‘Nešto posebno i bit će tako dok sam živ’ – govori poznati novinar iz Tuzle Salih Brkić za Hayat TV o tome šta njemu znači Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
-Sretan sam što sam pripadao, kao novinar i čovjek, generaciji koja je imala priliku da kao novinar učestvuje i prati ono vrijeme kada je pripreman referendum i kada je referendum organiziran.
-To je bilo jedno burno vrijeme, vrlo teško. Zavisi kako ko gleda. Bio je stravičan pritisak određenih krugova iz SDS-a, čak i zbrane otvaranja biračkih mjesta i svega ostalog.
-Narod je odlučio. Oko 64 posto ljudi je dalo svoj glas. A od onih koji su izašli na referendum – 99,7.
I Bosna je tad sebi trasirala put da ne ostane rob. Da ne bude dio nekih velikih srbija ili proširenih hrvatski…
Taj dan, kako god mi na njega gledali, on će ostati povijestan.
Kaže da je obišao kao reporter mnoga mjesta u svijetu i vidio stravične stvari, ali Srebrenicu ne želi i ne može zaboraviti dok je živ.
Prisjetio se i dugogodišnje saradnje sa srebreničkom majkom Hatidžom Mehmedović – o kojoj je snimio i film. Također i nane Fate Orlović te izrazio nadu da će država u roku sprovesti odluku Evropskog suda za ljudska prava o uklanjanju nelegalno izgrađenog objekta iz njenog dvorišta.
-Narod voli, kažu, da čuje ono što govorim i ono što ponudim u dokumentu.
-Čitav život pokušavam perom, mikrofonom i kamerom da dodirnem ranu i da budem tamo gdje je najteže.
-Bosna je mnoge krvnike i katile dočekala u svojoj istoriji, ali ih je ona ispratila, a ona sve ljepša bila. Ja kad se vozim pa odem na Kulu Zmaja od Bosne u Gradačac.. pa mi je lijepo, ljepota. Vrata Bosne su dole prema Posavini.
Prisjetio se i ranjenog vojnika koji je na samrti molio njegovu kćerku, medicinsku sestru, da mu pjeva pjesmu ‘Sa Gradačca bijele kule…’
Pa Srebrenik, Vranduk, Počitelj.. pa bosanski kraljevi. Sve što postoji lijepo, starine.. ushićeno govori ovaj poznati novinar o ljepotama naše zemlje i ljubavi prema istoj.
-Naša jedina domovina je Bosna i drugačiji nemore biti, poručuje za kraj razgovora.
