Sinoć je u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine promovisana nova zbirka poezije Harisa Silajdžića „Visovi u magli“.
Muzej je bio ispunjen do posljednjeg mjesta – tražila se stolica više, a mnogi su promociju pratili stojeći, što najbolje govori o interesovanju publike za ovu književnu večer.
Riječ je o Silajdžićevoj drugoj knjizi poezije, nakon zbirke „Sarječja“, a donosi snažan poetski izraz i otvara prostor za razgovor o sjećanju, unutrašnjim iskustvima i duhovnim visovima koji se naziru „u magli“ svakodnevice.
O knjizi su govorili Enes Karić, Nermin Ormanović, Milo Šćekić, Orhan Bajrektarević, te sam autor, dok je promociju moderirao Izedin Šikalo.
Silajdžić je istaknuo da poeziju piše jer se samo njom mogu izreći stvari koje nadilaze diskurzivni govor, dok je Enes Karić naglasio metaforu „visova u magli“ kao prostora između poznatog i nepoznatog.
„Visovi u magli“ sadrže četrdesetak pjesama podijeljenih u sedam segmenata, među kojima su i ciklusi Srebrenica, Ranjena pravda i Čaršija.
Poezija kao svjedočanstvo vremena i duha – u magli, ali i iznad nje.
