Srđanove ubice slobodno šetaju ulicama njegovog grada

Na današnji dan većina se s ponosom sjeća trebinjskog heroja Srđana Aleksića kojeg su prije 24 godine na smrt pretukli vojnici VRS-a dok je branio prijatelja Bošnjaka. Danas Srđanove ubice slobodno šetaju ulicama njegovog grada.

Skoro pa svakodnevno, otac Rade sreće jednog od ubica koji je 1993. godine na trebinjskoj pijaci na smrt pretukao njegovog sina. Bio je to radni kolega Srđanove majke.

“Malo mi je smetalo njegova izjava kad je rekao da je radio s majkom pokojnog Srđana, pa kaže gdje bi ja ubio dijete Mire s kojom sam radio, a ubio je. Smetala mi je izjava jednog advokata, na pauzi suđenja kad mi je rekao tako mu i treba kad je branio baliju. Kad sve to čovjek sabere vidi u kakvom je vremenu živio”, sjeća se Rade Aleksić.

Među četvoricom vojnika koji pretukli Srđana, bio je i Stevo Redžo koji je nakon presude poginuo na ratištu. Njegovi sinovi, priča nam Rade, pomagali su mu u gradnji fontane ispred crkve.

“Znao sam ko su oni, oni nisu znali ko sam ja, tako da sam razgovarao s njima , susretao se. Oni nemaju nikakve krivice, niti bih mogao prema njima pokazati neku mržnju zato što su djeca čovjeka koji je učestvovao u ubistvu mog sina”, istakao je Srđanov otac.

Presudu lično nikad nije dobio. 1994. godine vojni sud u Trebinju donio je presudu kojom Savu Redžu, Ukropinu Dragana, braću Simu i Milenka Kovača zbog učestvovanja u tuči sa smrtnim ishodom osuđuje na 28 mjeseci zatvora. Prema članu 44 Zakona o učestvovanju u tučama u kojoj je neko lišen života kazna je od 3 mjeseca do 3 godine.

“Ubice Srđana Aleksića normalno su hodale ulicama kao patriote jer su ubili izdajnika koji je branio baliju. To se tako tumači u Trebinju i to je većinski stav”, otkrio je Blažo Stevović.

Srđanovo ime nose ulice u Sarajevu, Beogradu, Pančevu, Podgorici te prolaz u Novom Sadu. Ipak, ulicu i spomenik još nema u rodnom gradu. Postavljanje ploče predstavljalo bi priznavanje zločina, kaže Blažo. Istog mišljenja je i Alen Glavović, mladić kojem je Srđan spasio život. Srđanove ubice kaže, nikad mu se nisu javili, niti to želi.

“Nisu nikad, niti bih želio to, nije to lako, teško bi to bilo”, kazao je Alen Glavović.

Srđanovi prijatelji s ponosom se sjećaju njegovo herojskog čina, ali ogorčeni su, kako kažu, malom kaznom njegovim ubicama.

“Kao njegovom prijatelju to mi smeta. U historiji ovih naših prostora, rijetko, a izuzetno humano djelo”, zaključio je Svetomir Bošnjak, Srđanov prijatelj.

I dok Srđanove ubice slobodno šetaju, otac Rade vjeruje u pravdu, te živi od uspomena i herojskog djela svog sina.

Izvor: N1