Fakultet političkih nauka UNSA i Centar za međunarodnu politiku i postkonfliktna istraživanja organizovao je 15. decembra konferenciju „Razgovori o izbornoj demokratiji u Bosni i Hercegovini“
Na konferencije je govorio i pravni stručnjak Nedim Ademović.
-Bez obzira što je krizno doba, nije zabranjeno raspravljati o bilo kojoj temi. Mislim da je tema svih tema današnja secesija koja je u toku i koja se odvija – napad na ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine. I koji za razliku od ratova od ’92 – ’95., odvija se na sasvim drugi način, kazao je na početku izlaganja ovaj advokat.
Naravno, pogotovo pod pritiskom međunarodne zajednice, usljed lobiranja, prije svega hrvatskih zvaničnika, nametnula se i tema raspravljanja reforme Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, u smislu, prije svega, uvođenja takozvanog legitimnog predstavljanja. A tek sekundarno implementacije obavezujućih konačnih presuda Evropskog suda za ljudska prava, što u ovakoj jednoj situaciji čine poprilično neprihvatljivo i paradoksalno stanje.
Ohrabrujuća vijest stigla je juče iz Evropske unije, zato što je Vijeće Evropske unije, ipak, odlučilo da donese izvještaj i pošalje poruku da legitimno predstavljanje u smislu daljnje etnonacionalizacije izbornog procesa u Bosni i Hercegovini, neće biti prihvatljivo. Ali da se situacija u Bosni i Hercegovini pod hitno mora smiriti.
Iako evropski zvaničnici, pa i svjetski, apeluju na mir i na smirivanje retorike, mislim, da čisto s pravne tačke gledišta ne radi se o bilo kakvoj političkoj retorici koja je agresivna, već o klasičnom napadu na ustavnopravni poredak koji bi zahtijevao trenutno institucionalni odgovor države, ali i međunarodne zajednice – koja garantuje mir i civilnu implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma.
-Daljnja etnonacionalizacija je nešto što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine davno osudio kao neprihvatljivo, ne s političke nego s međunarodnopravne tačke gledišta. Da to zabranjuje Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama. I da jedino uspostavljanje daljnje liberalizacije političkog sistema u smislu ravnopravnosti građana u odnosu na dominantni etnički sistem podjele vlasti, je jedini pravac u kome Bosna i Hercegovina može da se razvija – zaključio je Ademović.
Jedan od govornika na ovoj konferenciji bio je i dr Slaven Kovačević.
Govoreći o pravnim praksama u smislu proporcionalne zastupljenosti, konstatovao je kako takve zastupljenosti nema u Bosni i Hercegovini. -Da ima,kako bi izgledao Dom naroda Bosne i Hercegovine koji broj pet Bošnjaka, pet Srba, pet Hrvata. Jer ta proporcionalna zastupljenost se vadi iz omjera u odnosu na cjelokupnu populaciju. Primijenite popis iz 2013., onda Dom naroda ima 8 Bošnjaka, 5 Srba i 3 Hrvata. Je l’ mislite da bi neko pristao na takav Dom naroda, da primjenimo konsocijacijsku demokratiju, u cjelosti?
U presudi ‘Sejdić-Finci’ rečeno je da je etnička diskriminacija izvedenica rasne diskriminacije, podsjeća Kovačević.
-Za mene je važnija presuda ‘Zornić’, ona ima dva važna elementa, iz tog čuvenog stava 43. Prvi je, da je na konstituentnost bilo potrebno pristati, moralo se pristati. Radi zaustavljanja krvavog rata koji eskalirao do genocida i etničkog čišćenja. Kada u međunarodnom pravu pokušavati potpisati međunarodni ugovor – onda ne smije biti prisile. Morate to raditi u najboljoj volji, u najboljoj želji, ali bez prisile. Ali ako ste morali na nešto pristati, onda ste bili pod određenom prisilom. I onda se postavlja pitanje da li ta konstituentnost, na takav način, ima svoju vrijednost. I u drugom dijelom, Evropski sud iz Strazbura utvrđuje da Bosna i Hercegovina mora izmijeniti svoj ustav i omogućiti – potpunu demokraciju. Na način da će svaki građanin imati jednaka prava, uključujući i politička prava.
-Kod nas imamo limitiranu demokraciju, kroz raspodjelu političke moći između konstituentnih naroda, smatra.
-U Ustavu nije rečeno šta to znači. Ali znate kako praktična politika to riješi. Kaže, Vijeće ministara ne može imati više od dvije trećine članova iz Federacije. A onda naše političke elite donesu zakon o Vijeću ministara u kojem imate 3 Bošnjaka, 3 Srbina, 3 Hrvata. To ne piše u Ustavu. Stvara se praksa, kao izraz svijesti ljudi koji stvaraju tu praksu. Ustavni sud ima devet sudaca, tri stranca, ostaje ovih šest. Ovih 6 kažu – 4 iz Federacije, 2 iz RS. Koji je sastav tog dijela Ustavnog suda – 2 Bošnjaka, 2 Hrvata, 2 Srbina. Opet kao izraz političke prakse, a to u Ustavu ne piše.
Ova vrijedna izlaganje možete pogledati na YT: od 39 minute videa (Ademović) i od 4 sata 20 min. (Kovačević).