22. Novembra 2016.

Prevlast Bosne nad Srbijom: Od Kulina bana do današnjih dana

Prema nekim mišljenjima još u vrijeme bosanskog bana Kulina (period vladavine 1180. do 1204. godine), Bosna je imala vlast na Srbijom, odnosno Raškom. Bosansko-hrvatski akademik Mirko Vidović u tom kontekstu navodi da je:

Velika županija Raška bila sastavnim dijelom Velike banovine Bosne, jer nigdje ne postoje titule Velikih župana, a da nisu bile vezane za titulu Velikog Bana, kao ni titule župana a da nisu bile vezane za autoritet bana (jer sama titula ‘župan’ znači ‘podban’).

Dakle, i posljednji poznati Veliki župan Velike županije Raške, Stefan Nemanja je bio podanik Velikog bana Kulina.

U borbi za prestiž oko dodijele časti velikog bana, Ban Kulin i Stefan Nemanja su ukrstili oružje. Stefan Nemanja je optužio bana Kulina papi u Rimu da je heretik i tražio od pape da mu pomogne da svrgne Kulina s banskog stola, uz obećanje da će od Bosne načiniti katoličku zemlju. Papa je to dao provjeriti na Saboru na Bilinu polju i došao do zaključka da je u Crkvi bosanskih krstjana teologija kompatibilna s teologijom u Katoličkoj crkvi, da je tu različit samo jezik. Pa kako nije prihvatio Nemanjin poziv da ruše vlast u Bosni, Papa je pristao da se Nemanjin sin Stevan okruni za kralja Raške, čime je Raška odvojena od Velike Banovine Bosne.

No, nezadovoljan takvim rješenjem, Nemanja je poslao svog drugog sina, Rastka k Istočnom Patrijarhu da poradi kod cara u Bizantu da mu pomogne u širenju svog kraljevstva. Patrijarh ga je pozvao da napusti vrhovništvo Svete stolice u Rimu i da se pripoji Istočnoj crkvi, što je Nemanja i učinio i nakon toga otišao u manastir na Svetu Goru. No, Bosna je i dalje ostala nedjeljiva i neotuđiva – navodi Vidović.

***

Prethodne tvrdnje ostaju neistražene u potpunosti. Međutim, moćni bosanski vladari u 14. vijeku definitivno proširuju svoju vlast i na susjedne Srbe. Već od bana Stjepana II Kotromanića (1320-1353), koji se odbranio od najistaknutijeg srpskog vladara Dušana Nemanjića, a potom krenuo u ofanzivu i širenje bosanske države… Njegov nasljednik, čuveni bosanski vladar Tvrtko I Kotromanić (kao ban i kralj od 1353-1391), pod svoju kontrolu stavlja sve susjedne zemlje i narode – u vladarskoj tituli on spominje i Srbe.

Prevlast Bosne nad Srbijom nastavlja se i u narednom periodu. Posljednji kralj Bosne Stjepan Tomašević (1461-1463) ujedno je bio i despot Srbije. Bosanski kralj ipak nije uspio zadržati vlast nad Srbijom, nije uspio sačuvati ni Bosnu. Turska vojska predvođena Mehmedom Fatihom bila je nezaustavljiva, a Vatikan i kršćanska Evropa ne pritekoše kralju u pomoć – i pored njegovih molbi – ostao je sam sa svojim Bošnjacima. Tada su neki samo konstatovali: ‘Pred očima svijeta gori jedno ugledno kraljevstvo’.

Dolaskom Turaka Bosna je, zadržavši teritorijalnu cjelovitost i određeni stepen autonomije, pripojena velikoj Osmanlijskoj državi. U narednim vijekovima mnogi bosanski sinovi su obnašali visoke dužnosti u toj carevini, jedan od njih je Mehmed-paša Sokolović (veliki vezir 1565-1579). Bošnjaci su bili snaga koja je držala pod kontrolom i susjedne Srbe tokom nekoliko vijekova.

Od kraja 19. do kraja 20. vijeka Bosna je prebrodila toliko toga, mnogo puta bila i pred potonućem. Znamo kako je danas. Ali čini se da ostaje jedna konstanta – ljudi iz Bosne i dalje upravljaju Srbijom.

Posljednjih destetljeća, kao po nekom nepisanom pravilu, najviše dužnosti u toj zemlji obnašaju političari bosanskog porijekla. Tako su do predsjedničke ili premijerske funkcije došli Zoran Đinđić (Bosanski Šamac), Boris Tadić (Sarajevo), Aleksandar Vučić (porijeklo iz Bugojna)… Možemo reći da i opoziciju u toj zemlji predvode Bosanci: Čedomir Jovanović, Saša Radulović.. kao i oni starije generacije poput Šešelja ili pak Draškovića, koji su porijeklom iz Hercegovine.

O odnosu pomenutih političara prema Bosni dalo bi se štošta kazati, ipak ne ovom prilikom.

(MiruhBosne)