Da vakuf, utemeljen na iskrenom nijjetu dobročinitelja i obuhvaćen Božijom mudrošću, ne može ostati trajno skriven pa čak i nakon dugih decenija zaborava i da on u času određenom izađe na vidjelo kao nijemi, ali rječiti svjedok prošlosti, dokazuje nam primjer vakufa Abdi-paše, sina Mustafa-bega iz Bijelog Polja, Crna Gora.
Naime, 2022. godine, prilikom radova na izgradnji fontane u Bijelom Polju otkrivena je tarih-ploča s jedne od česama Abdi-paše, kao i temelji porušene Hadži Danušine džamije. Ovo otkriće potaknulo je dalja istraživanja, tokom kojih je locirana Abdi-pašina vakufnama, koju je, zajedno s tekstom tariha, preveo i naučno obradio uposlenik Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu mr. Emrah Seljaci, te objavio u časopisu Anali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. Rad je kasnije zasebno štampan i u Bijelom Polju. Sve navedeno rezultiralo je obustavljanjem radova na izgradnji fontane, kao i pokretanjem postupka zaštite ovog vakufskog lokaliteta. Također, ostaci Hadži Danušine džamije, na čijem je lokalitetu pronađena i tarih-ploča, odlukom Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore zvanično su proglašeni nepokretnim kulturnim dobrom od nacionalnog značaja.
Održana javna tribina
U petak, 24. aprila 2026. godine, u Velikoj sali JU Centra za kulturu „Vojislav Bulatović Strunjo“ u Bijelom Polju, održana je javna tribina pod nazivom „Vakufnama Abdi-paše, sina Mustafa-bega, iz XVIII stoljeća“. Događaj je realizovan u zajedničkoj organizaciji Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, JU Centra za kulturu „Vojislav Bulatović Strunjo“ i Medžlisa Islamske zajednice Bijelo Polje.
Istoga dana, u prostorijama Centra za kulturu, svečano je predstavljena replika Abdi-pašine vakufname, uz njen prijevod koji je sačinio mr. Emrah Seljaci. Spomenuta replika ove značajne bjelopoljske vakufname biće dio stalne postavke Centra za kulturu i zauzeće mjesto uz Miroslavljevo jevanđelje, nastalo u XII stoljeću u Bijelom Polju.
Među govornicima na ovoj tribini, mr. Seljaci je predstavio sadržaj Abdi‑pašine vakufname i ukazao na značaj ovog vakufa i samog dokumenta. Riječ je o jedinoj sačuvanoj bjelopoljskoj vakufnami, na osnovu koje se zaključuje da je Bijelo Polje već u XVIII stoljeću imalo razvijen sistem vodosnabdijevanja, s izvorskom vodom dovedenom na sedam ključnih tačaka u gradu. Za održavanje česama Abdi‑paša je uvakufio han, trinaest dućana u njegovoj okolini, čardak s ukrašenom nadstrešnicom, kao i pripadajuće parcele.
Od otkrića do društvene odgovornost i nade u obnovu Abdi‑pašinog vakufa
Posebno je značajno što Abdi‑paša ne uspostavlja izolovan vakuf, već svoju zadužbinu promišljeno uklapa u postojeći urbani i vakufski sistem. Postavljanjem česama ispred dviju džamija, saraja – dvora i na gradskim trgovima, on ne samo da doprinosi zajednici, već i osnažuje vakufe svojih prethodnika, čime njegov vakuf postaje dio šireg urbanog i društvenog kontinuiteta Bijelog Polja.
Sva ova hronologija svjedoči o jednom rijetkom i vrijednom putu, od ponovnog otkrivanja vakufname, preko njene naučne obrade, prijevoda, publikovanja, pa sve do institucionalne zaštite vakufskog lokaliteta. Ostaje nada da će ovaj slijed događaja prerasti u konkretne korake ka obnovi Abdi‑pašinih vakufa i Hadži Danušine džamije, čiji su otkriveni temelji snažan podsjetnik i opomena o odgovornosti savremenog društva prema naslijeđu i zadužbinama onih koji su gradili identitet i trajanje ovih prostora.
Gazi Husrev-begova biblioteka, kao mjesto našeg institucionalnog pamćenja, sa svojim ljudskim i ostalim resursima ostaje vjerna misiji istraživanja, čuvanja i obnavljanja našeg kulturno-historijskog naslijeđa.
Naslovnica – Bijelo Polje početkom 20. vijeka.
