Zbog rata s početka 90-ih braća Damir (29) i Dario (33) Konjicija morali su sa majkom napustiti rodno Sarajevo, dok im je otac ostao na ratištu.
Bili su dječaci, Damir je tada imao devet, a Dario pet. Prvo su izbjegli u Češku, odakle su po završetku rata, 1997 produžili za Ameriku, jer im boravak u ovoj evropskoj zemlji više nije bio dozvoljen.
Tako je počela njihova priča u kojoj su izbjeglički kamp zamijenili hollywoodskim snom. Nakon godina truda i uklapanja u američku kulturu, pronašli su svoj put. Danas su dio CBS sitkoma “The Great Indoors”, čije su epizode, koje potpisuju kao ko-autori, prikazane ove sedmice u Americi.
– Svi su bili u nevjerici šta se događa. Mislili smo da će rat trajati nekoliko mjeseci. Niko nije mogao predvidjeti da će trajati naredne tri godine i da će se toliki zločini dogoditi – istakao je Damir za Los Angeles Times, prenosi Faktor.
Braća su iskazala zahvalu na sreći koju su imali kao izbjeglice, s obzirom na odluku novog američkog predsjednika Donalda Trumpa o zabrani ulaska u SAD državljana iz sedam zemalja sa većinskim muslimanskim stanovništvom.
– Iako Bosna nije na trenutnom popisu, razmišljamo šta bi se dogodilo da je bila u trenutku kada smo mi dolazili. Da li bi naši životi bili kao sada? Sumnjam da bi bili televizijski pisci. Sumnjam da bi stekli išta od ovoga što imamo – naglasila su braća.
Podcrtali su da niko ne bira da bude izbjeglica, to je nesreća koja vas jednostavno zadesi i jedini spas je ako postoje druge zemlje koje žele pomoći.
– Možemo samo zamsliti kako je sirijskoj djeci koja moraju bježati u potrazi za novim domom, a sve zemlje im zatvaraju vrata. Kad smo živjeli u Češkoj, nikad nismo osjećali kao da smo u potpunosti češki državljani. Uvijek smo znali svoje mjesto. Bili smo izbjeglice i stranci. Kada smo preselili u Ameriku, svi su nas prihvatili kao Amerikance. To je bilo vrlo osvježavajuće za nas tada – istakli su.
Na primjedbu novinara da je to njihovo iskustvo značajno različito od današnje klime za izbjeglice u Americi, odgovorili su da je svaka okolnost drugačija.
– Znate, mi smo iz Bosne. Možemo govoriti samo iz naše perspektive. Ne osjećamo ništa osim prihvatanja – zaključili su.
