Serbianworld – neuspješni serijal

Serbianworld – neuspješni serijal

Prvih nekoliko sezona serije „Serbianworld“, emitovanih na ovim prostorima početkom devedesetih godina prošlog vijeka, nije doživjelo naročit međunarodni uspjeh osim na dijelu prostora kojim se taj serijal bavio. Za one koji ne znaju, prva verzija scenarija bazirana je na noveli Ilije Garašanina „Načertanije“, da bi neposredno pred snimanje isti bio nadograđen esejom grupe autora pod naslovom „Memorandum SANU“.

Posljednja sezona tog prvog serijala okončana je scenama potpisivanja Dejtonskog sporazuma, a ostala je upamćena po više stotina hiljada što mrtvih, što izbjeglih i raseljenih na svim stranama. Nakon nekoliko godina snimljen je još manje uspješan nastavak u vidu dugometražnog filma, čije finale bješe ono stravično NATO razaranje Srbije (kasnije plagirano u serijalu „Game of thrones“).

Helem, ex vojni pa policijski ministar, Aleksandar Vulin, već duže vrijeme koristi bukvalno svaku priliku da najavi novu sezone pomenutog serijala, s tim što nikada ne precizira je li riječ o rimejku ili nastavku franšize. Iskreno, postupci i riječi glavnih aktera u posljednjih nekoliko godina govore u prilog tome da bi oni najradije željeli da naprave rimejk, s potpuno novim krajem koji bi zadovoljio njihove apetite. 

Gotovo svi glavni likovi su još tu, i dalje na vlasti iako na drugim pozicijama. Pročistili su biografije, izvršili reviziju prošlosti, okrivili druge za svoja nepočinstva, rječju – spremni su za nove domete.

Tako je, umjesto o radničkim pravima, ovaj kvaziljevičar 1. maja za Novosti besjedio o tome kako mu se ne sviđa ideja da svi Srbi žive u Evropskoj uniji jer smatra da „nije rješenje da svi Srbi žive zajedno u tuđoj državi već da najveći dio Srba živi u svojoj zemlji“.

– Zaboravlja se da smo mi tako već živjeli, vijekovima u Osmanskom carstvu, nekoliko decenija u Austro-Ugarskoj, a četiri godine pod komandom Trećeg rajha – naglasio je Vulin. Još je istakao i da su, zahvaljujući Vučiću, Srbi postali „jedinstven politički narod i proces ujedinjenja je počeo“, te se više neće moći zaustaviti. Stvaranje srpskog sveta, po Vulinovim riječima, riješava nacionalno pitanje Srba, zaustavlja širenje „velike Albanije“, garantuje Srbima da se genocid nad njima nikada više neće ponoviti, a iznad svega osigurava se dugotrajan mir na Balkanu. Dva dana kasnije, Vulin ističe da kad Srbi nemaju svoju državu, „svog policajca i učitelja“, za njih nema „ni prava ni pravde“, te da je Srbija zato tu – da bude jaka, sigurna, stabilna, razvijenija i moćnija nego što je bila, da bi štitila Srbe gdje god da su.

Koliko je poznato, Srbin nema „svog policajca i učitelja“ ni u Njemačkoj, ni u Australiji, nema ih ni u Kanadi niti bilo kom drugom kutku planete pa ipak tamo hrli zajedno s porodicom, sa idejom da pobjegne što dalje od Vulina i inih i da se ne vrati nikad. Između ostalog, i zbog toga da ne bi bio statista u nekoj novoj sezoni „Serbianworlda“.

Ručna bomba na dječjem igralištu na Limanu jedan je od podsjetnika na posljedice koje i danas trpimo, četvrt vijeka nakon te klanice u kakvu bi nas, očigledno, opet slali. Istina, nove generacije više vole rimejkove od starih verzija, prethodnih godina gledali smo tako i „Westworld“ i „Galaktiku“, „Star Wars“ svako malo izbaci poneki spin-off film ili crtanu seriju ili igricu, ne bi li se proširila baza fanova.

I u Srbiji je tako, namnožilo se novog desno-nacionalističko-šovinističkog naci podmlatka i negatora ratnih zločina toliko da bi bio sevap priuštiti im jednu dobru seriju, onu u kojoj bi oni bili apsolutni pobjednici. Njima se, kroz Vulinova usta, obraća Vučić i otuda sve glasnija priča o promjeni granica na Balkanu, pripajanju Republike srpske, vraćanju Kosova. Crna Gora je promenom vlasti praktično pripojena tom Srpskom svijetu, dok je Hrvatska trenutno dio EU, pa se s njom malo, kako se ono diplomatski kaže, zajebano petljati. Osim verbalno, naravno.

Sad, da li su Vulin i koscenaristi zaboravili da prekrajanje granica nikada nije jednosmjerno? Da možeš ostati bez nečeg dok grabiš za nečim drugim? Taj prvi serijal završen s nekoliko otvorenih pitanja, između ostalog, neriješenom sudbinom AP Vojvodine. Možda bi, budu li baš insistirali na novoj promjeni granica, mogli doživjeti trampu – Vojvodina za Republiku srpsku? Dragi im se prijatelj Orban svako malo javno i sa sjetom prisjeća 64 županije, ističe mape te nekadašnje, predtrijanonske Mađarske. Pored Mađara, tu su i ostale komšije – Rumunija, Bugarska, Albanija. Da li bi promjenu granica koju Vulin priželjkuje gledale mirno? Ili bi u liječenju sopstvenih planova s granicama rado iskoristile adut zvani NATO, kojem svi osim Bosne i Hercegovine pripadaju?

Vulin često potencira da Aleksandar Vučić „jeste, mora i treba da bude predsjednik svih Srba gdje god da žive“. Jedan iskompleksirani je prije više decenija istu ideju propagirao parolom „Ein Volk, ein Reich, ein Führer“. Nije se dobro završilo ni po njega ni po sljedbenike mu. Rebrendiranje Velike Srbije u Srpski svijet očigledno neće proći. Teško je zamisliti da Srbija zaista bilo kome više može da lupi i čvrgu, a kamoli šamar ili ga tradicionalno išutira dok je na zemlji.

Problem je što huškači ne žele da vide da je svaki korak napravljen na putu ka Velikoj Srbiji do sada nju činio sve manjom i manjom. Insistiranje na daljem putu u tom pravcu očigledno bi moglo dovesti do neminovnog kraja, a za razliku od prvog serijala žrtve ćemo biti apsolutno svi, uključujući njih. Ocjena na IMDb-u onda više neće biti važna nikome – piše Dalibor Stupar.

(Autonomija/MiruhBosne)

Previous Manifestacija 'Tragovima bosanskog kraljevstva' promovira baštinu Bosne i Hercegovine
Next Nedžad Husić se kvalifikovao na Olimpijske Igre u Tokiju

You might also like

RIJEČ

Pokajničke riječi iz Beograda: ‘Sarajevo, sramoto naša… krivi smo mi koji smo ćutali’

  Piše: Nikola Krstić Izvor: Balkanrock -Još uvek stare kajle pričaju o tim žurezama po Sarajevu – gde su vikendi bili nepresušni izvori zabave, gde je hors, kako oni tvrde, bio skoro

RIJEČ

Dodikov put od miljenika Zapada do ruskog igrača

Piše: Srđan Šušnica Politika predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika već duži niz godina pokazuje jasan kontinuitet. Prije svega – vanjskopolitički. Ali i prepoznatljivi kriminalno-diktatorski i neofašistički stil i

RIJEČ

Dejtonskim sporazumom, agresor je na kraju nagrađen, a napadnuti su kažnjeni

Dejtonski sporazum zacementirao je put nacionalističkim i secesionističkim snagama u Bosni i Hercegovini, koje teže razbijanju države. Da bismo razumjeli situaciju u Bosni i Hercegovini moramo baciti pogled na Dejton,