Šetnjom “Put istine i sjećanja” počelo je obilježavanje 32. godišnjice od masakra nad bošnjačkim civilima u selu Ahmići kod Viteza.
Učesnici su se uputili u šetnju od Šehidskog mezarja u Vitezu do sela Ahmići, a današnje obilježavanje godišnjice počinje “Putem istine i sjećanja” u kojem učestvuju brojni građani, uključujući i djecu s područja općine Vitez, ali i drugih mjesta u Bosni i Hercegovini.
Nakon šetnje “Put istine i sjećanja” bit će održana komemoracija u Ahmićima i vjerski program, a prije nego je počela kolona porodice žrtava su posjetile mezarje svojih najmilijih.
Podsjetimo, danas se obilježava 32. godišnjica ratnog zločina nad civilima u selu Ahmići kod Viteza. Na današnji dan 1993. godine u ranim jutarnjim satima, pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) ubili su u Ahmićima 116 civila bošnjačke nacionalnosti, te spalili njihovu imovinu.
U ranim jutarnjim satima, 16. aprila 1993. godine, pripadnici jedinica za posebne namjene HVO “Džokeri” i “Maturice” izvršili su napad na selo Ahmići. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad.
Tromjesečna beba najmlađa žrtva
Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, a najmlađa žrtva u Ahmićima bila je tromjesečna beba dok je najstarija imala 82 godine.
U Visokom je 2022. godine izvršena identifikacija žrtava proteklog rata, među kojima je i sedam žrtava iz Ahmića. Među njima je i pet članova jedne porodice.
Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su nestale 1993. godine na području sela Kratine, općina Vitez. Posmrtni ostaci ovih žrtava su 1998. godine ekshumirani na lokalitetu Međine kod Mostara. Identitet žrtava je najprije utvrđen putem DNK metode da bi danas taj identitet potvrdili i članovi njihovih porodica.
U Visokom je identificirano pet članova porodice Salkić iz mjesta Nadioci kod Viteza. Potvrđen je identitet supružnika Emsada (1955. godište) i Nihade (1959.) te njihovo troje djece: Melise, koja je u momentu smrti imala samo osam godina, Nermina, koji je imao 12 godina te 14-godišnjeg Senada.
Potvrđen je identitet i braće Ćerimić, također iz mjesta Nadioci kod Viteza, Edina, rođenog 1976. godine, i njegovog tri godine mlađeg brata Elvedina (1979).
Presude
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakru, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.
Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.
Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a “Džokeri”, bosanskog Hrvata Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora. Na slobodu je pušten nakon što je odslužio kaznu od osam godina i četiri mjeseca.
U Vitezu je 14. aprila upriličena tribina ‘Zločin u Ahmićima: historijski kontekst, presude i važnost pamćenja’
Uoči godišnjice zločina u Ahmićima organizovan je niz sadržaja i naučnih tribina.
U Kino sali u Vitezu održana je naučna tribina pod nazivom “Zločin u Ahmićima: historijski kontekst, presude i važnost pamćenja” u organizaciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava povodom 32. godišnjice stravičnog zločina koji je HVO počinio nad bošnjačkim stanovništvom Ahmića, Donje Večeriske i drugih naselja općine Vitez. Pobrojani elementi važni su kako bi se na pravilan način posmatrali zločini počinjeni u Ahmićima 1993. godine.
Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA, naglasio je važnost podsjećanja na činjenice i pravilno tumačenje onoga što se dešavalo u Ahmićima. Problematično je što direktni izvršioci zločina nisu privedeni pred lice pravde, te dodao da je to dodatni teret za porodice.
Povodom obilježavanja 32. godišnjice zločina u Ahmićima, predsjednik Udruženja ’16. april Ahmići Armin Ahmić govorio je za Hayat.ba
”U vrijeme napada na Ahmiće od strane pripadnika HVO-a 16. aprila 1993. godine imao sam četiri godine i moj dedo Husein Ahmić je ubijen u Ahmićima i mnogobrojna moja rodbina, familija, prijatelji, komšije, rođaci su ubijeni na stravičan i mučki način od pripadnika HVO-a. Zločin u Ahmićima je sistemski, planski i strategijski planiran od pripadnika HVO-a s ciljem da se ubiju svi Bošnjaci i bošnjačko stanovništvo Ahmića i drugih mjesta Općine Vitez. Ubijeno je 116 nedužnih i nevinih mještana Ahmića na mučki i stravičan među kojima su bili žene, djeca, starci, ljudi i tromjesečna beba”, kazao je Ahmić.
Nećemo i ne smijemo nikada zaboraviti i poruke i pouke moramo prenositi mladim generacijama koje dolaze u budućnosti – glasi njegova poruka.
‘O ratnim zločincima i ratnim zločinima ćemo uvijek javno i glasno govoriti bez ustručavanja i na temelju historijskih činjenica i presuda. Nismo zadovoljni presudama za ratne zločince jer su počinioci dobili jako niske i mizerne kazne za svoje strašne i stravične zločine koje su počinili nad nevinim i nedužnim mještanima Ahmića. I, nakon 32. godine niko od direktnih izvršilaca nije odgovarao za stravični zločin počinjen u Ahmićima od pripadnika HVO-a”, poručio je.
Ahmić poziva Tužilaštvo BiH i Sud BiH da konačno počnu procesuirati direktne izvršioce koji su počinili strašni i stravični zločin u Ahmićima 16. aprila 1993. godine. Podsjetio je da je najmlađa žrtva u Ahmićima bila tromjesečna beba, a najstarija žrtva zločina u Ahmićima je imala 82 godine.
”I na dan 32. godišnjice pravda nije zadovoljena jer nismo pronašli posmrtne ostatke svojih rođaka, prijatelja, komšija, rodbine. U Ahmićima se uvijek još traga za 15 osoba i 6 izbjeglica koji su ubijeni u stravičnom zločinu u Ahmićima 16. aprila 1993- godine. O strašnom i stravičnom zločinu u Ahmićima ćemo uvijek javno i argumentovano govoriti, poruke i pouke moramo prenositi na mlade i buduće generacije koje dolaze u budućnosti, da znaju za prošlost i šta se desilo u Ahmićima, jer uistinu svi zajedno moramo tragati za istinom i graditi suživot”, zaključio je.
