Vašu funkciju ovdje u Sarajevu, s koje su vas Amerikanci sada manje-više otjerali, dugujete i Angeli Merkel. Ona je na jednom skupu vašeg CSU-a 2017. izgovorila čuvenu rečenicu da su vremena u kojima se moglo potpuno osloniti na SAD „dijelom prošla” i da stoga Evropljani moraju preuzeti više odgovornosti. Slažete li se s tom rečenicom, bilo je jedno od pitanja na početku dužeg intervjua, koji je novinar FAZ-a Michael Martens vodio sa visokim predstavnikom za BiH u ostavci Christianom Schmidtom.
“Slažem se s tim – ali uz jedno pitanje: šta smo mi Evropljani zapravo učinili da razvijemo vlastitu strategiju? Kada pogledam situaciju ovdje u Bosni, vidim da postoji velika potreba za korekcijom”, rekao je Schmidt.
Na pitanje, kako EU može i treba reagovati, s obzirom da MAGA pokret širom Evrope podržava prijatelje Rusije i protivnike EU: u Njemačkoj AfD, u BiH Putinovog najlojalnijeg saveznika u regionu – separatistu Milorada Dodika, Schmidt kaže da EU ne bi trebala reagovati već djelovati: “Bosna se snabdijeva isključivo ruskim gasom koji dolazi preko Srbije. Kao odgovor na to, godinama postoji ideja o izgradnji gasovoda iz Hrvatske prema Bosni, koju je EU na početku snažno podržavala. Amerikanci sada guraju tu ideju, što im se ne može zamjeriti. EU međutim kaže da to više ne može podržavati jer se ne radi o obnovljivoj energiji. Tako Bosna i dalje ostaje zavisna od ruskog gasa”, objašnjava Schmidt uz ocjenu: “Ne može se sve svesti na naknadno kritikovanje drugih. Gdje je tu evropska strategija?”.
Novinar FAZ-a konstatovao je kako u bazi podataka američkog Ministarstva pravosuđa postoji lobistički ugovor Republike Srpske sa izraelsko-kanadskom firmom Dickens & Madson iz Montreala. “Ključne rečenice ugovora glase: Nezavisnost RS-a od Bosne i Hercegovine naš je glavni cilj. Takođe ćemo osigurati podršku američke vlade za smjenu Christiana Schmidta s funkcije visokog predstavnika.”
Na pitanje, kada je prvi put vidio taj ugovor i koliko ga je ozbiljno shvatio, Schmidt odgovara:
“Primio sam ga k znanju i razumio kao veliko upozorenje da postoji koordinirana akcija koja ni Bosni, ni mojoj funkciji ne želi ništa dobro. Zahtjev za nezavisnošću Republike Srpske očigledno je u suprotnosti s Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine, ali i sa zvaničnom američkom pozicijom”.
FAZ: Jeste li sigurni u to?
Christian Schmidt: “Američka pozicija, koja je ponovo potvrđena i u Vijeću sigurnosti UN-a, jeste očuvanje BiH u skladu s Dejtonskim sporazumom. To isključuje nezavisnost RS-a. Ali lobistički ugovor opisuje jasnu namjeru za čije ostvarenje se ulaže mnogo novca – prema onome što se može čuti, to košta gotovo isto toliko koliko i cijeli godišnji budžet Ureda visokog predstavnika.”
Jedan od dva cilja iz lobističkog ugovora već je ostvaren: vi uskoro odlazite, Dodik je i dalje tu. Hoće li on pokušati ostvariti i drugi cilj i, uz američko tolerisanje, uništiti Bosnu?
“Razumjet ćete da ne želim govoriti o imenima, pogotovo jer se ime koje ste spomenuli ionako previše često spominje. Nije sve vezano za njega” odgovorio je Schmidt.
Ipak upada u oči da Dodikova proruska stranka, koja je ranije blokirala sve što je dolazilo od Amerikanaca, sada djeluje drugačije. SNSD je odjednom učestvovala u tome da se Zakon o izgradnji gasovoda, koji priželjkuje poduzetnik blizak Trumpu, hitno usvoji.
“To ne uzimam zdravo za gotovo – o tom čovjeku se ionako previše govori. Bolje bi bilo baviti se netransparentnim okruženjem i nepotizmom, pomoću kojih on Republiku Srpsku pretvara u poluautoritarnu regionalnu oblast”, bio je kategoričan Schmidt.
Novinar FAZ-a potom je podsjetio kako Trumpov najstariji sin Donald Trump Jr. dolazi kod Dodika u Banju Luku na privrednu konferenciju i dodao kako postoje i brojni drugi Dodikovi kontakti s MAGA pokretom. “Ne bi li se onda trebalo zapitati, da li bi se SAD zaista suprotstavile Dodikovim secesionističkim težnjama?, zapitao je on konstatovavši: “Ako bi Dodik ozbiljno krenuo tim putem, Bošnjaci-muslimani, koji čine apsolutnu većinu stanovništva u Bosni, vjerovatno ne bi mirno posmatrali uništenje svoje države.
“Ko misli da se problemi na Balkanu mogu riješiti povlačenjem novih granica, zanemaruje činjenicu da bi to prije svega odmah proizvelo nove probleme. Takve ideje su opasne jer stvaraju privid rješenja za nešto što se na taj način ne može riješiti”, odgovorio je Schmidt.
Ne stvara li i vaš ured privid sigurnosti koja zapravo ne postoji? Ako stvari u Bosni izmaknu kontroli, uopšte nije važno postoji li ovdje u Sarajevu visoki predstavnik ili ne. Visoki predstavnik eventualno može objaviti oštro sročeno protestno saopštenje na internetu – ali zapravo je on car bez odjeće.
“Tome oštro protivrječim”, rekao je Schmidt i dodao: “Ako se zemlja raspadne, ovlasti visokog predstavnika nisu više dovoljne. U tom slučaju su, naravno, ključni očuvanje mira i angažovana intervencija međunarodne zajednice u skladu s pravilima za slučaj secesije. Tada se više ne radi o podršci državi i društvu, nego o samom opstanku države i na snagu stupaju diplomatske i vojne kompetencije. Međunarodna zajednica i susjedne države moraju mudro djelovati kako bi se spriječila secesija. Ali visoki predstavnik i sada ima važnu ulogu. To što se parlamentarni izbori u oktobru održavaju prema principima OSCE-a i što će se svi birači ubuduće identifikovati biometrijskim podacima rezultat je isključivo angažmana visokog predstavnika.”
Više od 20 godina svaki visoki predstavnik govori da želi biti posljednji i da nakon njega ta funkcija više neće biti potrebna jer će Bosna biti stabilna. Šta je institucija, koja ni nakon četvrt stoljeća nije ostvarila svoj cilj, radila svo to vrijeme?
“U Bosni je Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. zapravo postignuto nešto što bi se moglo okvalifikovati kao primirje. Clausewitz je govorio o ratu kao nastavku politike drugim sredstvima dok se u Bosni može govoriti o politici kao nastavku rata drugim sredstvima. Postoje snažne snage koje dovode u pitanje samo postojanje zemlje.”
Ako ured visokog predstavnika nije bio uspješan u mikromenadžmentu tokom 25 godina, a s druge strane, ako zaista dođe do otcjepljenja i opasne situacije, kada OHR takođe ne može ništa učiniti, onda se postavlja pitanje smisla svega toga.
“Odlučno odbacujem tvrdnju da visoki predstavnik u 25 godina nije ništa postigao! Funkcionalnost ove države postoji samo zato što su visoki predstavnici intervenirali. Međutim, intervencionizam nije dugoročno rješenje. Potrebni su koraci ka evropskoj integraciji. A ona trenutno ne napreduje kao što ni visoki predstavnik ne raspolaže čarobnim štapićem. U konačnici je potrebna zajednička politička volja u Bosni i Hercegovini.”
Jedan od uslova za uspjeh projekta izgradnje gasovoda za snabdijevanje BiH američkim gasom, koji Washington snažno forsira, jeste rješavanje otvorenog pitanja državne imovine, jer bi gasovod djelimično prolazio preko te imovine. Jesu li s američke strane postojala očekivanja, da vi svojim ovlastima riješite to pitanje – dakle dekretom?
“To je vrlo kompleksna situacija i, naravno, svi preferiramo da parlament konačno postupi po zahtjevu Ustavnog suda i donese odgovarajući zakon. Ali trebamo biti iskreni i reći zašto to do sada nije uspjelo: zato što ne postoji politička volja. Zato što određeni ljudi tvrde da bosanska državna imovina uopšte ne postoji. Iako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine svojim presudama neumorno potvrđivao i pravno razjasnio pitanje držvne imovine. SAD su, to se ako ništa mora priznati, barem unijele određenu dinamiku po tom pitanju.”
Čini se da ste vi prva žrtva te dinamike.
“Ja nisam žrtva. Ja sam slobodan čovjek.”
Bavili ste se djelom nobelovca iz Bosne Ive Andrića i poznajete scenu iz njegovog romana „Travnička hronika” u kojoj osmanski vezir pred goste iznosi korpe i vreće pune odsječenih noseva i ušiju svojih protivnika kako bi demonstrirao svoju moć.
“To visoki predstavnik ne bi mogao učiniti!”
Niko vam ne pripisuje takvu namjeru – ali ko poznaje tu scenu, mora pomisliti na današnju Bosnu. Stiče se utisak da su Amerikanci Dodiku simbolično servirali vašu glavu na srebrnom pladnju.
“Ja to tako ne vidim. Moja je odluka ono što sam sada učinio. A glava mi je na vratu i tu će i ostati.”
Razumijete li da neće baš mnogo ljudi smatrati uvjerljivim tumačenje da iz Bosne odlazite svojom slobodnom voljom i u trenutku koji ste sami izabrali?
“Znači, moram objašnjavati da nisam ´skalpiran´? To već pomalo prelazi granice kada je riječ o mojoj reputaciji i ličnom integritetu. Dajte da razgovaramo o nečemu drugom.”
Dobro. U svom izvještaju o stanju u Bosni pred Vijećem sigurnosti UN-a u New Yorku rekli ste da vas zabrinjava islamofobija koju ovdje podstiče Dodik, jer širi strah od ratnih sukoba. Možete li navesti primjere kako se ovdje podstiče islamofobija?
“Drže se veoma žestoki govori mržnje. Izgovaraju se sve uvrede koje postoje u bosanskom jeziku za bosanske muslimane, do te mjere da se pojam ´Turčin´ neprihvatljivo koristi kao pogrdna riječ. Sve se to bez ikakvih posljedica demonstrira i ne povlači. Više nema nikakve zadrške – i to me zaista zabrinjava”, zaključuje odlazeći visoki predstavnik za BiH Christian Schmidt u intervjuu za FAZ, koji je vodio Michael Martens, prenosi DW.
