Smije li Bosna i Hercegovina mijenjati Ustav bez da pita susjede?

Zar Bosna i Hercegovina ne smije mijenjati svoj Ustav bez da pita svoje susjede Srbiju i Hrvatsku, koje joj nisu baš prijateljski naklonjene? Naravno da smije, smatra Christian Schwarz Schilling i tu joj je potrebna međunarodna pomoć.

Začuđujuće je kako vodeći političari u Bosni i Hercegovini ali i u članici EU Hrvatskoj, uprkos raznih izbornih poraza, ne primjećuju da narod odbacuje njihovu politiku, Nacionalistička Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) je na izborima u Bosni i Hercegovini 2018. pretrpjela veliki poraz. U tročlano Predsjedništvo nije izabran njen vođa Dragan Čović, već umjereni političar i demokrata Željko Komšić.

Naredni šamar HDZ je pretrpjela u januaru ove godine u susjednoj Hrvatskoj: Kolinda Grabar Kitarović, dosadašnja predsjednica najmlađe članice EU koja, kao i Čović, zastupa nacionalističko-populistički kurs, izgubila je protiv socijaldemokrate Zorana Milanovića.

Bez obzira na to, HDZ kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini očito ne primjećuje da je njena šovinističko-reakcionarna politika u obje zemlje stvar prošlostii da narod do takve politike više ne drži. Pri tome bi svakome na Balkanu moralo upasti u oči da porazi hrvatskih nacionalista imaju političke posljedice.

Tako je Milanović, neposredno nakon izborne pobjede, razgovarao sa turskim predsjednikom Erdoganom, koji važi kao političar koji jako podržava Bosnu i Hercegovinu. Navodno su pričali o reformi mirovnog sporazuma iz Dejtona, kojim je prije 25 godina zaustavljen rat u BiH.

Dio ovog sporazuma je Ustav Bosne i Hercegovine, koji je tada nastao pod pritiskom američkog specijalnog izaslanika Richarda Holbrookea u američkom Dejtonu (Dayton). Dejtonski ustav dijeli Bosnu i Hercegovinu na dva entiteta: Republiku srpsku, u kojoj pretežno žive pravoslavni Srbi i Federaciju BiH u kojoj većinu imaju Bošnjaci-muslimani i Hrvati -katolici.

Ova jako komplikovana državna konstrukcija sa brojnim nivoima vlasti trebala bi osigurati provođenje interesa tri najveće etničke grupe u BiH. Dejton je međutim de facto od Bosne i Hercegovine napravio državu kojom je nemoguće upravljati. Holbrooke je sam uvijek naglašavao da svrha Dejtonskog sporazuma nije bila da lošu situaciju u BiH ostavi nepromijenjenom – već da je on napravljen tako da s vremenom omogući korake koji podrazumijevaju napredak i koji dugoročno Bosnu i Hercegovinu vode u EU.

Legitimnost Dejtonskog ustava danas se dovodi u pitanje iz tri razloga. Nije nastao demokratskim putem i sadrži niz odrednica koje su protivne međunarodnom pravu – tako se na primjer na dužnost predsjednika mogu kandidovati samo članovi tri konstitutivna naroda dok su mnogobrojne manjine, među kojima Jevreji i Romi, isključeni iz kandidature. Ali Dejton mora biti promijenjen prije svega zbog svoje očite disfunkcionalnosti i to je treći razlog zbog kojeg se on dovodi u pitanje. 

Promjena Dejtona do sada bila “mission impossible”

Do sada se međutim to pokazalo kao “mission impossible” – nemoguća misija. Od 2006. godine nijedan prijedlog promjene Dejtonskog sporazuma nije uspio da dođe pred parlament jer se pripadnici tri etničke grupe o tome nisu mogli dogovoriti. Stoga danas mnoge Bosanke i Bosanci, prije svega u Federaciji BiH, traže međunarodnu pomoć za realizaciju Dejtona 2.

Pomene li se Dejton 2, u Repubublici srpskoj to odmah izaziva odbijanje. Vođe bosanskih Srba plaše se promjene Dejtonskog sporazuma jer njemu oni mogu zahvaliti priznavanje entiteta Republika srpska, nastalog u ratu protjerivanjem bosanskih katolika i muslimana. Oni ni u kojem slučaju ne žele riskirati da se egzistencija ovog entiteta dovede u pitanje.

I Aleksandar Vučić, predsjednik susjedne Srbije, naglašava kako “bez prihvatanja Srba neće biti promjene Dejtonskog sporazuma”. Ne interesuje ga što je Ustav susjedne zemlje Bosne i Hercegovine njeno unutrašnje-političko pitanje. Umjesto toga, Vučić se poziva na to da je Srbija kao zemlja potpisnica, također garant Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Zar Bosna i Hercegovina ne smije mijenjati svoj Ustav bez da pita svoje susjede Srbiju i Hrvatsku, koji joj nisu baš prijateljski naklonjeni? Naravno da ona to smije. A put u tom pravcu konačno mora biti otvoren.

Tu Bosni i Hercegovini treba pomoć i podrška međunarodne zajednice, prije svega Evropske unije. Razvoj situacije u ovoj zemlji pomno se prati u Briselu. U decembru 2019. je ugledni njemački pravnik Reinhard Priebe po nalogu EU objavio izvještaj o stanju pravne države u ovoj balkanskoj zemlji. U njemu se ističe neophodnost reformisanja pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini ali i neophodnost jačanja pravne države i  implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava. 

To može funkcionirati samo ako dođe do reforme Ustava odnosno Dejtonskog sporazuma. A za to je potrebna dobro pripremljena međunarodna konferencija.

Novoizabrani hrvatski predsjednik Zoran Milanović smatra da je to nemoguće, jer bi se po njegovom mišljenju za Dejton 2 morale okupiti i izjasniti sve strane, potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma. 

Naravno da je to moguće! Za to je potrebno samo politička volja.

(dw/MiruhBosne)