Sa pozajmljenim novcem od rođaka iz SAD pokrenuo posao: ‘Ako uspijete, vratit ćete jedan dan, ako propadnete halal vam bilo’

Priča direktora kompanije Interlogistic, Nedžada Turnadžića slična je mnogim drugim poduzetnički pričama, ali opet toliko različita jer se sve dešavalo spletom raznih okolnosti koje su se redale jedna za drugom.

OD VLASENICE DO SARAJEVA

Nedžad je sa porodicom ratnih godina pomjeren iz svoje rodne Vlasenice gdje je proveo sedam prvih godina života. 1996. godine doselio se u Sarajevu, gdje je završio Fakultet političkih nauka, smjer politologije i nedavno magistarao.

U poduzetničke vode zajedno sa bratom Dževadom uplovio je prije pet godina.

Odluka je pala nakon višegodišnjeg radnog iskustva Dževada u FEDEX-u i Nedžada u UPS-u.

U posao su ušli sa pozajmljenih 14.000 dolara od rođaka iz Amerike, a presudna je kako kaže Nedžad bila rečenica: “Ako uspijete, vratit ćete jedan dan, ako propadnete halal vam bilo”.

Priznaje da je dugo vremena novac stajao na njegovom računu jer nije ima hrabrosti zaploviti  poduzetničkim vodama, iako je vjerovao negdje duboko u sebi da zna dobro plivati i da neće lako potonuti. Isto je vjerovao i za brata.

U razgovoru za poslovni portal Akta.ba kaže kako se dobro sjeća prelomnog momenta, kada su kupili  “Berlinga” od 2.000 KM koji je kad namotaš udesno pucketao da su imali osjećaj kako će svakog trena ispasti točak.

Kako su od starta držali do odgovornosti i radili sve poslove bez izuzetka, brzo su dobili prve komitente, koji su i danas uz njih.

“Na samom početku nas je kontaktirao Goethe Institut koji su kroz naš rad u UPS-u i Fedex-u prepoznali naš rad. Onda su došli i drugi klijenti Ambasada SR Njemačke u Bosni i Hercegovini, firma Textil House…”.

Svojom pričom Turnadžići mladima dokazuje da se i u Bosni i Hercegovini može uspjeti. Da mogu početi kao konobari, trgovci dionicama, školovati se za politologa i na kraju završiti kao vlasnici špedicije.

“U vrijeme kada smo mi startovali sve je bilo puno teže. Danas je mnogo lakše osnovati firmu. Puno je olakšica, raznih poticaja za firme, dok smo mi od ničega trebali stvorili firmu”, kaže Turnadžić, poručujući mladima koji žele otići izvan bosanskohercegovačkih granica da najprije sreću potraže pod svojim nebom.

“Treba pokušati raditi nešto za sebe, a ukoliko ne ide, tek tada otići. Smatram kako je ovdje, lakše pokušati, nego negdje na Zapadu.”

U firmi je mnogo planova, koje zajedno iznosi sa svojim timom i o kojima ima samo riječi hvale.

ZADOVOLJAN RADNIK NA PRVOM MJESTU

Kaže izašao je iz svoje zone komfora, kako bi i oni osjetili dio benefita u kojima on trenutno uživa.

“Radio sam u firmamam gdje sam vidio kako treba, ali i kako ne treba postupati sa radnim kolegama. Stoga sam naučio da su ljudi najdragocjeniji resurs koji firma ima. Kada govorim o svojim zaposlenicima, govorim to od srca. Cijenim svakog zaposlenika i svakom dozvolim da izrazi svoje mišljenje. U slobodno vrijeme se družimo porodično, ponekad organizujemo i zajedničke vikende. Pokušavamo se zbližiti. Tako kada zapošljavamo, u Interlogistic pomno biramo koga ćemo zaposliti”, kaže Turnadžić, naglašavajući kako vjeruje da su svi radnici u Interlogisticu sretni, korektni i odgovorni.

Osim redovnih poslovnih i porodičnih obaveza ovaj čovjek stigne uraditi hiljadu stvari za dobrobit zajednice. Kaže kako ne žali za satima koje izdvoji čineći javno ili opće dobro.

“Meni nije ništa teško. Raditi na uređenju ispred zgrade, uređenju rijeka, stabala, sadnji voća… Sve navedeno mi daje dodatnu energiju i čini me korisnim za zajednicu”, kaže Turnadžić, navodeći kako se zna često i pobuniti, tražiti svoja prava, napisati e-mail raznim institucijama i posvađati se oko problematike zajednice.

Njegov najveći prijatelji su njegova porodica. Supruga je njegov “drug”, neko  na koga se može osloniti i koja će ga uvijek podržati. Svakako sestre i naročito stariji brat sa kojim je u biznisu su uvijek tu kad treba.

Posebno mjesto u njegovom životu zauzima majka, za koju je Nedžad majstor, nad svim majstorima. Ukoliko se nešto pokvari u kući, Nedžad je taj koji sve riješi, stoga u gepeku svoga automobila uvijek nosi alat i radno odijelo.

“Mislim kada bi majci pozvao drugogu majstora da popravi kvar, ona bi se naljutila, jer smara da to ja najbolje znam i njoj boljeg nema”, priča Nedžad.

Ono što svakako krasi ovog mladog menadžera su emocije i pozitivna energija koja ne može a da se ne osjeti dok razgovarate s njim.

“Nikad se ne nerviram oko nečega što ne mogu promijeniti. Neke stvari, naročito politika i zakonske procedure često mi smetaju, ali ne nerviram se. Život je prekratak da ga trošimo na pogrešne ljude. Filtrirao sam s kim se družim i to ide jako dobro. Baterije punim na razne načine. Volim more, planinu, volim snijeg, sunce, oblake, kišu… Iz svake situacije i iz svakog vremena izvučem ono najbolje. Tako kada kiša pada, djeci obučem kabanice i izađemo kisnuti. Mnogo budemo prljavi, ali bude nam super”, kazao je na kraju razgovora ovaj već uspješni bh. privrednik.