Reportaža: Ljubuški

Piše: Bajro Perva

Vitina je jedno od najljepših naselja na području grada Ljubuškog. Ono je rodno mjesto Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka i Zije Dizdarevića. Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak (1839 – 1931) bio je istaknuti publicista i državni poslenik. Objavio je nekoliko vrijednih djela. Među Bošnjacima u Bosni i Hercegovini bio je prvi koji se zainteresirao za narodne umotvorine.

U grad Ljubuški stigao sam preko Žitomislića, Čitluka, Međugorja i Mostarskih vrata. Na ulazu u stari dio grada, koji je u narodu poznat i kao Gornji grad, iznad i ispod poprilično uske ulice visili su raspukli, mahom divlji šipci, a na smokvinim stablima još uvijek se zelenilo lišće. Iako je bio sunčan i izuzetno topao dan jesen se duboko uvukla i u ovu pitominu jugozapadne Bosne i Hercegovine. Ovo je moj prvi dolazak u Ljubuški poslije njegovog dobijanja statusa grada.

U mahali Gožulj, u obnovljenoj i skladno uređenoj kiraethani, koja je nekada bila prostor Socijalističkog saveza u kojem je njihov zaposlenik Fejzo držao kafanu u narodu poznatu kao Fejzina kafana, susrećem Šemsu ef. Germića, glavnog imama, i hadžiju Mumina Elezovića, predsjednika Medžlisa Islamske zajednice Ljubuški, te Tarika Mujanovića, člana Sabora IZ u BiH. Uz kahvu razgovaramo o radu Medžlisa, te o životu ovdašnjih Bošnjaka.

Tarik Mujanović otvara ovu priču: „Mi hoćemo da i kroz Islamsku zajednicu izgradimo temelje održivog opstanka našeg naroda. Vjerujemo da ćemo uspjeti zadržati naš narod ovdje. Ako država dođe sebi to će se odraziti i na nas ovdje. Nešto naših ljudi radi u policiji, u školi, na carini, u Općini i Domu zdravlja. To je nekih 15 – 20 ljudi. U privatnom sektoru solidno smo se snašli. Ja sam, recimo, arhitekta. Imam projektni biro. Imam još dvojicu kolega Bošnjaka koji, također, imaju projektne biroe. Imamo dvoje ljekara. Doktor Nihad Sadiković ima privatnu polikliniku. Doktorica Jahić je pedijatar i radi u Domu zdravlja. Tu su i zanatlije. Imamo dobar broj radno aktivnih ljudi koji imaju solidne egzistencije. Sad treba da se izborimo za budućnost. Za nekih deset-petnaest godina ti ljudi će ući u starosnu dob. Treba ovu omladinu nekako uvući u ove procese. Bit će to težak proces.“

Pri kraju obnova Ženske džamije

Moji sagovornici su jednoglasni da je Ljubuški grad u BiH za koji mnogi Bošnjaci i ne znaju. To je grad sa bogatom prošlošću. U gradu i njegovoj okolini ima sedam džamija, a najstarija ima 450 godina. U 18. stoljeću iz Ljubuškog je bilo 8 šeriatskih sudija koji su bili aktivni u BiH. Ljubuški je dao mnoge intelektualce počevši od Mehmed-bega Ljubušaka do doktora Sadikovića, poznatog ljekara. Više o infrastrukturi IZ u Ljubuškom rekao nam je Šemso ef. Germić: „Privodimo kraju obnovu četvrtog vjerskog objekta Krehića ili Ženske džamije. Prije dvije godine, nakon 79 godina, u njoj smo klanjali teravih-namaz.

Džamija je sagrađena 1864. godine. Njen vakif bio je hadži Krehić koji je preselio na Ahiret prije nego što je ona završena. Njegova supruga je završila džamiju. Pored džamije sagrađena je i čatrnja. Gradske džamije nisu srušene, ali su devastirane. Međutim, one u Vitini i na Gradskoj su srušene. U funkciju su stavljene džamije u mahalama Žabljak i Gožulj, te mesdžid u Pobršću. Džamija na Gradskoj obnovljena je 2006., a u Vitini 2010. godine.

Džamija Nesuh-age Vučjakovića na Kula gradu podignuta je 1558. godine i nacionalni je spomenik. Po starosti slijedi Žabljačka džamija koja je podignuta između 1558. i 1633. godine, pa Gožuljska, smatra se da je podignuta 1863., te Hadži Mehmeda Krehića ili Ženska džamija iz 1864. godine. Mesdžid u Pobršću je peti vjerski objekat. Podignut je 1869. godine.

Džamija u Vitini sagrađena je 1858., a na Gradskoj 1989. godine. U gradu ima i musalla, jedina preostala musalla sa kamenim zidovima i mihrabom u Hercegovini. Nalazi se na Gožulju. Bila je zarasla u šipražje. Sada je očišćena. Vjerski život je, kao i u drugim krajevima BiH, najintenzivniji tokom mjeseca ramazana. Po popisu iz 1991. bilo nas je 1600, a sada oko 350 koji stalno ovdje živimo. Imamo oko 30 djece u osnovnoj i srednjoj školi, 17 u mektebu. Imamo i nekoliko studenata. Ovdje se desi i pokoje vjenčanje. Imamo i novorođenčadi. Budući da sam iz jednog pograničnog dijela BiH došao u drugi, u dobroj mjeri razumijem stanja i u jednom, i u drugom kraju.“

Na Gradskoj – ostaci srušene munare kao eksponat pamćenja

O Gradskoj, jedinom naselju na području grada Ljubuškog u kojem su Bošnjaci većinski narod, govori hadžija Elezović: “Kad je hajduk Janković 1600. godine sa svojom hordom došao da opljačka Gradsku našao je prazne kuće, jer su ljudi iselili i sa sobom otjerali stoku što znači da su Bošnjaci u ovom selu živjeli i prije 1600. godine. Postojao je stari mekteb na lokalitetu pod Smrdljikom. Pošto je hajduk Janković ubijen 1614. Bošnjaci su se ponovo vratili na Gradsku. U tom mektebu se do 1924. odvijao vjerski život.  

Na Gradskoj ima 15 porodica koje tu stalno žive. Većina kuća je obnovljena. Vikendom i preko ljeta Gradska živi punim kapacitetom. Obnovljena su i imanja. Naš cilj je bio od samog povratka da mi kao zajednica ne budemo pokopno društvo, nego zajednica koja će revitalizirati postojeće objekte i u njih vratiti život. Na tome radimo koliko možemo. Rezultati pokazuju da smo puno toga uradili, a imamo još želja koje kanimo ostvariti. Nama pripada i mjesto Tjeralice gdje su živjele porodice Masleša. Teritorijalno su pripadali Čitluku, a bili su dio džemata Gradska i MIZ Ljubuški. Tu nam još neke stvari – škripe. Nismo revitalizirali onoliko objekata koliko smo željeli. Ima određenih problema.”

Srušenu munaru džematlije Gradske konzervirali su i ostavili kao esponat pamćenja na jedno barbarsko djelo sa željom da se ono više nikada i nikome ne ponovi. Prema popisu iz 1991. godine na Gradskoj je živilo 291 Bošnjak, a 2013. je upisano 111 Bošnjaka.

U Vitini život Bošnjaka ostaje na starima

Vitina je jedno od najljepših naselja na području grada Ljubuškog. Ono je rodno mjesto Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka i Zije Dizdarevića. Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak (1839 – 1931) bio je istaknuti publicista i državni poslenik. Objavio je nekoliko vrijednih djela. Među Bošnjacima u Bosni i Hercegovini bio je prvi koji se zainteresirao za narodne umotvorine. Za vrijeme turske i austro-ugarske uprave zauzimao je visoke položaje u državnoj upravi. Bio je i gradonačelnik Sarajeva. Džamija Ali-bega Kapetanovića u Vitini nalaz se uz cestu Ljubuški – Grude, na obali rijeke Vrioštice. Sagradio ju je Ali-beg Kapetanović, sin posljednjeg ljubuškog kapetana Sulejman-bega. Sagrađena je između 1856. i 1858. godine. Ali-beg Kapetanović je umro 1858. godine i ukopan je u haremu džamije.

U Vitini danas živi desetak Bošnjaka, mahom starijih osoba. Barem kako sada stvari stoje, šereti bi rekli: „U Vitini život Bošnjaka ostaje na starima.“Medžlis tradicionalno 17. noći ramazana u Vitini organizira zajednički iftar i klanjanje teravije u džematu. Imam Germić petkom u Vitini obilazi povratnike i obavlja akšam namaz.

Kultivisanje vakufskih parcela

I na području ovog medžlisa postoji dobar broj vakufskih parcela i druge imovine koja je ranije oduzeta. Međutim, imaju i vakufske imovine koja im je dostupna. U namjeri da oplemenjivanjem vakufskih dobara daju važnost vakifima i iniciraju nova uvakufljenja, pokrenuli su nekoliko projekata. Preko doktora Nihada Sadikovića dobili su oko 300 sadnica šipaka i oformili plantažu ovog veoma ljekovitog i traženog voća. Doktor Nihad Sadiković je donirao i sredstva za uspostavljanje mehanizma za navodnjavanje te plantaže. Očekuju prve prinose i dobit za potrebe Medžlisa. Preko Vakufske direkcije dobili su po 100 sadnica oraha i višnje i formirali nove plantaže. Radi se o parcelama na starim haremima. Ni najstarijim Bošnjacima nikad niko nije pričao kad se prestalo u njih ukopavati. Uzgred rade i na uređenju aktuelnih harema.

Budući da su Ljubuški potkraj 15. stoljeća osvojili Turci oni su učvrstili i proširili postojeću tvrđavu, dogradili bedeme s puškarnicama i blizu tvrđave podigli džamiju. Džamija je sagrađena 1558. godine, a njen vakif bio je Nesuh-aga Vučjaković. Ljubuški je u osmansko doba imao status tvrđave, a pripadao je Imotskom kadiluku do 1718., a nakon toga sam postaje sjedištem kadije. U to doba često ga napadaju hajduci iz Primorja i Dalmatinske zagore. Danas postoje zidine te džamije. Jedan od narednih projekata u radu Medžlisa je i obnova ove džamije.

Imaju ideju da kiraethana dobije ime po Mehmed-begu Kapetanoviću Ljubušaku. Imaju projekat i za obnovu mektebi ibtidaije koji je poslije 1945. bio i škola, pa stambeni objekat, a vlasništvo je Islamske zajednice. S njegovom obnovom i zaokružit će se neophodna infrastruktura.

Ljubušaci u dijaspori

Iseljeni Bošnjaci iz Ljubuškog mahom se nalaze u skandinavskim zemljama. Ima ih i u Americi. Oni su velika potpora svih aktivnosti u obnovi infrastrukture IZ i u finansiranju rada Medžlisa. Jedan broj Bošnjaka je i tokom agresije ostao u Ljubuškom. Imaju pomoć i od Rijaseta IZ. Islamska zajednica okuplja i predstavlja Bošnjake kao narod.

Džuma se obavlja u gradu i na Gradskoj. Zajednički iftari organiziraju se u Vitini (17. noći ramazana), na Gradskoj. Ove godine je na iftaru bio i gradonačelnik gosp. Nevenko Barbarić, te i neki drugi zvaničnici iz lokalne zajednice i Kantona.

Imaju i socijalni program koji su realizirali u podizanju kuće jednoj siromašnoj porodici, pa u pružanju pomoći u liječenju bolesnih, te konkretne pomoći ugroženim porodicama. Vode računa o transparentnom utrošku novca. Čine konkretne korake da Zajednica poprimi praksu institucionalnog djelovanja.

Moji sagovornici su uglas pohvalili gradonačelnika Nevenka Barbarića koji, kako kažu, ima jednu ljudsku dimenziju i daje im potporu. Bio je na otvorenjima obnovljenih džamija, na iftaru i na drugim prigodnim programima.

Pošto mnogi ljubitelji prirodnih ljepota u našoj zemlji pohode vodopade u okolini Ljubuškog eto prilike da svrate i do ovdašnjih džamija, a posebno do zidina najstarije džamije na Starom gradu i uvjere se koliki bi značaj bio da se ona obnovi. Baška divan pogled na grad Ljubuški i njegovu okolinu.

Izvor: Preporod