‘Preporod’ organizirao tribinu ‘Trg Goražde u srednjem vijeku’

‘Preporod’ organizirao tribinu ‘Trg Goražde u srednjem vijeku’

Bošnjačka zajednica kulture (BZK) ”Preporod” Goražde organizator je  tribine ” Trg Goražde u srednjem vijeku”  na kojoj je govorila dr. historijskih nauka i naučna saradnica Instituta za historiju Elmedina Duranović. Riječ je o prvom u nizu događaja koje ova organizacija planira održati povodom godišnjice Povelje Kulina bana, 29 augusta.   

Duranović je istakla da se od sredine XII stoljeća i prvih izvornih vijesti u kojima se spominje oblast Drine, može pratiti izuzetan značaj ove regije u političkom, ali i privrednom smislu.

Naglasila je da brojni podaci iz Dubrovačkog arhiva potvrđuju da je Drina kroz cijeli srednji vijek očuvala svoju posebnost.

– Goražde se u srednjem vijeku razvilo kao jedan trg zahvaljujući svom geografskom položaju, saobraćajnici koja je povezivala Dubrovnik, odnosno Jadransko primorje sa unutrašnjošću.

Jedan od tih puteva nosio je naziv Via Drina, a vodio je iz Dubrovnika prema Srbiji i čuvenom Carigradskom drumu. Nije slučajno da su se upravo na ovom prostoru formirali veoma značajni trgovi zahvaljujući povoljnom položaju na putevima kojima su se kretali dubrovački trgovci u oba pravca – istakla je Duranović, prenosi Fena.

Između ostalog, napomenula je da se većina trgovine obavljala karavanskim putem

– Goražde je po svom položaju bilo predodređeno za veće tržište i karavansku stanicu. Tako je i prvi pomen Goražda vezan za karavansku trgovinu 1376. godine, a već od 1389. godine Goražde, kao krajnja odredišna tačka, nalazi se u mnogobrojnim ugovorima o prijevozu robe i upravo zahvaljujući tome ovdje se razvio trg, na kojem ne samo da su se mjenjali viškovi proizvoda iz okolnih naselja već zaustavljale i karavane i zadržavale se u konačištima – pojasnila je ona.

Podsjetila je da se prvi put pod tim imenovom Goražde u izvorima spominje 1376. godine u vezi sa karavanom iz Dubrovnika, ocjenjujući da je to vrlo važna godina za historiju ovog grada, jer je to, kako je naglasila, prvi trag o gradskom naselju na ovom području.

– Vremenom kako se Goražde razvijalo i postojalo značajan centar trgovine ukazala se potreba da se učvrsti i zaštiti, ali ni tad se nisu  pravile zidine oko cijelog grada, već utvrđenje na uzvišenju koje je služilo kao neka vrsta osmatračnice, da upozori na eventualne  opasnosti.

Iz ovog perioda nisu sačuvani materijalni ostaci, s obzirom da su građevine u srednjem vijeku bile uglavnom od drveta i vremenom su uništene, tako da se sa sigurnošću ne može potvrditi ni podatak da je stari trg Goražda izgorio u potpunosti i da je premješten na mjesto današnjeg Goražda gdje se razvilo novo gradsko naselje – istakla je, između ostalog, Duranović koja je na tribini iznijela i niz drugih zanimljivih historijskih podataka.

Istakla je da, nažalost, srednjovjekovni arhivi u Bosni i Hercegovini nisu sačuvani, ali da su se prema podacima iz dubrovačkih arhiva, iz Goražda, ali i BIH  najviše izvozili stočarski i poljoprivredni proizvodi, a posebno cijenjeni bili su koža i vosak. S druge strane, iz Dubrovnika se najviše uvozila so, a najveće karavane su bile dopremane upravo u Goražde.

Previous Bihać: U MZ Orašac svečano otvorena novoizgrađena sportska dvorana
Next Hadžimujagić: Jedan obučen pas može zamijeniti desetak deminera (VIDEO)

You might also like

HISTORIJA

Prije 20 godina Bosna i Hercegovina dobila novu zastavu – Ljiljani i dalje u srcima

  Na današnji dan 1998. godine, odlukom tadašnjeg visokog predstavnika u našoj zemlji (Carlos Westendorp), proglašena je zastava Bosne i Hercegovine. Tako je zastava sa žutim trokutom i bijelim zvjezdicama na

HISTORIJA

Bosna – jedina cjelovita od svih južnoslavenskih teritorija u Osmanskom carstvu

.. I pored četverostoljetne osmanske vlasti, stanovništvo Bosne i Hercegovine čuvalo je ime i jezik svoje domovine. Neposredno po osvajanju, Osmanlije su prvi formirani sandžak nazvali po imenu zemlje, a

KULTURA I UMJETNOST

KUD “Željezara” Zenica: Desetljećima čuvari kulturnog nasljeđa Bosne i Hercegovine

Poznavati historiju i kulturno bogatstvo svog naroda i države nije dovoljno, već je potrebno isto njegovati, promovirati u širem okruženju, a znanja prenositi budućim generacijama, koje će nastaviti predano čuvati