Bosna u cvatu je kao nikada dosanjanja bajka, što se ponavlja u krugovima života, iz godine u godinu.
Sarajevo, behara ti tvoga,
znaš li išta za dragoga moga?
Otiš’o je već godina dana,
ja ga čekam tužna, uplakana.
Dođi dragi, milovanje moje,
pa utješi bolno srce moje.
Uzalud je i otac i mati,
kad me, dragi, tvoj pogled ne prati.
Neprolazna je ovo lirika naše mladosti i sevdaha što nas prati godinama, decenijama po cijelom svijetu.
U proljeće, u dane kada se budi priroda, ta muzika nezaborava spaja se sa prizorima od kojih zastaje dah. Bosna u cvatu je kao nikada dosanjanja bajka, što se ponavlja u krugovima života, iz godine u godinu.
Uz ovaj šareni ćilim od behara grad, stješnjen u dugoj kotlini među surim planinama, je bašta uzdisaja, dolazaka i odlazaka. Ljudi stasaju i nestaju, a behar svakog marta, aprila je postojaniji, bogatiji.
Buket razigranih kolora nesputanog snagom privlači da još jednom na fotografijama bude zabilježen. Da se lepršavi plaštovi krošnji zaustave u vremenu kada su bili najbogatiji cvjetovima, koje će uskoro još jednom odnijeti vjetrovi i pljuskovi.
I sve tako do slijedećeg proljeća i novog cvata ljepote u Sarajevu behara ti tvoga.
Tekst i foto – Dragana PAVLOVIĆ
Izvor: Oslobođenje
