Ne smijemo više kaskati za regionom i Evropom. Javno-privatna partnerstva su šansa za nova radna mjesta, bolju infrastrukturu i brži razvoj, istakao je ministar transporta i komunikacija BiH Edin Forto na nedavnom sastanku s potpredsjednikom Međunarodne finansijske korporacije (IFC), članice Grupacije Svjetske banke.
Forto je poručio da državne firme, zbog svoje neefikasnosti, guše tržišni razvoj i da je vrijeme da se Bosna i Hercegovina okrene modelu saradnje države i privatnog sektora.
Istina je da postoji otpor i kod dijela građana i kod političkih lidera, a Edin Forto, smatra da je to zbog toga što se koncesija poistovjećuje sa privatizacijom.
PPP ne znači privatizacija
“Partnerstvo države i privatnog sektora nije prijetnja, već prilika”, poručio je Forto tokom sastanka.
Najavio je i pojačano prisustvo IFC-a u zemljama zapadnog Balkana, ističući da je BiH spremna za konkretne iskorake kroz zajedničke projekte javnog i privatnog kapitala.
Posebno je naglasio da javno-privatno partnerstvo ne znači prodaju, odnosno privatizaciju državnih firmi. Kao jedan od mogućih modela, spomenuo je davanje aerodroma u BiH na upravljanje privatnom kapitalu, što je u skladu sa zahtjevima Evropske komisije iz Reformske agende i Plana rasta.
“PPP ne znači privatizacija — država ostaje vlasnik, privatni partner ulaže svoj novac, preuzima dio rizika i isporučuje mjerljive rezultate. Ako javna preduzeća ne drže tempo — može privatni kapital. EU Plan rasta traži pilot PPP na najmanje jednom aerodromu. Idemo tim putem, više posla, bolja usluga, brži rast. BiH ulazi u PPP režim — posao, bolja usluga, brži rast. Od subvencija ka investicijama. Kapital ne stoji”, naglasio je ministar Forto.
Podsjetimo, Vijeće ministara BiH je nedavno usvojilo Plan rasta, kojim se otvara prostor za implementaciju javno-privatnih partnerstava u sektoru aerodromske infrastrukture.
Aerodrom Sarajevo u fokusu — priprema se teren za mogući PPP model
S obzirom na to da je upravo aerodromsko poslovanje navedeno kao jedno od ključnih područja gdje bi javno-privatna saradnja mogla donijeti veću efikasnost i kvalitet usluge, pažnja javnosti usmjerena je na Međunarodni aerodrom Sarajevo.
Pokušali smo provjeriti da li je ova kompanija bila uključena u proces konsultacija, kako nova uprava gleda na mogućnost koncesije i koji infrastrukturni izazovi trenutno najviše ograničavaju njen razvoj. Također, postavlja se pitanje da li bi uvođenje privatnog kapitala moglo ubrzati modernizaciju aerodromske infrastrukture i doprinijeti stvaranju novih radnih mjesta, a da se pritom očuva javni interes i stabilnost zaposlenih.
“Zaprimili smo vaš upit, ali nažalost nismo u mogućnosti u ovom trenutku odgovoriti. Ljubazno vas molimo za strpljenje za odgovor na ovu veoma specifičnu i delikatnu temu”, odgovorili su kratko iz Aerodroma Sarajevo za Akta.ba.
Ovakav odgovor može se tumačiti kao dodatna potvrda da je proces razmatranja javno-privatnog partnerstva još u ranoj, pripremnoj fazi, ali i da se u pozadini već otvara prostor za dijalog između institucija i potencijalnih investitora.
Aerodromi bivše Jugoslavije i javno-privatna partnerstva
Javno-privatna partnerstva na aerodromima u zemljama bivše Jugoslavije pokazala su se kao model koji ubrzava modernizaciju infrastrukture, podstiče investicije i rast broja putnika. Primjer za to je aerodrom Franjo Tuđman u Zagrebu, koji je kroz 30-godišnju koncesiju povjeren francuskom konzorciju. Rezultat je izgradnja novog terminala vrijednog 236 miliona eura (otvoren 2017.) i povećanje kapaciteta na oko pet miliona putnika godišnje. Slično tome, aerodrom Nikola Tesla u Beogradu od 2018. vodi francuski VINCI na osnovu 25-godišnje koncesije uz plan investicija od preko 730 miliona eura. Zahvaljujući toj modernizaciji beogradski aerodrom je 2024. dostigao rekordnih 8,36 miliona putnika, a cilj je povećati promet na 15 miliona godišnje do isteka ugovora. I aerodrom u Skoplju (Sjeverna Makedonija) temeljno je obnovljen putem koncesije – turska kompanija TAV upravlja njime od 2008. na osnovu 20-godišnjeg ugovora (najavljeno ulaganje oko 200 miliona €), pri čemu je izgrađen novi terminal (otvoren 2011.) deset puta veći od starog, kapaciteta oko četiri miliona putnika na godinu.
Na Kosovu, aerodrom u Prištini je kroz partnerstvo s tursko-francuskim konzorcijem Limak–Lyon znatno unaprijedio infrastrukturu i postao jedan od najprometnijih u regiji. U Crnoj Gori, Vlada je u završnoj fazi dodjele koncesije za aerodrome u Podgorici i Tivtu, što bi uz planirana ulaganja od 200 miliona eura trebalo stvoriti temelje za značajan infrastrukturni i komercijalni iskorak u narednim godinama.
Alen Šćuric, analitičar i stručnjak za avijaciju pisao je da se upravo na primjeru Zagreba, Beograda, Skoplja, Prištine i Ljubljane vidjelo da se tu malo šta pita vlast i političari matične države i da kada vlasnici moći odluče staviti šape na neki aerodrom on ekspresno ode u koncesiju.
“Koliko god to bilo neracionalno, koliko god taj aerodrom donosio profita države i imao vlastita sredstva za ekspanziju. I u Zagrebu i u Beogradu, ali i na drugim aerodromima isti su imali sredstva da sami naprave terminale uz kredite koje je kasnije na isti način dobio koncesionar (najčešće uz garanciju države), ali to kod državnog vlasnika nije bilo prihvatljivo, ali kod koncesionara jest. Jednako tako aerodromi su stvarali velik profit koji je punio državne budžete. Zamaaero je dokazao da su aerodromi davali više u proračun nego se dobilo od koncesije. I zašto se onda daju aerodromi u koncesiju? Zato što su vlasnici moći tako odlučili i jer oni na tome žele zaraditi. Naravno, dodaje, koncesionar će tako dobiti kompletnu i dostatnu infrastrukturu, uhodan business, značajan broj putnika i instituciju koja je profitabilna, te će moći iz nje izvlačiti profit”, mišljenja je Šćuric.
Šta tačno čeka Aerodrom Sarajevo još nije izvjesno, ali među opcijama koje se sve češće spominju u javnosti su potpuna koncesija, koja bi značila prelazak u ruke privatnog operatera, i hibridni model u kojem bi država zadržala vlasništvo, a privatni partner kroz ulaganja i dijeljeno upravljanje učestvovao u razvoju i dobiti — uz obavezu da novoizgrađeni kapaciteti nakon isteka ugovora postanu javna imovina, piše Akta.ba.
