Priča o Adiju Mujakoviću i njegovoj ljubavi prema konjima

Čovjek u konju nalazi snagu bez surovosti, ljepotu bez sujete i prijatelja bez interesa, jedna je od starih poslovica koja je zasigurno vodilja osmanaestogodišnjem Adiju Mujakoviću iz Gornje Tuzle.

Ljubav prema konjima utkana je u ovom momku još od ranog djetinjstva. Danas njegova ergela ima sedam konja, o kojima brine sam. S ljubimcem Mangom, po kojem je njegov Konjički klub dobio ime je nerazdvojan prijatelj.

Jednostavno, njih dvojica se pogledima razumiju.

– Sa Mangom sam bio i na čuvenoj Ajvatovici i svi su se divili njegovoj ljepoti. Kada sam bio na ekskurziji u Italiji, nije htio da jede danima. Jedno jutro me otac pozvao na videopoziv preko vibera. Ja sam samo uzviknuo Mango, a on je odmah skočio misleći da sam ja tu. Plakao je on, a plakao sam i ja sa druge strane. Jedva sam čekao da se vratim kući. Ta povezanost i ljubav prema konjima se ne može riječima opisati, kaže nam Adi.

Neizostavne Šara, Dora, Medena i Mira

Osim Manga u Adijev Konjičkom klubu danas su još i Šara, Dora, Medena i Mira, uz dva mlada konja koja još uvijek nisu osposobljena za jahanje. Početkom proljeća ove godine, ovaj mladić se posvetio i časovima rekreativnog jahanja, a na njegovo imanje dolaze baš svi, bez obzira na godine. Jedinstven prirodni ambijent i nadmorska visina planine Majevice, pružaju neponovljiv doživljaj.

– Najdraže mi je kada dođu najmlađi, ima tu djece i od dvije – tri godine koji se jednostavno ne boje prići konjima, niti jahati uz pratnju roditelja naravno, ali ima i onih starijih koji uspješno pohađaju školu jahanja.

Uskoro i formiranje RKK “Mango”

Tako sam došao na ideju i formirati Udruženje Rekreativni konjički klub ”Mango”, koji će okupljati ljubitelje ovih životinja. Sve je tek u povoju ali ne žalim se, dobro mi ide, kaže on. Adiju nije teško ni pažnju posvetiti djeci sa poteškoćama u razvoju, budući da jahanje za ove mališane, ima poseban terapijski učinak.

– Drago mi je kada vidim radost u njihovim očima kada vide konja, ali i kada uz moju pomoć mogu jahati, dodaje Adij. Konji zahtijevaju brigu i posvećanost, a Adiju ništa nije teško, tako i svo slobodno vrijeme posvetiti ovim životinjama.

– Uskoro će i zima, ali u tom periodu godine, ne planiram prekidati sa jahanjem i časovima, budući da se u mom klubu svi osjećaju sretno i zadovoljno. Nije mi bitna nikakva zarada niti novac, bitno mi je da imam tek toliko da konjima mogu obezbijediti hranu, dodaje Mujaković dok ispraća našu ekipu.

Adijevo imanje je pravo životinjsko carstvo, budući da pored konja možete vidjeti i par pauna, prepelice, patke, guske, piliće, čemu se posebno raduju dječica, budući da su sve životinje slobodne i da se šeću u prirodnom ambijentu.

Izvor: federalna.ba