeke”) na kojoj će se rijet ko je dobroj zemlji Bosni radio o glavi, ko je mutio vodu napajajući se na vrelu, ko je činio da Dobra zemlja Bosna ne bude njemu Dobra… Siroti potpisnik, opet, misli kako su svi ljudi dobri. Bezbeli, ako su ljudi. A, ako i nijesu: dobra je zemlja koja ih drži.

Neki od mojih sugovornika u ovoj knjizi su na onom, ljepšem svijetu. Neki su otišli u bijeli svijet. Neki su robijali. Neki još robijaju. Neki će robijati. Neki su još na položaju. Neki su već položeni. U Bosni je “moguće sve”.

Ama, Dobra je zemlja Bosna koja ih je iznjedrila. Dobar bi htio da bude i autor koji je, ispisujući ovu knjigu, ovo pismo u budućnost, pokušao sačuvati od zaborava bar nešto o ljudima sa kojima je hodio Dobrom zemljom Bosnom. Haman samo toliko da su bili, a oni što idu će doći, i, nadam se, pronaći i prepoznati trag koji vodi do Dobrih ljudi Dobre zemlje Bosne.”